Još kao dijete sam voljela biti za stolom za odrasle i slušati razgovore, promatrati ljude. To mi je navika i dan danas. Primijetila sam da se velik dio poduzetnika ove godine suočava sa „krizom identiteta“. Želim li ja raditi ovo što radim? Zašto mi ništa ne ide? Zašto stalno udaram u zid? Manjak jasnoće, suočavanje sa stvarnošću…sve to su mi i potvrdili razgovori sa poduzetnicima u DM na društvenim mrežama. Bila bi licemjerna kad ti ne bi priznala da sam si i sama postavljala takva pitanja ove godine. Želim danas s tobom podijeliti svoju perspektivu, možda ti posluži.
Kako smo se uopće našli u toj situaciji?
Iako je priča svake poduzetnice jedinstvena samo njoj, vjerujem da svaka priča ima nekoliko zajedničkih točaka. Većina nas je krenula entuzijastično u poduzetničke vode, puna strasti i osjećaja „ja to mogu“. Vrlo brzo smo se suočili sa stvarnošću. Možda nije išlo onako kako smo zamišljali, očekivali. Možda nije išlo dovoljno brzo. Pratili smo na društvenim mrežama hordu coacheva, mentora, influencera koji se kunu da imaju ključ rješenja za naše probleme. Počeli smo kupovati razne edukacije, mentorske programe i slično. Neki su bili isplativi, a neki promašene investicije. Što zbog osoba koje su bile s druge strane, a što zbog nas samih koji nismo primjenjivali ono što smo čuli.
Trava je zelenija kod susjeda, ili ne? U ljudskoj je prirodi da želimo biti bolji od drugih. Onaj tko kaže da to nije istina, laže. Dugo sam se borila sa time da želim biti najbolja. Koštalo me. Bila je to potjera za nečim imaginarnim, jer kako zapravo biti najbolji? Tko to određuje? Osim na olimpijskim igrama, ali u poduzetništvu nema olimpijskih igara…
Mješavina želje da budemo bolji od drugih, nejasnoće, sumnje u sebe i svoje sposobnosti, manipulativnog marketinga i self-care industrije koja ističe da trebamo raditi na sebi i da nešto nije u redu s nama. Disclaimer: da trebamo raditi na sebi, ali to ne znači da nešto nije u redu s nama. S nama je sve okej, vjerujem da smo došli na svijet po iskustva, ona dobra ali i ona loša. To ne znači da naš poslovni uspjeh treba ovisiti o našoj percepciji jesmo li dovoljno radili na sebi i kakvog smo emocionalnog stanja danas.
Sad kad smo već u toj situaciji, što sada?
Ovo što ću podijeliti je moje iskustvo, može biti korisno za tebe, ali i ne mora. Uzmi što ti odgovara, ostalo zaboravi.
Prvi korak je prihvaćanje odgovornosti za situaciju u kojoj jesmo. Sve dok se uvjeravamo da je sve dobro, dok živimo u iluziji da su svi drugi krivi za sve ali mi, ne daj Bože da smo si sami krivi za nešto. Sve dok imamo ružičaste naočale nećemo se moći pomaknuti naprijed. Zato je prvi korak reći si: Ok, pogriješila sam. Išla sam protiv sebe, slušala sam sve druge osim same sebe. Ali nije kraj svijeta, naučila sam nešto i sada ću pronaći rješenje.
Željela bih se ovdje osvrnuti na novac. Sve dok nam je fokus samo na novcu, prodaja će ići ili jako teško ili nikako. I sama sam imala izazov s ovime, iako se bavim temom novca. Jer kako se fokusirati na bilo što drugo ako nemaš dovoljno da pokriješ osnovne troškove? Nije jednostavno, ali nije ni nemoguće. Vjerujem da je upravo to najvažniji korak. Lekcija koja zahtijeva mnogo preispitivanja i zahtijeva vrijeme. Kada nemamo dovoljno novaca, mi smo zapravo bankrotirali duhom. Kako ću dati išta svijetu, klijentima, kupcima ako ja nemam dovoljno? Ako nemam dovoljno novaca, i fokus mi je samo na „nemam dovoljno novaca“ kako da onda dam klijentima? Nemam što dati… I tako se vrtimo u začaranom krugu.
Rješenje? Jednostavno, ali teško izvedivo. Fokusiraj se na nono što imaš. Vjerujem da nije istina da nemaš baš ništa. Umjesto da stavljaš fokus na ono što nemaš, stavi ga na ono što imaš. Pa makar to bio jedan klijent. Ovo zahtijeva mnogo samodiscipline i ponavljanja. Ali garantiram ti, u jednom trenutku ćeš primijetiti promjenu. U jednom trenutku će početi dolaziti još više.
Zapitaj se danas: Jesam li bankrotirala duhom? Novac je sredstvo razmjene, ako nemam što razmijeniti, novac neće dolaziti.
Posljednji korak, najvažniji, prepusti se sebi. Ti (tvoja intuicija) najbolje zna što je dobro za tebe. Ovo je isto tako putovanje. Putovanje otpuštanja kontrole, suočavanja sa sobom, vjerovanja sebi. U svakome od nas postoji onaj mali glasić koji šapće: Ej, pogledaj ovo! Ej, javi se ovoj osobi. Ej, imam ideju. On je toliko tih da je potrebno utišati druge glasove oko sebe (društvene mreže, okruženje) kako bi ga čuli. I zatim se prepustiti njegovom vodstvu. Vjerovati da je to najbolje za nas. Iako će se činiti kao da je to svjetski promašaj (govorim ti iz iskustva), poslušati sebe i vidjeti što će se dogoditi.
Kada financije više ne mogu izdržati…
Ako si u situaciji kad je voda došla do grla. Kada se čini da je jedini izlaz zatvaranje biznisa. Razmisli o toj varijanti. Prijavi se na oglase za posao, otiđi na razgovore. Nikad ne znaš što se može roditi iz toga. Možda osvijestiš da ipak imaš nešto za ponuditi svijetu. A zatim se zapitaj, kako možeš to ponuditi i raditi za druge a u svom biznisu ne možeš?
Ako i odlučiš staviti biznis na mirovanje i zaposliti se negdje, nije kraj svijeta. Gledaj na to kao na privremeno rješenje i iskustvo koje će ti donijeti mir. Jer tek iz mira možemo djelovati na najbolji način za nas.
