S početkom nove školske godine, željela sam olakšati vam i navesti vas na promišljanje o sebi, o svom školarcu te o školi kakvu imamo, a kakvu bismo htjeli imati.
Svi se slažemo oko toga kako nam školski sustav nije baš najbolji (najblaže rečeno), no moj fokus, kao savjetnica za školu i učenje, je kako sve to olakšati prvenstveno djeci, a onda i roditeljima.
Kao mami 10-godišnjaka, na pragu 4. razreda, nije mi niti malo ugodno gledati kako i što uči u školi, da se ponekad baš muči sa stvarima koje bi mu trebale ići ‘kao pjesma’; to što mu je u školi najdraži predmet veliki odmor, a u školu ide samo zbog prijatelja. Vjerujem i vama.
Glavni razlog nezadovoljstva djece i mladih: škola. Pametna djeca imaju problema s učenjem. Meni to nije normalno. No, ako ćemo samo reći Mi tu ništa ne možemo, čemu sve onda. Ipak, duboko vjerujem da su se vremena promijenila i da smo spremni mijenjati školski sustav.
Dok željene promjene ne ugledaju svjetlo dana, što roditelji mogu? Što ja radim sa svojim sinom kada upadne u prokrastinaciju, demotivaciju, a upadne; potrebno je usredotočiti se na dijete i ono što mu treba.
Evo 8 načina koji pomažu:
1. zadovoljavanje djetetovih potreba, počevši od osnovnih (hrane, odmora, RAZUMIJEVANJA, SIGURNOSTI, LJUBAVI) do onih bez kojih nema učenja: slobode izbora (što i kako učiti) te samostalnosti i autonomije.
2. Komunikacija s djetetom: iskreno i otvoreno.
3. Njegovanje djetetovih talenata, škola neće. U sustavu su svi isti; svi uče na isti način. Kreativnost, osobnost, biti svoj i drugačiji nije na vrhu prioriteta. Neka bude tebi.
4. Poticanje dječje odgovornosti: vratiti odgovornost djeci- oni su odgovorni za školu i učenje; budi odgovorna za ono što trebaš biti: za vaš odnos i mentalno stanje djeteta (i svoje),
5. Sadržaj vs. vještine: što ti pomaže u poslu: to što znaš napamet cijeli periodički sustav elemenata, ili godina koje se održala bitka kod Waterlooa… ili što znaš posložiti i organizirati svoj dan tako da imaš vremena i za posao i za sebe i obitelj?
Ne trebaš biti ni učiteljica, ni matematički čarobnjak da bi npr. uvela rutinu pisanja domaćeg. Pobrini se da dijete na vrijeme uči, uvijek na istom mjestu, bez distrakcija. I već razvijaš djetetove vještine!
6. Potiči ga da se drži rutine. Tako se stvaraju navike.
7. Povjerenje vs kontrola; pretjerana kontrola, tjeranje djeteta da uči, neslušanje djeteta,… dolazi nam upravo iz nevjere prvenstveno u sebe kao roditelja. Ne poznavanje sebe vodi nas u slijepo vjerovanje uvjerenja koja najčešće ne koristi ni nama ni našoj djeci, ali nam daju (lažnu) sigurnost. Zato imamo vikende ispunjene svađom oko domaćeg, bespomoćnost roditelja, pa opet svađe, prijetnje, zabrane… začarani krug koji narušava obiteljske odnose.
8. Komunikacija s učiteljima; iako često učitelji i roditelji nailaze na brojne nesuglasice i dalje vjerujem da je slobodna, otvorena i iskrena komunikacija lijek za sve. Pitaj učitelje svoga djeteta sve što te zanima.
Zapamti: Ne moraš, mama! Ne moraš da sve kontrolirati i/ ili znati sve… Pokušaj se opustiti. Podari svom djetetu opuštenu mamu da bi imao opušteniji početak i ostatak škole.
Ja sam Dragana Pavičić: učiteljica, poduzetnica i savjetnica za školu i učenje, mama (školarca). Kroz Mentorski program za djecu Nauči kako učiti, mama poduzetnicama, svojim kolegicama, pomažem da se posvete svom biznisu, bez zanemarivanja svojih potreba, dok njihov školarac samostalno uči, a potom zajedno guštaju neopterećeni školom i učenjem.
