Ja sam Andrea Kovač. Kreativka, fotografkinja i umjetnica za svoju dušu. Pomažem ženama poduzetnicama da se kroz profesionalne fotografije predstave i povežu s onima kojima je potrebna njihova usluga/proizvod. Također, pomažem obiteljima da sačuvaju uspomene fotografiranjem trudnica, novorođenih beba i obiteljskih portreta.
Fotografija je ljubav koja me prati od malih nogu. Rodom sam iz Mostara, gdje su započeli moji prvi koraci u analognoj fotografiji. Dok sam studirala ekonomiju u Zagrebu upisala sam tečaj fotografije u POUZG i kupila svoj prvi profesionalni fotoaparat. Učila sam u hodu i samo fotografirala. Pojava digitalnih aparata je otvorila nove mogućnosti svima nama zaljubljenicima u fotografiju da se educiramo i fotkamo bez komplikacija s mračnim komorama, uređajima i kemikalijama za izrađivanje filmova i fotografija.
Nakon dvanaest godina rada u struci i paralelnog fotografiranja, odlučila sam dati više prilike svojoj kreativnoj strani te se potpuno posvetiti fotografiji. Dala sam otkaz krajem 2020. godine i otvorila obrt.
U stalnoj želji da brusim svoje talente završila sam i niz edukacija te prekvalifikaciju za fotografa u Obrtničkoj školi za osobne usluge u Zagrebu. Od svih tehnika i grana fotografije najviše me zanimalo povezivanje s ljudima kroz portrete. Danas živim u Velikoj Gorici sa suprugom i dva sina te sam vlasnica dva brenda – Andrea Kovač Photography i Andrea Kovač Art.
Andrea Kovač Art brend je nastao nedavno želje da se ponovno povežem s djetetom u sebi i iz ljubavi prema vodenim bojama. Kroz svoje prepuštanje crtanju dopustila sam još više svojoj kretivnoj strani da prodiše. Crtanje vodenim bojama mi je pomagalo da razmrsim klupko emocija i pročistim misli. Crteže sam počela objavljivati u želji da i taj dio sebe podijelim s drugima. Nisam to očekivala, ali drugi su se pronašli u njima. Tako da sam krenula s promišljanjem kako i kroz taj svoj talent mogu pomoći drugima i pokrenula novi brend.
Jesi li imala podršku okoline kad si odlučila postati poduzetnica? Što ti je bilo najteže?
Dugo sam razmišljala kako bi bilo super baviti se samo fotografijom, ali mi je bilo jako teško napraviti taj zadnji korak i otisnuti se iz prividno sigurne luke u nepoznato. Veliku ulogu u stjecanju hrabrosti za mene je bilo povezivanje s drugim poduzetnim ženama koje su bile u sličnoj situaciji kao ja, tj. htjele su pokrenuti nešto svoje. Činjenica da znaš da nisi sama, da imaš koga pitati za savjet ako zapneš mi je puno pomogla. To je za mene bio zadnji tajni sastojak za upustiti se u poduzetništvo. Iako je bio potreban svojevrstan skok u nepoznato, nisam na put krenula nespremna. Godinu dana sam razrađivala plan, pripremala bližu okolinu i štedila da jednu godinu mogu živjeti bez novih prihoda. Željela sam imati barem tu sigurnost dok uspostavljam posao po svom. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez podrške muža, koji je preuzeo financijsku stranu priče naše obitelji, dok ja ne stanem sa svojim poslom na noge i bio mi neprocjenjiva podrška u svakom naumu.
Što te inspiriralo ili potaklo da pokreneš svoj posao?
Bilo je tu još toga što je kumovalo mojoj odluci da pokrenem svoj posao. Velik utjecaj su imali potreba da živim prema svojim vrijednostima, ne prilagođavam se više drugima te moja djeca. Zanimljivo je da ih tada još nisam niti upoznala. No već sam znala da im neću moći gledati u oči i učiti da mogu biti sve što žele samo da se trebaju potruditi i dati sve od sebe, ako ja sama nisam spremna to učini. Kakav primjer im dajem. Muž i ja smo bili u procesu pripreme za posvajanje, ali sam ja mislila da će to potrajati nekoliko godina, računajući po iskustvu drugih obitelji. Divnim čudom, jako brzo nakon otvaranja obrta su stigli i klinci. Oni su mi i dalje veliki pokretač da krojim život i posao po svoijm pravilima.
Što bi rekla da te izdvaja od konkurencije?
Uvijek mi je želja da fotografiranje bude ugodna aktivnost i da ostane u lijepom sjećanju. Nastojim uvijek saslušati i uvažiti sve osobe koje odluče napraviti portrete ili obiteljske uspomene sa mnom. Bitno mi je poslušati njihove želje, ali i brige oko samog fotografiranja.
Cilj mi je da žene kojima fotografiram portrete za osobni brending izađu osnažene. Proces pripreme prolazimo zajedno. Dok sve dogovaramo poslušam njihove želje i potrebe te im dajem svoje sugestije i savjete. Na dan samog fotografiranja nastojim stvoriti ugodnu atmosferu i dopustiti ženama da se opuste i prate moje vodstvo. Tako da one koje su možda imale tremu ili strahovale od prvog fotografiranja završe iskustvo osjećajući se sretno i zadovoljno. Dogodilo se više puta da žene nakon fotografiranja osjete takvu lakoću. Uvide da zapravo lijepo izgledaju na fotografijama i sviđaju im se njihove fotografije te ih jedva čekaju koristiti. Tako da sve više vjerujem u terapeutsku moć fotografije.
Kod obiteljskih fotografiranja nastojim posvetiti pažnju potrebama svakog člana obitelji. Jednako mi je bitno da u procesu uživaju i roditelji i dječica. Nastojim fotografiranje raditi u opuštajućoj atmosferi da dok se fotografiramo stvaramo nove uspomene, koje će se prepričavati godinama dok se listaju obiteljski albumi. Znam da djeca neće uvijek surađivati pa nastojim biti strpljiva, sprijateljiti se s njima i pratiti njihov tempo. Najdraže mi je dopustiti djeci da dođu do izražaja njihovi mali karakteri i na taj način ih upoznati te zabilježiti autentične trenutke.
Kako si privukla prve klijente?
Radila sam ono što volim iz gušta, nudila se u samom početku besplatno fotografiranje prijateljima i obitelji. Svima kojima bih pokazala fotografije, svidjele bi im se. Jedna prijateljica je odigrala ključnu ulogu, vjerovala je u moje vještine te odlučila svojoj prijateljici za krštenje djeteta pokloniti fotografiranje i angažirala je mene. Nakon toga je sve krenulo. Kako su se nove bebice rađale i obitelji htjele zabilježiti posebne trenutke, preporuke su se širile usmenom predajom. Brzo sam pokrenula blog na kojem sam stavljala fotografije i pisala o svakom iskustvu koje sam imala.
S kojim se izazovima u poslu najčešće suočavaš? Misliš li da je ženama teže u ovom poduzetničkom svijetu nego muškarcima?
Ono što sam ja zamijetila kod sebe i drugih žena koje sam sretala i bila okružena u poduzetništvu je da, mi žene kao da se više preispitujemo kod donošenja odluka i izlaganja u javnosti i sve onda sporije ide. Kao da prvo moramo srušiti neki imaginarni zid prije nego uđemo u novu prostoriju, a muškarci samo otvore vrata i eto ih. Više sumnjamo u sebe i svoje sposobnosti te vrijednost onoga što radimo. Mnogo je ograničavajućih uvjerenja kroz koja trebam iznavigirati prije nego nešto ugleda svjetlo dana i još uvijek se s njima borim.
Kako vidiš ulogu mentorstva i podrške drugim ženama u poslovnom svijetu?
Smatram da je jako bitno okružiti se drugim ženama koje nas mogu podržavati i da zajedničkim snagama pređemo preko sumnji i guramo dalje. Dobro je spoznati da ne moramo sve same, da možemo tražiti pomoć, delegirati, angažirati druge stručnjake da naprave za nas neke dijelove. Ili pronaći skupinu istomišljenica i udružiti se s njima.
I BYOB zajednica poduzetnih žena odlična je za takvu podršku. Osluškivala sam što je meni najpotrebnije, gdje mi nedostaje znanja i iskustva i prijavljivala se na mentorske programe iz raznih sfera poslovnog i privatnog života. Od svake žene sam puno naučila i nosila dalje sa sobom ono što je za mene primjenjivo da izgradim posao i život po svom.
Iz redova BYOB žena sam iznjedrila i svoju fotografsku grupu podrške. Spojilo se nas pet fotićki s raznih dijelova Hrvatske i nismo se dale smesti geografskom udaljenošću. Organizirale smo se najbolje što smo mogle, okupljale u parovima uživo, zajedno se čujemo i vidimo online, pomažemo jedna drugoj u svim aspektima vođenja posla te usklađivanja privatnog i poslovnog svijeta. Sad se nalazimo online svaki tjedan podržavamo se i sanjamo velike snove zajedno.
Kako organiziraš svoj dan – djecu, rad od kuće, fotkanja…?
Još se snalazim kako znam i umijem. Velik mi je izazov što mi je sve doma. Sve uloge su mi pomiješane u našem stanu. I ona majke i supruge i poduzetnice i fotografkinje i ilustratorice/kreativke… Osim samog fotografiranja, baza za sve ostalo mi je stan i nekad znam ne izaći po tjedan dana jer radim doma i odmah se nastavi uloga majke pa domaćice i već je mrak pao, a ja sunca vidjela nisam. Naročito je izazovno kad su klinci bolesni, onda često moram potegnuti ručnu jer se pretrgam ako pokušam i raditi i brinuti za njih cijeli dan. Pošto su mi oni prioritet, pomirila sam se s time da ću imati pauze u poslu i gledam sada uočiti nekakav uzorak po kojem bih se bolje mogla organizirati. Ali nastojim uz odlaske na fotografiranja planirati i vrijeme za druženja. Najdraže mi je kad sa svojim zagrebačkim plemenom žena mogu usred dana otići na trosatni zajednički ručak/sastanak/druženje. Na tome smo uvijek sve zahvalne jer to ne bi mogle da radimo za nekog drugoga u uredima.
Na svakom putu nailazimo na prepreke i neuspjeh, pa tako i u poduzetništvu. Kako si se nosila s neuspjesima i kako su te ti trenuci oblikovali?
S teškim trenucima sam se nosila svakako! Od sjedi na pod sobe i plači, do ja to mogu i idem vidjeti tko mi može pomoći u tome što me muči.
Velika prekretnica mi je bila spoznaja da ne moram sve sama. Da je bolje platiti nekog stručnog za nešto što nije moj primarni posao (npr. knjigovodstvene stvari, uspostava Newslettera…) pa da bude brže i kvalitetnije napravljeno nego da ja gubim svoje oskudno vrijeme i energiju, a moj primarni posao i obitelj pate radi toga. I da svoje bližnje isto mogu tražiti za pomoć. Najgore što se može desiti je da mi neće znati ili moći pomoći. Ali do sada se uvijek našao netko tko je voljan uskočiti i bude upravo podrška koju sam trebala da nastavim dalje.
Također, prosvjetljenje mi je bilo kad sam se odlučila više igrati u poslu i ne očekivati savršene rezultate nego učiti iz grešaka. Prihvatila sam da nema neuspjeha ako su iskustva tu da učimo iz njih. Samo su neka ugodna, a neka neugodna. Samo se zapitam što mogu naučiti iz tog iskustva i koji je korak dalje.
Dobro je poznato da je poduzetnicama teško istinski odmarati. Kako se ti nosiš s time? Jesi li kad bila na rubu burnouta?
Doživjela sam burnout prije davanja otkaza. To me ponukalo da na samom startu, dok gradim temelje posla, budem sigurna da ću ga izgraditi po svojim potrebama jer sam bila svjesna da inače neće biti održivo. Kad bih si previše toga naprtila tijelo je bilo brzo u opominjanju da to tako više ne može. Nije mi bilo druge nego ga slušati i raditi prateći intuiciju.
Dodatno četrdesete godine su mi donijele i perimenopauzu. Taman sam proslavila rođendan i simpomi su mi počeli ometati svkakodnevni život pa sam napravila potrebna testiranja i dobila dijagnozu. Trebao mi je ostatak godine da se pomirim s tim, jer sam očekivala da će četrdesete biti moje godine kad ću procjvetati. Kad ću se više dati u posao jer će djeca biti samostalnija i posao će procvjetati sa mnom. A realnost je bila da opet moram stati na loptu i redizajnirati svoj način rada, jer realno nisam više mogla potegnuti kao prije. Brže sam se iscrpljivala, hormoni su mi bili po svuda, valunzi me budili noćima… Kad sam se pomirila da je to moja nova realnost počela sam još više osluškivati sebe i krojiti svoj ritam. Tako da je zapravo to bio blagoslov, poziv da se vratim sebi.
Svaki dan učim sve više o sebi i dajem prioritet svojim potrebama. Jer ako ne brinem za sebe neću biti od koristi ni sebi ni svojoj obitelji. Ali još tražim prave načine za odmaranje i punjenje baterija. No dobro je što sam na putu povratka sebi.
Što bi voljela poručiti ženama koje tek kreću u poduzetništvo?
Ovo su neke misli koje su meni pomogle da guram naprijed…
Ne kompliciraj, igraj se! Ovo mi je naročito pomagalo kod izlaska iz zone ugode i suočavanja s perfekcionizmom.
Budi blaga prema sebi i strpljiva jer neće se sve posložiti preko noći. Brini o sebi i uzmi vrijeme za odmor bez grižnje savjesti. U početku sam bila nestrpljiva da posao krene kako sam ja zamislila. Trebalo mi je vremena da prihvatim da za velike promjene treba i više vremena.
Ustraj i kad je teško. U izazovnim periodima samo gledaj koji je sljedeći mali korak koji možeš napraviti prema cilju. Nekad bi promotrila što sve trebam napraviti i preplavili bi me zadaci. Ali onda sam usvojila metodu cjepkanja velikih zadataka na manje zalogaje i kretala od jednog po jednog. Pomalo. Nigdje ne kasnim. Sve u svoje vrijeme.
Okruži se osobama koje te podržavaju i potiču. Moć zajednice je blagoslov. Od samog početka kročenja poduzetničkim stazama sam znala da ne želim ići sama i okružila sam se drugim poduzetnim ženama. Nisam tu stala. Prihvaćala sam prilike za daljnja umjrežavanja i širila svoj krug podrške.
Imaš li neko postignuće na koje si posebno ponosna?
Dvije su stvari koje su me najviše oduševile, na koje sam pomislila: „wow, to sam ja napravila!“.
Jedna je moja prva naslovnica. Jedan od mojih crteža je književnica i profesionalna pripovjedačica Tina Primorac odlučila staviti kao naslovnicu dnevnika čitanja koji ide uz njezin serijal romana o Velikoj tajni Pona. Do toga me dovelo ponovno povezivanje s djetetom u meni i igranje s vodenim bojama.
Druga je moj projekt „Izlazak iz sjene“. Više toga mi se dogodilo u kratkom periodu što me potaklo na ovaj projekt. Prvo fotografiranje u lipnju 2023. godine sam iskoristila kao svoj izlazak iz sjene, da sebi dokažem da mogu jednu veliku ideju iz glave pretočiti u realnost. Da počnem više prihvaćati sve svoje talente, prepustim se kreativnoj energiji te prenesem poruku iz vlastitog iskustva. Da budem primjer svojoj djeci da mogu postići ono što naume ako se trude i daju sve od sebe. Primjer drugim ženama da je moguće slijediti svoje snove te raditi slušajući instinkt i koristeći svoje talente. Jako brzo projekt je prerastao prvotni cilj i postao sigurno mjesto putem kojeg pomažem i drugim ženama da izađu iz svoje sjene i budu primjer drugima.
Kroz projekt sam pozvala žene koje su dosad prošle svoje kušnje i unatoč teškim periodima guraju dalje s osmijehom na licu jer se nisu predale. Htjela sam omogućiti ženama koje hrabro ustraju da istupe, zastanu i proslave svoje uspjehe. Da svojim primjerom budu ohrabrenje i motivacija onima koje tek kreću ili se boje krenuti utirati neke svoje puteve, kakvi god oni bili.
Projekt je zamišljen kao niz fotografiranja portreta žena od kojih svaka za sebe bira riječ koja opisuje njezine uspjehe, daje joj ohrabrenje i ima posebno značenje za nju. Kaligrafijom ih umjetnica Tamara Moslavac Kos s puno pažnje ispisuje na odabrani dio tijela. Dok se žene stapaju sa svojom riječi, ona izlazi iz sjene i izvodi ih sa sobom. Takvim istupom, podijeljenom pričom i portretom šalje se poruka ohrabrenja drugim ženama. Dosad je u projektu sudjelovalo dvanaest žena, jedna djevojčica i ja sam im se pridružila.
Dio projekta su i razgovori uživo putem mog Instagram profila @andreakovac.photography te video poruke sudionica koje kroz priču o svojoj riječi prenose iskustvo i riječi ohrabrenja drugima. Njihove poruke i snimke atmosfere s fotografiranja slažem s videografom Emilijem Hrvačićem u dokumentarni film kao još jedan od dostupnih oblika za slanje ohrabrenja.
Imaš li kakve zanimljive planove za budućnost koje bi htjela podijeliti s nama?
Trenutno sam sva u pripremi za prvu samostalnu izložbu fotografija nastalih u sklopu projekta „Izlazak iz sjene“. Izložba će biti u Geleriji Trumbetaš u POUVG, Zagrebačka 37, Velika Gorica. Otvara se 21. ožujka u 18h i traje do 6. travnja 2025. godine. Ovim putem pozivam sve da dođu na izložbu te podrže žene koje su do sada istupile te se inspiriraju njihovim pričama i portretima!
I rado bih kroz svoj rad nastavila podržavati druge žene. Bilo kroz osnaživanje prilikom fotografiranja portreta za osobni brending ili kroz posebne transformativne portrete kao što su u projektu „Izlazak iz sjene“.
Pozivam da mi se jave sve žene koje osjete poziv za izlazak iz sjene te koje žele sa mnom napraviti portrete za predstavljanje sebe i svog posla. A tu sam za vas i ako želite napraviti i sačuvati obiteljske uspomene.
Gdje te mogu pronaći žene zainteresirane za tvoje usluge?
Najaktivnija sam trenutno na Instagram profilu @andreakovac.photography, a može me se naći i na Facebooku @andreakovacphotography.
Nadam se i da će mi uskoro biti gotov redizajn web stranice gdje će biti sve usluge koje nudim, galerije i novosti: www.andreakovacphotography.com.
Novosti možete pratiti i putem Newslettera, na koji se prijavljuje putem poveznice: https://dashboard.mailerlite.com/forms/646559/102759342318552262/share
Informacije o projektu „Izlazak iz sjene“ možete pronaći na stranici: https://www.andreakovacphotography.com/izlazak_iz_sjene.html
Video poruke u sklopu projekta „Izlazak iz sjene“ možete pronaći na: https://www.youtube.com/@AndreaKovacPhotography
A moj kreativni put istraživanja zakopanih dijelova i talenata prati na Instagram profilu: @andreakovac.art
