Može li ljubav preživjeti kvartalne izvještaje? Može li posao opstati kad se preseli iz kuhinje u proizvodni pogon? Kad zajedno radite i zajedno živite – pitanje balansa nije teorija, nego svakodnevni izazov. Ovo je naša priča o traženju te sredine – između mene koja letim i njega koji stoji čvrsto na zemlji.
Kad san dvoje ljudi postane zajednički posao, počinje sasvim nova priča. To više nije samo ljubav – to je partnerstvo, kompromis, hrabrost i ogroman izazov. Brak i biznis zajedno traže puno više od srca. Traže strpljenje, vjeru i volju da se ne odustane – ni kad je teško.
Suprug i ja pokrenuli smo craft pivovaru iz ljubavi prema stvaranju. On voli stvarati pivo – precizno, strpljivo, s puno fokusa. Ja volim stvarati priču oko onoga što je on stvorio – povezati ljude, prenijeti emociju, napraviti od piva doživljaj.
I tu već vidiš razliku između nas.
On je majstor detalja. Ja sam majstor kaosa.
On će isprobavati recept dok ne bude savršen. Ja ću već razmišljati o nazivu, etiketi, objavi na Instagramu i tome kako će to netko pokloniti tati za rođendan.
On je tišina. Ja sam glas.
On gleda boju piva kroz bocu i primijeti svaku nijansu. Ja pratim kako stojimo s kvartalom, planiram iduću kampanju i brojim isporuke.
On stoji čvrsto na zemlji. Ja letim, pa sletim – i opet poletim.
Pivovara je naš zajednički projekt – to je ono što ljudi vide.
A naš brak? To je najglavniji recept.
Svaki dan nas podsjeća koliko smo različiti. I koliko to može biti dar – ako to ne pokušavaš promijeniti, nego prihvatiš.
Naravno, ne ide uvijek sve glatko.
Sjećam se jednog od naših najavljenih evenata. Sve sam isplanirala – oglašavanje, plakati, priprema. A muž mi kaže: “Morat ćemo otkazati, padat će kiša.” Nisam ga htjela slušati. Tupila sam po svom, išla postavljati sve… i naravno – kiša je pala. Ljudi su se razbježali prije nego su i došli.
Drugi put – opet kiša u prognozi. Ovaj put sam rekla: “Ok, idemo po tvom.” Odgodili smo sve – i pogodite što? Taj dan pojavilo se sunce. Svaku zraku sam mu nabijala na nos.
Treći put – ista prognoza. A mi više nismo grizli. Nismo se prepirali. Samo smo se pogledali i nasmijali. Nismo pokušavali kontrolirati situaciju – samo smo bili. To su trenuci kad osjetim da smo zaista tim.
Od tada nismo radili nove evente – ali uskoro selimo u novi prostor, pod krov. I znam da više ne brinem hoće li padati kiša. Imamo novi plan – i više povjerenja.
I često mi kaže: “Doći ćeš ti na moje, ali ja na tvoje ne.” I onda se nasmijem. Ili naljutim, ovisno o danu.
Ali kad se sve smiri, shvatim – naše najveće razlike isplivaju baš kad nastane strka, stres, disbalans. Tad svatko povuče na svoju stranu.
A zapravo…
Najjači smo kad smo u sredini.
Kad ja nisam brza, a on nije spor.
Kad nitko ne vuče više od drugoga.
Kad samo – jesmo.
Zajedno.
I možda nemamo sve odgovore, možda ne znamo sve recepte – ali znamo da smo najvrijedniji projekt jedno drugome. I to je ono što uvijek kuhamo iznova.
A ako me pitaš kako spojiti brak i biznis u jednu uspješnu priču, rekla bih ovako:
- Ne pokušavaj promijeniti ovog drugog – već mu daj prostor da bude to što jest.
- Kad je kaos, posjeti se da ste tim, na istoj ste strani.
- Ne moraš se složiti sa svime- ali probaj razumjeti zašto druga strana nešto gura.
- Radite zajedno ali volite se izvan posla.
- Nauči kad treba pustiti -i kad je bolje reći : “Ajmo danas samo biti.”
Mi još učimo. Svaki dan.
I možda je to najbolji savjet – ostani zauvijek učenik u vlastitoj vezi, u vlastitom poslu. Tad dolazi i do razvitka.
