U trećem razredu srednje škole imala sam baš specifičnu profesoricu filozofije. Ona je bila baš drugačija. Imala je svoju viziju života i tako je i zračila na van. Nije ju zanimalo mišljenje drugih osoba, čvrsto je postavljala granice, znala je stati iza svojih riječi i k tome imala je uvrnuti smisao za humor. Ona je bila jedna od onih za koje bi rekli, hmm pa baš bi voljela biti slična njoj kada odrastem. Tako je jednog dana pitala kako se predstavljamo kada se upoznajemo s nekim. Naravno svatko je imao svoju verziju upoznavanja, no većina je zvučala kao: „Dobar dan, ja sam IME i PREZIME, učenik sam tog i tog, živim tu i tu, imam toliko i toliko godina.“ Na sve je to ona kimala potvrdno glavom, no na kraju je rekla da, sve je to u redu, ali kad mene pitaju tko sam, ja kažem Ja sam JA. Možete zamisliti kakav je odgovor dobila od razreda punog tinejdžera. No, meni je to baš zvučalo moćno.
Tvoja supermoć
Mnogo godina poslije, često mi se ta njena rečenica znala vraćati i počela sam razmišljati o njoj. Zapravo, što sam više razmišljala sve više sam uviđala koliko je ta rečenica zaista snažna. Normalno da ju nisam koristila pri intervjuima za posao, niti kada sam upoznala po prvi puta svog budućeg supruga. No, Ja sam JA je baš dovoljno, kada znaš tko si. Da, tu je nastao problemčić. Tko sam? Kada se to upitam, ponekad imam osjećaj kao da izmišljam novu teoriju relativnosti ili sam upravo nabasala na nov kontinent. Tko sam ja? Pa ja imam mnoge uloge u životu. Ja sam kći, sestra, unuka, prijateljica, zaručnica, socijalna radnica, klijentica, edukantica psihoterapije, šogorica… Ja sam toliko toga. Ja znam biti tužna, ljuta, sretna, ushićena, depresivna, nasmijana… Znam biti toliko toga. Uz sve to, tko sam ja?
Onda mi je sinulo. Ja sam ja… Ja sam Tena. Ja sam sve to što sam navela i još mnogo više. Ne postoji nitko kao ja. Ne postoje dvije identične osobe na svijetu. Govori vam kći jednojajčane blizanke. Čak ni moja mama, koja ima isti DNK, kao moja tetka, nije ista osoba kao njena sestra. Baš suprotno, da fizički nisu slične, mislim da ih ponekad ne bih stavila niti da su si bliži rod, kamoli blizanke. I to je to. Ne postoji nitko kao ti. Nitko nema tvoj glas, tvoj stas, tvoju boju očiju, tvoje misli i osjećaje. Nitko nije ti. To je tvoja moć. Sve što jesi postoji samo u tebi i u nikom drugom. To je tvoja supermoć.
Često se znamo pronaći u vrtlogu vlastitih misli, pitajući se baš to pitanje. Tko sam uopće ja? Navesti ću neke od tehnika, kako bi, idući puta ako se to zapitaš, možda bilo jasnije objasniti tko si i što je tvoja supermoć.
Moje uloge
Na komad papira napiši koje su sve tvoje uloge u životu. Iako na prvu zvuči možda čudno, svi mi imamo različite uloge u životu. Neke od njih sam navela već kroz tekst. Znači ovdje napiši sve čega se možeš sjetiti, poput: Ja sam kći; sestra; prijateljica; poznanica; poduzetnica; radnica; supruga; djevojka; unuka; strina… i tome slično. Kada s odmakom pročitaš sve „uloge“ u svom životu vidjeti ćeš ne samo što sve jesi, već i koliko osoba ima utjecaja na tebe i tvoj život, ali u isto vrijeme i ti na njih.
Moja postignuća
Napiši sva svoja postignuća do sada u životu. Svi ih imamo, iako smo možda toliko preplavljeni emocijama da to niti ne vidimo. Opet, na komad papira napiši, ili na podsjetnik u mobitelu/ računalu, kako god ti je lakše. Napiši što si sve postigla. Od „najmanje“ do „najznačajnije“ stvari. Možemo krenuti sa: Rodila sam se (da i to je postignuće); završila sam osnovnu školu; imala sam prvu simpatiju; završila sam srednju školu; položila sam vozački ispit; upisala sam fakultet; zaljubila sam se; napisala sam diplomski rad; kupila sam auto/stan/bicikl; kupila sam si nove cipele koje sam toliko željela… i tome slično. Ne postoji gradacija, nitko osim tebe ne zna koliko su vrijedna tvoja postignuća i nitko nema pravo ocjenjivati ih manje ili više vrijednima. To su sve tvoja postignuća.
Moje vrline
Stani ispred ogledala i/ili napiši koje su tvoje vrline, na što si ponosna. Ovdje izgovaraš sljedeće: Ponosna sam na osobu koja sam danas. Ponosna sam na sve što jesam. Ponosna sam na svaki svoj pokušaj i svaki svoj uspjeh. Ponosna sam jer nisam odustala od sebe. Ponosna sam što znam crtati/pjevati/pisati… Volim svoje oči, volim svoje lice/kosu/ruke. Volim način na koji hodam, na koji nosim odjeću koju volim. Volim to što sam uspjela u toliko toga, čak i kada sam sumnjala. Volim to što nisam odustala kada mi nije išlo kako sam planirala. Ja volim sebe. Hvala ti ______(tvoje ime) što si tu točno takva kakva jesi.
Postoje još razni načini kako možeš spoznati tko si i ono što je bitno jest da ne postoje dvije iste osobe. Ne mora svatko voljeti što ti voliš i ne mora svatko vidjeti što ti vidiš. Postoji ta izreka koja kaže: „Još se nije rodio, tko bi svima ugodio“. I to je istina. Nije tvoja dužnost da ugađaš drugima, niti da ispunjavaš njihova očekivanja o tvom životu. Pročitaj to opet.
Nije TVOJA dužnost da ispunjavaš TUĐA očekivanja o VLASTITOM životu.
Ti si ti, točno takva kakva jesi, jedinstvena i savršena na svoj način.
Ti, koja ovo čitaš, ti si jedinstvena i to je tvoja supermoć.
