Drage žene,
moje ime je Anja.
Kada bih krenula sa službenim predstavljanjem rekla bih da sam magistra ekonomije, koja je završila preddiplomski studij, smjer financijski menadžment, dok sam za diplomski studij odabrala marketing. Sretno sam zaposlena u struci, kao menadžerica Londonske škole za odnose s javnošću u Hrvatskoj i Office Manager u agenciji za digitalni marketing Escape d.o.o. Ujedno sam i vlasnica male privatne tvrtke, otvorene početkom prošle godine, prije početka pandemije, koja je orijentirana na uvoz i distribuciju veganskih proizvoda. Baš zgodno vrijeme za otvoriti firmu.
No, sve u svemu, ovaj uvod dobro zvuči?
Meni sada, kada čitam, da.
Ovo ne bi trebao biti tekst, hvalite me usta moja, prvi put zapravo pišem nešto javno i tako osobno o sebi. Ovaj članak je moj doprinos ženskoj zajednici koja mi je tijekom cijelog života pružala ogromnu emotivnu i psihološku podršku.
Roditelji su sestrama i meni usadili radne navike, naučili nas da je obrazovanje od iznimne važnosti i poticali kako god su mogli i znali. Ništa više od njih ne bih mogla niti trebala očekivati. Završila sam gimnaziju, fakultet koji sam u to vrijeme htjela upisati, bio je samo u Zagrebu. Nažalost, za mene je to bilo potpuno nedostižno. Upisala sam izvanredno Pravni fakultet jer sam se htjela obrazovati, ali morala sam i raditi kako bih to mogla. Fakultet nije besplatan, skripte i knjige nisu besplatne, karta za bus također nije jeftina, a i nema smisla biti na teret roditeljima.
Zamislite sad ovo. Tri godine studiraš nešto što zapravo nikada nisi htio studirati, to se osjeti, trudiš se, izlaziš na ispite, boriš se sam sa sobom, ali ne odustaješ. Najstarije si dijete, kakav ćeš biti primjer sestrama? Hoće li se roditelji razočarati? Jarac si, ne možeš odustati. Osim kad odustaneš, vratiš se stepenicu unatrag, možda čak i pet stepenica, nadaš se kako će se u konačnici pokazati zašto je nešto moralo biti baš tako.
Krećem ispočetka. Učim za državnu maturu sa sestrom 2 i pol godine mlađom od sebe, ona mi pomaže i tjera me naprijed. Naime, u isto vrijeme polažemo maturu – ono kad ti se svemir malo naruga. Dakle, učim nešto što sam posljednji put vidjela prije par godina. Uspješno polažem ispite državne mature i upisujem Ekonomski fakultet, ovog puta kao redovan student. (Poučena iskustvom kako je lakše zaposliti se kao student, nego dočekati pravo zaposlenje unatoč nebrojenim zamolbama za posao koje sam poslala.)
Tijekom svih godina studiranja istovremeno sam radila nekoliko studentskih poslova kako bih mogla samostalno živjeti i studirati. U ono vrijeme prošlog stoljeća satnice su bile od 16 kuna, ako imaš 20 kuna, sretnik si. Svaki od tih poslova naučio me nečemu što danas koristim u svom poslu. Sada sam toga svjesna, gledajući unazad i sve ima napokon smisla. (Primjerice, rad u HT-u na dva potpuno različita odjela naučio me kako se prilagoditi i funkcionirati u timu, usvojiti brzo sve procese i pratiti ih, ispunjavati zadane ciljeve, čitati mala slova; rad u Casinu naučio me nositi se s noćnim smjenama, teškim ljudima i dobro baratati brojkama i novcima; rad u agenciji kao koordinator za hostese, naučio me organizaciji i kako voditi veliki tim žena, preuzeti odgovornost u svakom trenutku, a izbrusio je i moje vozačke sposobnosti.)
Bilo je teško sudjelovati na svim predavanjima i vježbama, redovno učit i polagati ispite, a istovremeno trčat s jednog na drugi pa na treći posao, imati ljubavni i društveni život. Padne ti kruna s glave tijekom tog razdoblja više puta, svaki puta otkotrlja se stepenicu niže. Vratiš se, pokupiš ju i ideš dalje!
Ponudio mi se posao u državnoj tvrtki nakon milijun poslanih zamolbi i morala sam se prebaciti na izvanredni studij na četvrtoj godini, time bih si osigurala stalna primanja i trebala bih imati više vremena posvetiti se fakultetu. Ovaj posao je bio možda najteži posao koji sam radila i uz njega je studiranje bilo gotovo nemoguće zbog radnog vremena, gdje sam često nakon pete uzastopne noćne smjene znala trčati na ispite. To je bilo normalno, pet dana noćna, pet dana druga smjena.
Nakon nekog vremena premještena sam na drugo radno u drugi grad u blizini, ali s radnim vremenom od 8 do 16 sati gdje sam stekla predivne prijateljice koje su me podupirale i bodrile do same diplome.
To je bio siguran, ali monoton posao, prosječna plaća, ali dobiješ božićnicu, super radne kolege, ali 8 sati sjediš sama u uredu. Što bih si više poželjela, htjela si to, zar ne? Onda shvatiš, da zapravo nisi jer svi oko tebe napreduju, a ti stojiš na mjestu. Napredak u državnoj tvrtki je iznimno spor, bez obzira na završen fakultet. Okreće se ponovno kotačić u mojoj glavi, želim nešto promijeniti, ali strah me. Kako ostaviti nešto sigurno nakon toliko godina nesigurnosti….
Već sam previše odužila, ali onog trenutka kada sam počela razmišljati o promjeni i slati signale u svemir da sam spremna, prilika se ukazala od strane ženske ruke, u privatnom sektoru. To znači, sve što sam gradila na jednom mjestu, opet ostavljam i krećem ispočetka. Vagala sam. Jedna sigurna plaća manje u kući, što ako odem i onda ispadne da to nije tako kako sam mislila, što ako je to za mene opet ona jedna stepenica niže…
Long story (not that) short, nije bila stepenica niže. Nakon svih padova i uspona, sporih koraka i visokih stepenica, napokon mogu reći kako sam sretno zaposlena žena. Znam koliko vam je teško, znam da ćete nekada odustati, vratiti se tri korak unazad kao što sam i sama, ali imajte hrabrosti i borite se jer cilj je predivan. Kao što su mene žene podupirale i bodrile, tako želim sada i ja nekoga od vas.
Želja mi je bila u ovo blagdansko vrijeme, organizirati nagradni natječaj za žene, mlade poduzetnice, koje su tek krenule osvajati svijet vlastitim tvrtkama i dobro bi im došla malena pomoć, barem u smislu edukacije koju ćemo održati sljedeće godine u travnju.
Londonska škola za odnose s javnošću idealno je mjesto za stjecanje novih znanja i iskustava na području marketinga, komunikacije na društvenim mrežama, odnosa s javnošću i razvoja komunikacijskih vještina. Programi se održavaju subotom, a predavanja su online.
Napišite nam motivacijsko pismo u kojemu biste nam objasnile zašto je edukacija za Vas važna i izaberite jedan od dva online programa Londonske škole za odnose s javnošću:
Stručni predavači kroz svoja predavanja prenose teorijska i praktična znanja na polaznike, a polaznicima će nakon završenog programa biti uručena diploma ili napredni certifikat (CPD).
Motivacijsko pismo nam pošaljite na mail anja@lspr.hr, najkasnije do 31. prosinca 2021. godine. Najbolje pismo nagradit ćemo besplatnom edukacijom po želji, a dobitnicu ćemo objaviti 5. siječnja 2022. godine.
Odvažite se, postanite bolja verzija sebe i napredujte!
