Kažu da samo 7% ciljeva preživi siječanj. Zaista poražavajući postotak, ali ne i iznenađujuć ako malo razmislimo kako se donose novogodišnje odluke. Velika većina ljudi pod pritiskom društva i uvjerenja da mora donijeti neki cilj za novu godinu, kopira tuđe ciljeve koji im se čine super korisnima, kao nešto što im može unaprijediti život, kreiraju ciljeve za koje misle da bi bilo dobro da ih ostvare ili barem da ih stave na papir.
Koji je problem s takvim ciljevima?
Takvi ciljevi nisu zapravo tvoji, nisu oni koji upale onu iskru u tebi.
Takvi ciljevi nisu oni koji tebe pokreću i dižu iz mrtvih i za najhladnijih dana.
Takvi ciljevi nisu oni koji te zadrže budnom i koji te spriječe da popiješ koju više jer sutra želiš biti odmorna i s punom snagom se baciti na posao.
To jednostavno nisu takvi ciljevi.
A takvi moraju biti.
Sve ostale slobodno možeš otpisati jer ih sigurno nećeš ostvariti.
Što je još problem?
Ljudi se zalete i donesu više od tri cilja u isto vrijeme, a najčešće su to ciljevi za koje treba unijeti velike promjene u životu – istovremeno. I to je ključan problem. Vrlo brzo, već do veljače dođe do preplavljenosti, zamora, zasićenja zbog pritiska do kojeg je došlo. Da bi u svoj život donijeli neku promjenu treba puno više energije, truda, volje, motivacije, ali i vremena koje moramo „stvoriti“ kako bismo ustrajali u provođenju neke nove aktivnosti. Zapravo nam to mora biti prioritet.
Primjerice. U siječnju si odlučila da ćeš početi trčati, zdravo se hraniti i početi vježbati jer na poslu sjediš i osjećaš da to nije dobro. Sve to se čini kao dobra kombinacija, ali zapravo su to tri velika cilja koja donose promjene. Vrlo vjerojatno ćeš imati visoku motivaciju idućih nekoliko tjedana. Tjedana u kojima tvoj organizam zapravo pati. Srežeš obroke, primiš se neke sulude dijete misleći da to znači „hraniti se zdravo“ i počneš vježbati svaki dan po sat vremena. Mučiš se, ne osjećaš se dobro, ne da nema onog dobrog osjećaja nakon vježbanja nego je tu samo iscrpljenost i sve veći gubitak motivacije. Na kraju odlučiš da to jednostavno nije za tebe, gubiš vrijeme, vježbat ćeš intenzivno u lipnju jer ćeš se sramiti svog tijela, nećeš se dobro osjećati i proklinjati siječanj jer si tad tako odlučila.
Evo savjeta kako to izbjeći:
- Vrati se na početak. Prihvati da si zeznula, krenula prenaglo i stani. Nije sramota. Počni s jednom promjenom i neka ti uđe u naviku to raditi barem 3 tjedna. Nakon tog perioda postupno počni uvoditi nove promjene. Tako će biti puno lakše i osjećat ćeš se bolje i spremnije za nove izazove i pobjede kad si „savladala“ jednu.
- Ako u tom trenu nemaš volje za nešto, osjećaš se slabo i radije bi nešto drugo – nemojte se mučiti. Odradi nešto što ti je u tom trenu draže. Primjerice, ako nemaš volje za cijelim treningom, možda bi radije vozila bicikl/rolala se/trčala/planinarima? I to je okej! Razmisli koji je cilj uvođenja zdravih navika, što si željela time postići.
- Slušaj svoje tijelo! Ono će ti reći koliko mu je potrebno, kada treba stati, treba li ti odmor ili hrane koja će ti dati energiju. Ako ne „čuješ“ svoje tijelo, pokušaj se umiriti, utišati sve misli i samo osjećati tijelo. Pokušaj primijetiti koje signale ti šalje.
- Radi ono što voliš, daj priliku nečemu novome i nemoj to promatrati kao neku muku nego nešto što te dovodi do nekog zacrtanog cilja. Tko je rekao da je put lagan, ali put isto tako može biti zabavan, pun dobrog druženja ( s drugima i samim sobom), dobrih osjećaja, podizanja i spuštanja motivacije. Inače ne bi bilo zabavno, zar ne?
I za kraj, ciljevi koje si stavila na papir nisu bez razloga došli tamo. Kad ispadneš iz kolosijeka ili imaš dojam da si krivo skrenula, vrati se na početak, razmisli zašto si uopće krenula tim putem i kojim bi radije išla. Ako putem zaključiš da taj cilj ipak nije za tebe, nema one unutarnje iskre i motivacije – makni ga i pronađi nešto drugo. Zaista nema smisla mučiti se, ustrajati na nečemu što ti ne pričinjava nikakvo zadovoljstvo.
