Svatko od nas je mentor. Svakog dana ti se pruža mogućnost da budeš mentor. Možda ti se već pružila i ranije a da je nisi ni svjesna. Možda si uspješna kao mentorica a možda si neuspješna. Možda si izabrala biti mentor u jednom od mentorskih programa koje organizira Marina Biljak a vrlo je vjerojatno da ga nisi izabrala.
“Mogu sve sama”
Tijekom svoje 12.-ogodišnje karijere imala sam priliku biti mentor nebrojeno mnogo puta. Većinom sam podbacila. Na početku svoje menadžerske karijere bila sam bačena u vatru. Nisam se ni snašla a već su krenuli izlaziti svi programi i uvjerenja koja postoje. Jedno od njih je da mogu sve sama. Vjerujem da se i ti možeš prisjetiti bar jedne situacije u kojoj si rekla „mogu ja to sama“. Naravno da možeš, to nitko ne osporava. Ja sam to radila zbog manjka samopouzdanja i vjere u sebe i svoje sposobnosti. Jer ako slučajno prihvatim nečiju pomoć, ako slučajno zaposlim asistenta to bi značilo da sam ja nesposobna. A mi žene želimo biti sposobne, jake, emancipirane. To nam je uostalom donio i feminizam. U borbi za ravnopravnost smo postigle osim onog dobrog i ono manje dobro. A to je upravo to uvjerenje: „ja mogu sve sama i ti mi ne trebaš“.
To uvjerenje, kao i svako drugo, prenosilo se našim generacijama na nas. Tako smo mi danas jake, emancipirane žene koje možemo sve same. Ne želim dovesti u pitanje sada možemo li mi sve same. Ono što želim je dovesti u pitanje: trebamo li mi sve same?
Začarani krug svakog mentora
Ja sam u svojih 12 godina provedenih na raznim pozicijama imala priliku imati asistente, imala sam stotine ljudi ispod sebe i bila sam užasan mentor. Upravo zbog tog uvjerenja. Dovodila sam se iznova u situacije gdje sam sama sebi dokazivala da mogu ja sve sama i da to puno bolje, i puno brže napravim.
Ako ćemo biti iskreni, na neki način mentorstvo radnika je „gubljenje vremena“. Međutim, u tom trenutku moja tranzicija iz radnika u menadžera nije baš dobro prolazila. Odjednom sam se našla u začaranom krugu iz kojeg nisam znala izaći van. Iz tog kruga sam izašla van u zadnjih godinu i pol prije otkaza. U tom trenutku sam podsvjesno već znala da odlazim uskoro. Bila sam svjesna koliko je toga na meni i da ne mogu samo tako otići iz firme. Počela sam zaista mentorirati svoje radnike u punom smislu te riječi. Bilo je užasno teško i naporno. Isplatilo se.
Biti mentor, uložiti svoje vrijeme u svoje radnike možda kratkoročno znači napor i „gubljenje vremena“. Ne vidiš rezultate, moraš uložiti puno truda i strpljenja Moraš se i riješiti uvjerenja „mogu sve sama“ i „brže ću to sama napraviti“ Međutim, dugoročno je to nešto najbolje što možeš napraviti za svoju firmu.
Što sam naučila kao mentor?
Mentorski program u kojem sam bila mentorica je donio novo osvještavanje. Naime, dobila sam jako puno prijava i bilo mi se teško odlučiti. U tom trenutku sam imala više vremena na raspolaganju i odlučila sam izabrati više dobitnica. Bila sam jako razočarana što ih više od pola nije završilo mentorski program. Javili su se tu i osjećaji ljutnje. Pitala sam se zašto bi se netko prijavio na nešto, dobio to i onda se ne pojavi. Mislila sam si: zauzima mjesto nekome kome bi to zaista moglo koristiti. Trebalo mi je neko vrijeme da osvijestim da to nije moj problem. Ja sam odlučila dati svoje vrijeme, na svakome od dobitnika je da odluče za sebe hoće li i u kojoj mjeri to iskoristiti.
Kako se moj mentorski program bliži samom kraju, presretna sam što sam odlučila biti mentorica. Dobila sam nešto neočekivano. Svoj rast. Ne samo zbog ove ljutnje i razočaranja, nego me svaka od tih djevojaka koje su odlučile ići do kraja naučila nešto. Sa sigurnošću mogu potvrditi da u dobivamo klijente koji nama trebaju u određenom periodu (bez daljnjeg i mi njima trebamo). Uz moje dobitnice i ja sam rasla. Vjerujem da su i one. I nema veće sreće od one kada vidim koliko je svaka od njih napredovala. Neke su odustale od ideja koje su imale a koje bi možda bile loše poslovne odluke, neke su spontano kroz naš zajednički rad došle do donošenja nekih odluka koje su se na početku našeg rada činile nezamislivima. Gotovo svaka je imala bar jedan „aha“ trenutak.
Ako razmišljaš prijaviti se ili ne na sljedeći krug, moj savjet ti je prijavi se. Bez obzira imaš li iskustva ili nemaš. Nemoj misliti da postoji netko kome to više treba. Ako si naišla na nagradnu igru u kojoj možeš dobiti mentorski program i srce ti je zatitralo, prijavi se. Za tebe je. Nemoj odbaciti prilike koje ti Bog (ili Svemir) šalje, s razlogom si naišla na nju.
