Sve više znanstvenih istraživanja upućuje na pozitivne učinke zahvalnosti na naše misli, emocije i organizam. Također, na društvenim mrežama, posebno na profilima koji se bave osobnim razvojem, sve se više promovira pisanje dnevnika zahvalnosti. Koji je razlog tome? Možemo li redovitim prakticiranjem zahvalnosti zaista utjecati na promjenu svoje perspektive i naučiti razmišljati pozitivno? Kako i zašto prakticirati zahvalnost? U nastavku teksta pročitajte kako vam zahvalnost može promijeniti pogled na život i kako sam osobno usvojila tu naviku.
S idejom prakticiranja zahvalnosti prvi puta susrela sam se prije otprilike devet godina, kada sam bila u 2. razredu srednje škole. Da, tad sam bila klinka i nekima se to može činiti prerano za bilo kakve teme iz područja osobnog razvoja. No, ja smatram da sam naišla na njih baš u pravom trenutku i da je moj način razmišljanja danas uvelike uvjetovan mojim osobnim razvojem još od srednjoškolskih dana (u tekstu 5 ključnih benefita rada na sebi pisala sam upravo o pozitivnim promjenama koje sam osobno primijetila). U tom periodu već sam dulje vrijeme pratila sadržaj na YouTubeu od suosnivača kompanije Intelligent Change – Mimi i Alex Ikonna. Njihov najpoznatiji proizvod je upravo dnevnik zahvalnosti pod nazivom Five Minute Journal.
Kako sam naučila prakticirati zahvalnost?
Iako taj proizvod u to vrijeme još nije postojao, oni su često spominjali kako svako jutro odlaze u tzv. gratitude walks – šetnje zahvalnosti, za vrijeme kojih bi jedno drugome ispričali na čemu su sve zahvalni tog dana i tako dan započeli u pozitivnom tonu s dobrim raspoloženjem. S obzirom na to da mi se sviđao njihov način razmišljanja, njihova pozitivna energija i pogled na život, pomislila sam: pa zašto ne bih i ja probala nešto slično? Mogla bih svakodnevno odvojiti nekoliko minuta za zahvalnost – možda to stvarno funkcionira?
Umjesto jutarnjih šetnja, ja sam odlučila da ću svaku večer prije spavanja razmisliti o dobrim stvarima koje su mi se dogodile tog dana i na kojima sam zahvalna. U početku sam se osjećala vrlo čudno i nisam ni znala na čemu bih točno bila zahvalna (jer smo uglavnom naučeni da se sve što imamo podrazumijeva pa to niti ne propitujemo). Mislila sam da je moguće biti zahvalan samo na nekim velikim, nesvakodnevnim stvarima.
No, s vremenom sam shvatila da sam najviše zahvalna upravo na onim svakodnevnim sitnicama koje se „podrazumijevaju“ – to što sam zdrava, što su svi moji voljeni dobro i uz mene, što imam siguran dom, što imam hranu i čistu vodu za piće… Prvih nekoliko godina zadržala sam tu prasku zahvalnosti kada bih u nekoliko minuta zaista razmislila na čemu sam zahvalna i osjetila zahvalnost u sebi. Nakon toga, odlučila sam svakodnevno zapisivati svoje zahvalnosti u dnevnik kako bih im se uvijek mogla vratiti i nakon dužeg vremenskog perioda prisjetiti koliko lijepih trenutaka i emocija sam doživjela.
Ako istinski nismo sretni i zahvalni zbog tih „sitnica”, nećemo biti zahvalni ni s „većim“ stvarima ili postignućima. Dokazano je da zahvalnost dobro utječe na naše raspoloženje, smanjenje stresa, kvalitetu sna, odnose s drugim ljudima i općenito vedriji pogled na život. Zahvalnost nas stavlje u stanje mira i skromnosti – ne trebamo ništa više od ovog što imamo danas kako bismo bili zadovoljni. To ne znači da ne trebamo sebi postavljati nove ciljeve, nego znači da imamo sve što nam je potrebno kako bismo u ovom trenutku bili u miru. A onda iz tog dobrog osjećaja, iz zahvalnosti, zadovoljstva i sreće stvarali nešto novo. Zahvalnost nas uči da budemo prisutni u trenutku umjesto da stalno jurimo za nečim većim, boljim, skupljim, luksuznijim…
Bez zahvalnosti nikad nemamo dovoljno. I nikad nismo sretni. Čak ni kad imamo odličnu karijeru, puno novca, luksuzne stvari i sve ono što mislimo da nam treba kako bismo postali sretni. A jedino što nam ustvari treba je – zahvalnost. Zaista vjerujem da i onda kad imamo loš period, loš dan ili ako nam se događaju neke loše stvari, postoji barem jedna sitnica na kojoj možemo biti zahvalni i koja nam može pomoći da lakše prebrodimo teške trenutke.
Nakon 9 godina redovitog prakticiranja zahvalnosti svakog dana, vjerujem da je to jedan od ključnih razloga zašto uvijek, pa i u najgorim situacijama i najtužnijim trenucima koje sam imala u životu, vidim pozitivnu stranu. Vidim dalje i šire od trenutnog lošeg perioda. To ne znači da time potiskujem emocije i na silu se trudim pozitivno razmišljati. To znači da sam svjesna trenutnog stanja i da je sasvim u redu ako se osjećam loše, ali isto tako znam da će i to proći i da taj loš period nije moja krajnja destinacija.
Ako nikad do sad niste, a želite probati prakticirati zahvalnost, predlažem da krenete polako:
- Možete svaki dan odvojiti nekoliko minuta za razmišljanje i izdvojiti 2 do 3 stvari na kojima ste zahvalni. Jako je važno da zaista osjetite tu emociju zahvalnosti jer ako samo na brzinu nabrojite stvari na kojima ste zahvalni, neće biti pravog efekta.
- Ne morate izmišljati ništa revolucionalno i veliko – možete biti zahvalni na finoj kavi koju ste si pripremili tog dana, šetnji s psom, čistom i udobnom krevetu… Što god u vama budi ugodne emocije.
- Zapisujte svoje zahvalnosti. Ne morate kupovati poseban dnevnik, možete iskoristiti bilo koju bilježnicu koja će vam služiti za tu namjenu.
- Budite redoviti – jer samo uz kontinuiranu akciju možemo očekivati dugoročne rezultate. Kao i za svaku novu naviku, bit će vam potreban određeni period da prakticiranje zahvalnosti postane neizostavan dio vaše rutine.
U slučaju da želite više informacija o usvajanju navike prakticiranja zahvalnosti, pozivam vas da mi se javite za coaching konzultacije u DM na mom Instagram profilu. Ako je zahvalnost već dio vaše svakodnevne rutine, slobodno mi javite kako ona utječe na vas i vaš život. Voljela bih čuti vaše mišljenje. 🙂
