Zahvalnost je vrlo zanimljiva tema i nadovezala bih sa (kao amater) na članak Zašto prakticirati zahvalnost. Što kada „zapnemo“?
Kuća u kaosu, pogledaš u ogledalo, i tamo kaos… Frizura u repu, odjeća za po kući, možda i pokoja mrlja, podočnjaci… Želiš biti zahvalna, ali se ne sjetiš! Osim kad djeca spavaju pa imaš par minuta za sebe. Ali tada uhvatiš spremati u miru. Grozan plan. Onda imaš grižnju savjesti jer vrijeme prebrzo prolazi, djeca prebrzo rastu, a ti ne uživaš u svakom trenutku. Neki su dani jednostavno teški. U redu je ponekad i vikati i izgubiti živce, to je sve majčinstvo. I ne dajte da vam bilo tko kaže drukčije! Kako sačuvati živce kada vas ne poslušaju nakon što ste već
sto
puta
rekli
istu
stvar!
Koliko god se trudili, jednostavno ne možete uživati u svemu. I ne trebate. To je isti razlog zašto ne možete osjećati samo sreću ili voljeti svaki segment jedne osobe. I iz istog razloga vas muškarac u kojeg ste se ludo zaljubili sada iritira kada stavi rolu toaletnog papira na pogrešan način ili diše preglasno.
Uživati u svakom trenutku? Nemoguće. I nepotrebno.
Evo što je moguće!
Traženje i otkrivanje zahvalnosti u malim stvarima.
Uživanje u malim trenucima sreće između frustrirajućih trenutaka.
Dati sebi dopuštenje da osjetite ono što osjećate.
Osloboditi se “mom guilta”.
Sjetiti se tko si (osim mama).
Priznati da ti treba pomoć.
Jesti slatkiše.
Nazvati nekoga kada imate loš dan.
Osjećati se u redu kada se vaša djeca ponašaju „nesavršeno“.
Znati da su nesavršene mame najbolje mame!
Ustati i pokušavati iznova.
Pronalaziti zadovoljstvo u tome što si dovoljno dobra, a ne savršena. To ionako ne postoji.
Odahnuti kada djeca sigurno spavaju u svom krevetu. Ili kod bake.
Posegnuti za čašicom omiljenog pića.
Govoriti volim te.
Pokazati nekome da ga volite kroz povezanost, iskrenost i povjerenje.
Uživati koliko i kad god možete.
Ima onih dana kada osjećate da će vam srce puknuti od ljubavi. A postoje dani kada ćete poželjeti pobjeći negdje – bilo gdje – i sakriti se od svih i svega. Osjećati sve te emocije je sasvim prihvatljivo jer to je ono što vas čini pravim ljudskim bićem.
Nećete uživati u svakom trenutku.
I to je u redu jer ne možete cijeniti sunce bez oblaka.
