– Možeš li nam se ukratko predstaviti.
Ja sam Gordana Trošt-Lanča, psihologinja koja je nakon 20 godina rada u struci odlučila iskoračiti iz zone komfora i poznatih okvira redovnog posla i u svoj život uklopila još i poduzetništvo. Naime, uz posao psihologinje u dječjem vrtiću, već gotovo godinu dana sam i vlasnica obrta za edukaciju i savjetovanje Reset zona.
Putem sadržaja na mom Instagram profilu @reset_zona i mjesečnom newsletteru te kroz online grupne programe učim žene kako da promjenom vlastitih misli, riječi i djela rade na promjeni svog mindseta, jer na taj način direktno utječu na kvalitetu svog života.
– Full time job i Reset zona… Kako sve uspijevaš uskladiti?
Ono što me pokreće kroz cijelo ovo vrijeme u kojem paralelno gradim svoju poduzetničku priču s redovnim poslom je strast prema ovome što radim. To bi bio onaj famozni “zašto” o kojem svi pričaju i zato na vrijeme prije i nakon full time posla ne gledam kao na potrošeno na Reset zonu, već uloženo u Reset zonu. I uloženo u sebe, jer je poduzetništvo je kao jedan intenzivni tečaj osobnog razvoja – tu sva tvoja ograničavajuća uvjerenja isplivaju na površinu i kako ih rješavaš tako rasteš i ti i tvoj biznis.
A kako sve uspijevam uskladiti – nekad mi ide lakše, a nekad je baš izazovno. Puno pomaže postavljanje granica sebi i samodisciplina pa je tako prvih sat vremena ujutro, prije odlaska na posao, obavezno posvećen Reset zoni: kreiranju sadržaja, osmišljavanju usluga i planiranju strategije, jer je to način da najbolje od sebe dam onome što mi je najviše važno.
Kako svi mi imamo ograničen rezervoar energije, moje poduzetništvo nije u punom zamahu kao što bi bilo da mi je to jedini posao, no trenutno je moja odluka da priču gradim na ovaj način (što ne znači da će tako i dalje biti).
– Kako je uopće krenula priča s Reset zonom?
Pa rekla bih – iz frustracije. Nakon dugogodišnjeg rada na istom radnom mjestu, koliko god volim svoj posao predškolskog psihologa, upala sam u kolotečinu, osjećala sam da me posao sputava, nedostajalo mi je profesionalnih izazova. Zato sam upisala NLP praktičarski, a nakon toga i majstorski trening i tada su mi se otvorili neki novi vidici vezano uz upravljanje sobom i komunikaciju s drugima. Razmišljala sam o tome kako je šteta da više ljudi ne zna o tome i kako su ta znanja nešto što bi trebalo biti općepoznato.
Dolaskom pandemije i lockdownom imala sam odjednom, kao i svi mi, višak slobodnog vremena i odlučila sam otvoriti profil na instagramu kako bih dijelila svoje spoznaje iz NLP-a te usput organizirala i integrirala sva ta dobivena znanja. Jer istina je da najbolje integriraš neko znanje kada o tome poučavaš druge ljude.
I tako je krenulo. Ljudi su me počeli zapraćivati, profil je počeo rasti, a ja sam se polako učila izlaziti iz zone ugode, izlaziti iz anonimnosti i polako širiti svoju zonu komfora i zonu utjecaja.
– Kako je tekao put od hobija do prvih plaćenih usluga?
Na početku sam na Reset zonu gledala isključivo kao hobi. No u nekom trenutku, nakon nekih godinu dana, došla je točka prekretnice: počeli su me prepoznavati kao stručnjakinju za osobni razvoj i rad na svom mindsetu i kao motivatoricu za promjenu vlastitih svakodnevnih navika. Javljalo mi se sve više ljudi koji su htjeli savjet od mene, učiti od mene i došlo je vrijeme da razmišljam što dalje. Ta neka iskrica koja je u meni tinjala još od otvaranja profila tada je dobila prepoznatljiv oblik: htjela sam sama sebi pokloniti priliku da se razvijam dalje, a to je za mene podrazumijevalo otvaranje obrta i nuđenje plaćenih usluga.
Nekako sam išla, a i dalje idem, korak po korak bez dugoročne strategije, kako je išao i moj osobni razvoj: kad sam spremna na sljedeći korak – jednostavno ga uradim i to je to.
Ljepota u poduzetništvu je ta da ti daje puno slobode: prateći reakcije, komentare i pitanja mojih pratitelja, mogu se u svakom trenutku prilagoditi njihovim potrebama te kreirati usluge koje odgovaraju i njima i meni.
– Koji su najveći izazovi s kojima si se susrela?
Ima jako puno tehničkih stvari koje je trebalo naučiti: od vođenja profila, kreiranja vizualnog identiteta i vizuala u Canvi do svih poslova vezanih uz vođenje obrta i prodaju svojih usluga. Svaka od tih vještina koju je trebalo naučiti bila je u većoj ili manjoj mjeri izazovna, a kad se skupilo više toga istovremeno (npr. u vrijeme otvaranja obrta) bilo je puno trenutaka kad sam se osjećala preplavljeno. Ali tada sam zastala i odlučila poslušati savjete koje dajem drugima koji se nalaze u takvoj situaciji, a to je: korak po korak. Možeš sve, ali ne možeš sve odmah. I ne moraš sve odmah! I onda bih udahnula, izdahnula i napravila prvi sljedeći korak.
Tako da, uz ovu svoju strategiju, ustvari i ne mogu reći da sam imala neke veće izazove, jer se trudim čim kraće zadržavati u stanju zaglavljenosti. Naravno, na početku nije to sve bilo tako jednostavno kako zvuči, npr. otvaranje obrta je korak koji sam odgađala više od pola godine, no svaka sljedeća poslovna odluka mi je lakša i brža.
Ono što mi je ustvari kroz cijelo ovo vrijeme najizazovnije je borba protiv nekih svojih uvjerenja i strahova te prevladavanje vlastitih izgovora. Mozak je takav da najviše voli ostajanje u zoni komfora, gdje je sve poznato, predvidivo i sigurno. No kako mi to nije bila opcija, morala sam kontra želja svog mozga, a to stvara izrazitu neugodu. Međutim, kao i kod osjećaja preplavljenosti koji sam ranije spomenula, tako je i tu najvažnije zastati, osjetiti tu nelagodu i ostati u njoj i uz nju i pokazati samoj sebi da se ništa loše neće desiti, da se sve što želiš nalazi na drugoj strani nelagode.
– Dobro je poznato da je poduzetnicama teško istinski odmarati. Kako se ti nosiš s time? Jesi li kad bila na rubu burnouta?
O da! To se valjda svim poduzetnicama u nekom trenutku desi, pogotovo ako su paralelno zaposlenice i poduzetnice i supruge i majke i u svemu žele biti 100%. A jednostavno ne možeš. Ono što je stvarno najvažnije u cijelom tom procesu, kao prevencija burnouta, je naučiti i 100% odmarati i te odmore unaprijed planirati. Priznajem da nisam u potpunosti savladala tu vještinu, jer mi mozak i na godišnjem odmoru radi 100 na sat i stalno smišlja neki novi sadržaj za moj biznis, no činjenica da to znam pomaže mi da kod sebe to prepoznam i svjesno se zaustavim. A kad se zaustaviš, onda daješ sebi vremena da osviješteno biraš aktivnosti umjesto da ostaneš na autopilotu. Gledam na to kao na prvi korak prema svladavanju vještine planiranja i življenja kvalitetnog odmora, jer sve se te naše nove vještine grade postepeno: ne možeš očekivati da ćeš samo jednog dana promijeniti svoje ponašanje i to je to. Obrasci našeg ponašanja plod su dugogodišnjeg učenja pa jednostavno treba vremena za usvajanje novih, korisnijih obrazaca.
– U svom radu se uglavnom baviš mindsetom. Što bi rekla da je najčešći mindset problem kod žena koje imaju ideju, ali ne usude se krenuti u poduzetništvo?
Rekla bih da je to strah od nepoznatog i (nerealno) očekivanje od sebe da moraš sve znati odmah. Kad mozak naiđe na nepoznato, on nas pokušava zaštititi tako što producira hrpu mogućih, redom crnih scenarija. Nastoji predvidjeti sve moguće opasnosti, jer je to evolucijski bio najbolji način za preživljavanje: predvidi da bi smislio plan napada ili bijega i štedi energiju za slučaj da moraš napasti ili bježati (a to znači da odbaciš sve nove aktivnosti koje nisu uklopljene u svakodnevne rutine). U današnjem svijetu nepoznato ne znači smrtnu opasnost, neće nas napasti medvjed ni pojesti tigar, no naš mozak na sve nepredvidive okolnosti (a ulaskom u poduzetništvo njihova količina raste) reagira isto: samozaštitom. I zato je ta zona komfora mjesto koje se teško napušta.
Naime, znam puno sposobnih i motiviranih žena koje kao da same sebi podmeću nogu. Na kraju krajeva i kod mene je tako i svjesna sam da bih puno brže napredovala u biznisu da samu sebe ne sabotiram nekim svojim ponašanjima, kao što su samozatajnost i fokus na tuđem mišljenju.
Kad žena, koja je najčešće socijalizirana da joj je tuđe mišljenje važno, da je sebi na zadnjem mjestu, da treba biti poslušna, pristojna, mirna i samozatajna krene u poduzetništvo, naići će na hrpu svojih ograničavajućih uvjerenja koja će je sabotirati i držati na mjestu i koja redom treba mijenjati kako bi išla dalje. Od “nisam dovoljno dobra”, “ne znam još sve što treba”, “drugi će reći da sam smiješna”, “ne mogu ja to”, “preteško je” i sl.
Rješenje za sve je jednostavno – akcija. Ali ne mora to biti neka velika akcija, već najmanja moguća akcija – mali prvi korak. I onda sljedeći. Pa sljedeći. I tako redom, dok ti svakodnevica ne dokaže da ta tvoja uvjerenja baš i ne drže vodu i ne počneš ih spontano mijenjati za neka koja su više podržavajuća.
– Može li nam stvarno 5 minuta dnevno promijeniti život? Koju naviku bi svima preporučila da uvedu?
Tu se vjerojatno referiraš na jednu moju objavu gdje sam to spomenula. Da, svakako mislim da može! Ljudi se fokusiraju na neke velike promjene, donose odluke da drastično promijene neke svoje navike, idu mijenjati više toga istovremeno, no svaki takav pokušaj najčešće dovede do toga da nakon nekoliko dana, kad splasne početna motivacija, odustanu od svega i vrate se na staro. Kad kreneš od malih, kratkih, jednostavnih, svakodnevnih navika koje uvodiš u svoju svakodnevnu rutinu i zatim ih postepeno produžavaš i proširuješ, veća je vjerojatnost da ćeš u tome biti uspješna. I zato je tih 5 minuta dnevnog fokusa na nešto novo što želiš uvesti u svoje rutine ono što će ti na kraju promijeniti život. Npr. pisanje dnevnika, razgibavanje tijela, masaža lica, praksa zahvalnosti, mindfulness tehnike, meditacija…sve to u početku ne mora trajati duže od 5 minuta, a dugoročni benefiti su nemjerljivi!
Navika koju bih svima preporučila da uvedu je definirano vrijeme u danu bez mobitela, kompjutera, televizije i društvenih mreža. Najbolje je da to bude ujutro, jer je šteta najproduktivnije vrijeme svog dana potrošiti na konzumiranje online sadržaja, kada ga možemo posvetiti ostvarivanju svojih ciljeva.
– Kako izgleda jedan tvoj tipični dan? Imaš li jutarnje/večernje rutine?
Budim se oko 6, jer obožavam jutra i mogućnosti koje nam svako novo jutro pruža. Prvih sat vremena je, kao što sam već rekla, posvećeno mom obrtu, planiranju i realizaciji nekih mojih poslovnih ciljeva, a tek nakon toga budim klince i kreće naše spremanje za školu i posao. Popodne mi nije strukturirano, ovisi o danu što ću raditi. Jedino što je fiksno je trening u teretani 2 puta tjedno. Pokušavam naći vremena u tjednu za sve svoje uloge: supruge, majke, kćerke, prijateljice, poduzetnice…nije uvijek idealno, ali ne kritiziram sebe zbog toga. Znam da uvijek radim najbolje što mogu u tom trenutku – da mogu bolje, uradila bih bolje. I to je ustvari ljubav prema sebi – samosuosjećanje i samopodrška.
Uvečer vodim računa da se barem sat vremena prije spavanja odmaknem od svih ekrana pa vrijeme prije spavanja najčešće provodim uz knjigu. Navečer je to isključivo beletristika, a knjige iz područja psihologije i osobnog razvoja čitam isključivo po danu, jer ipak zahtijevaju veći stupanj koncentracije.
– Imaš li kakve zanimljive planove za budućnost koje bi htjela podijeliti s nama?
Planova ima puno, a ono na čemu mi je trenutno fokus je mentorski program “Riješi se neodlučnosti”. On je namijenjen ženama koje osjećaju da ih njihova neodlučnost i pretjerano razmišljanje sprečavaju u ostvarenju osobnih i poslovnih ciljeva.
Osim toga, slijede mi i neke vrlo drage suradnje koje sam dogovorila i dogovaram s drugim poduzetnicama. One kontinuirano potvrđuju moje uvjerenje kako ima divnih žena koje su na istom putu kao ja i koje su podržavajuće, otvorene i spremne na rast, kako profesionalni tako i osobni, jer jedno bez drugoga ne ide.
I ono čemu se najviše veselim: u suradnji s mojom prijateljicom, grafičkom dizajnericom Karlom Krizmanić koja stoji iza brenda Kkarikature, pripremam jedan vrlo zanimljiv i rekla bih inovativan projekt, a uskoro ćete na našim društvenim mrežama moći saznati više!
– Što bi voljela poručiti ženama koje tek kreću u poduzetništvo?
Ne trebaš odmah znati sve korake, samo prvi sljedeći. I onda ga napraviti.
I ne trebaš sve sama. Ima divnih žena uz čiju je podršku poduzetnički put lakši, ugodniji, zabavniji. Ako ne znaš gdje ih naći – kreni s Be your own boss facebook grupom 🙂