Dok većina ljudi svoje godišnje odmore privodi kraju, ja još uživam na svom i više no zasluženom. Iza mene je dosta naporan period, što poslovno, što privatno/obiteljski.
Nešto što je meni zbilja bitno je vrijeme za mene, vrijeme koje mogu provesti skupljajući snagu, puneći baterije, sanjareći i planirajući. S druge strane uživam u trenucima s obitelji, u trenucima kad je duša puna, a glava prazna, kad nema misli, kad je šum mora kroz balkonska vrata jedino što čujem, a duboki udah zraka ispunjenog mirisom borova i soli kaže da sam sada u ovom trenutku stvarno tu.
Koliko je važno to vrijeme, koliko je važan self-care zna svaka od nas koja je barem jednom doživjela onaj famozni ‘burn-out’.
To izgaranje se događa kada sve drugo stavimo kao prioritet ispred sebe, bilo to posao, roditeljstvo, partnerski odnosi, odnosi s prijateljima ili rodbinom. Kada sve postane važnije od nas samih najčešće nas organizam sam podsjeti da je vrijeme da usporimo. Bila to obična viroza, kronični umor i razdražljivost ili pak onaj osjećaj da smo došle do nekog energetskog dna i da je naša snaga za guranje dalje jednostavno isparila.
Mojih ‘5 minuta’ godišnje su dva tjedna u kojima suprugovi roditelji uzmu našu djecu sa sobom na more, prije nego im se mi pridružimo. Ja to zovem godišnji prije godišnjeg, jer realno ta sloboda koju imam dok djece nema je kao period dok smo hodali, kad bismo došli doma nakon radnog dana i mogli nesmetano uživati u tome da ne radimo apsolutno ništa!
Dva dana obično glumimo ‘couch potato’ i nakon toga slijedi generalno čišćenje našeg doma, sređivanje vrta, kuhanje zimnice, decluttering ormara, donacije odjeće i igračaka – moje energetsko čišćenje od nakupljenog stresa i svega ostalog tijekom godine. Bude tu i pokoja masaža ili odlazak na večeru samo nas dvoje.
I da me krivo ne shvatite, ja volim svoju djecu, više od ičega na svijetu, ali tih dva tjedna godišnje je moje vrijeme za reset. Kad imam vrijeme za sebe osjećam da sam bolja majka i bolja supruga, bolja kćer, snaha, nećakinja, prijateljica, kolegica…jednostavno bolja ja! Ja koja sebe dovoljno voli da zna koliko su ovakvi trenuci potrebni i neprocjenjivi. Pa makar oni podrazumijevali vrtlarenje i kuhanje zimnice umjesto all inclusive resorta na nekom egzotičnom otočju.
Kao profesionalac u poslu uvijek sam davala svoj maksimum, kad sam bila mlađa godišnji odmori su mi izgledali kao sve drugo, samo ne potpuno opuštanje i odmak od posla, uvijek je tu bio neki Blackberry koji je zvrndao, mailovi koji su tražili moju pozornost – kao da će svijet propasti ako tih 10-15 dana godišnjeg ne budem sveprisutna! Ta radna mjesta su sada iza mene, a s iskustvom došla je i mudrost, spoznaja da svijet nije propao i neće ako mene nema da se pobrinem za nešto – netko drugi će, onaj tko sada nije na godišnjem i kojem sam delegirala radne zadatke dok me nema.
I znam da se teško ‘otkačiti’ i pustiti kontrolu, posebno kad imaš svoj vlastiti biznis, jer to je tvoja ‘bebica’ i vjerojatno imaš i klijente koji te traže, trebaju, zovu, pitaju…ali guess what, oni će biti tu i kad se vratiš, ako postaviš stvari tako da kad si na godišnjem odmoru stvari ipak mogu sačekati. Znam da će neke od vas reći da ne razumijem, da je to zbilja teško, da će klijenti otići negdje drugo…
Ali zapitajte se, ako i odu je li svijet propao, ako zaista ne možete uzeti 10 dana u 365 dana u godini da budete svjesno i namjerno neprisutne u poslu, a prisutne same sa sobom. Ljudi nisu strojevi, a i da jesu, čak i strojevi trebaju godišnje servise. Pokušajte voziti auto koji samo točite gorivom, a ne vodite brigu o servisnim intervalima, vrlo brzo će doći do nekog većeg kvara koji će vas unazaditi financijski i vremenski, a sve se moglo izbjeći redovnim održavanjem.
Stoga redovno održavajte emocionalnu i mentalnu higijenu, uzmite tih 10-15 dana u godini za sebe, svoj reset, povratak sebi, promišljanje, sanjarenje, planiranje, ili jednostavno ljenčarenje na svim životnim poljima.
Jer to je potreba, a ne hir, to je nužno, a ne neodgovorno – to činiš radi sebe – jedne jedine koju imaš!
I iako sam u ovom tekstu htjela naglasiti važnost godišnjih odmora i to da stvarno budu odmor i odmak, self care tu ne prestaje, u onom žrvnju koji nas melje tijekom godine prava umjetnost je naći trenutak za disanje. Pa iako je svaka od nas drugačija, sigurna sam da ima nešto u vašem životu što vas iznimno veseli i puni energijom, bila to šetnja s psom, planinarenje, trčanje, vježbanje yoge, kuhanje, fotografiranje, ples, čitanje knjiga – shvatile ste, na popisu se može naći bilo što, što vas puni energijom, daje snagu za svakodnevne izazove i drži vas stabilnima.
Neki od mojih načina punjenja energijom su tjelovježba, meditacije, čitanje, šetnja s psom, druženje s mojim ‘babama’, učenje novih stvari – trenutno pohađam dva online programa, a u pripremi je i treći.
Ali i nešto novo na mom putu je mentorstvo članica BYOB grupe, jer iako sam u svom profesionalnom putu mentorirala nebrojene kolege iz struke, ovo je prvi put da sebe, svoje znanje i iskustvo želim staviti u službu pomoći drugima, dati perspektivu s druge strane i pomoći nekome u njihovom rastu i razvoju, bilo njih samih ili biznisa.
I na kraju ostavljam vas s jednom mišlju – daj se drugima; dijeli znanje, iskustvo, ljubav, pomoć, mentorstvo, pažnju…ali ne zaboravi na tom putu onu koja jesi – sebe – jednu jedinu i nezamjenjivu!
