Pokrenuli ste svoj posao, toliko truda, rada i vremena uložili kako biste bili svoj na svome. Krećete u novu avanturu puni entuzijazma…i na kraju se nađete u loopu neproduktivnosti?
Ovo sam osjetila i sama na svojoj koži, iako sam inače super produktivna i organizirana osoba, ALI radim posao od kuće. Koristim isti prostor za posao, život, razbibrigu i sve ostalo. Na prvu naravno je to odlično. Svjesni ste da možete raditi u pidžami, iz kreveta, da uštedite hrpu vremena jer ne morate nigdje putovati. Možete raditi, a ne morate ručak pripremati dan ranije i nositi ga na posao- jer radite od kuće.
Sve je to predivno i ne žalim ni dana što radim na ovaj način. To sam željela i zadovoljna sam tom odlukom. Međutim, ono s čim se obično bore osobe kao ja, koje rade i žive fizički na istoj lokaciji definitivno je monotonija i produktivnost. I rekla bih da je to jedan od najvećih izazova i borba kada ste unutar istog prostora, odnosno kada vam je ured kod kuće (a ured i oprema na kojoj radite nisu fizički odvojeni jedno od drugog).
I da vam budem iskrena nisam očekivala da ću se ja ikada boriti s tim i trebati pronalaziti načine kako da održim produktivnost na razini. Mislim stvarno, ja koja sve poslove nadobudno završava prije roka, organizacija i pedantnost u poslu na najvišoj razini. I onda otvorim svoj obrt i šokiram se.
Prvo mi nije bilo jasno kako mogu uopće biti u tom loopu, obzirom da sam ovo čekala cijeli život i da sam bila toliko sretna da krećem u poduzetničke vode. Ukratko šok i vjeverica.
Međutim, vrlo brzo sam shvatila da je to sastavni dio kad živite i radite na istoj lokaciji i istom prostoru i da se veliki broj poduzetnika svakodnevno bori s tim. Neki će reći: “Pa iznajmi si prostor i radi unutar njega”, ali osobno i trenutno mi ta opcija nije primamljiva. Nemam želju iznajmljivati ured, a uz to sam još uvijek početnik u ovom svijetu nisam željela dodatno trošiti financije ukoliko mi to baš baš nije potrebno; da ne govorim o tome da mi je nekad zaista gušt raditi u pidžami (ozbiljno govorim, nije sarkazam). Naravno izazov je bio kako postići kvalitetan omjer produktivnosti tako da ovaj način rada ne utječe na moj posao i na koji način to mogu riješiti, a da nužno ne izmajmljujem neki dodatni prostor u kojem bi isključivo radila. Barem u trenutnom periodu.
Isprobavala sam različite taktike i ono što mi se pokazalo najbolje je zapravo njihova kombinacija, ovisno o tome kakav mi je dan i koliko mi je koji način potreban. Naravno, sljedeći savjeti dolaze iz moje perspektive i nekoga tko živi i radi na istoj lokaciji i trenutno nema potrebe za najmom zasebnog ureda. Ukoliko ste u poziciji da svoj radni prostor možete fizički odvojiti od privatnog, apsolutno preporučam.
Načini na koje si pomažem održavati produktivnost na nivou donosim u nastavku i zaista se nadam da će vam neki od njih pomoći:
Mijenjam lokacije unutar stana gdje radim
Ono što znam napraviti je da mijenjam lokacije u stanu na kojima radim, odnosno da se premještam. Od rada uredno za stolom, pa sve do rada sjedeći na podu- što sam radila od fakultetskih dana i što se pokazalo prilično efikasno za razbijanje monotonije.
Ne mogu biti na miru, pa čak i kada sam radila za nekog drugog uvijek sam uzimala veći broj manjih pauza nego jednu veliku baš iz tog razloga što sam se imala potrebu kretati.
Posao dijelim po fazama i češće uzimam pauze
Obzirom da sam prilično aktivna osoba i da me ubija kada satima sjedim na jednom mjestu, a treninzi nekoliko puta tjedno mi nisu dovoljno volim si dnevni radni raspored podijeliti u faze. Primjerice uzmem nekoliko sati fokusa gdje se usmjerim na određenu vrstu zadataka koje trebam obaviti. Nakon toga napravim pauzu i odem u neku dugu šetnju, uzmem kavu “to go” i sjednem u prirodi i uživam. Nakon toga se vratim u stan i nastavim s radnim zadacima. Ovaj način mi pomogne da se fizički maknem s mjesta odakle i živim i radim i razbijem monotoniju, a s druge strane iskoristim pauzu kako bi napunila baterija i mogla nastaviti dalje.
Dosad je uvijek pomagalo jer mi je zapravo najveći “problem” ukoliko konstantno radim s istog mjesta i ne pomičem se. Čak i ako napravim hrpu posla nemam onaj osjećaj da sam stvarno nešto produktivno napravila, dok kada sam češće u pokretu tog osjećaja nema. Čak se osjećam prilično produktivno i to mi da još dodatni vjetar u leđa i da s elanom čekam novi radni dan.
Povremeno radim van stana
Ponekad odlučim raditi na klupici u mirnom dijelu grada, iako se najčešće odlučim za neki mirniji kafić obzirom da volim imati utičnicu u blizini. Eventualno si uzmem slušalice ako se trebam više fokusirati, ali promjena lokacije radnog prostora s vremena na vrijeme mi zna puno pomoći u održavanju produktivnosti.
Naravno, koji dan ću provesti van stana ovisi i o vrsti posla koju trebam obaviti i koliki mi je fokus potreban, ali ponekad mi dobro dođe sjesti i piti profesionalno napravljenu kavu u miru i lijepo uređenom prostoru; posebno kada imam previše stvari u stanu koje me ometaju u radu.
Working Sessioni
Posljednje što sam isprobala i što barem meni pomaže su “working sessioni”. Netko uzima pauzu za kavu, ja sam s druge strane s frendicom koja je također poduzetnica, dogovarala working session gdje bi se našla kod nje ili kod mene i svaka bi radila na svojim radnim zadacima, ali bismo bile blizu, stoga bi se međusobno mogle međusobno motivirati na rad.
Sve prethodno spomenuto je ono što meni pomaže razbiti poduzetničku “monotoniju” i održati produktivnost. Smatram da koliko god voljeli ono što radite, ukoliko radite kontantno na lokaciji gdje i živite s vremenom to zna biti teško na neki način odvojiti. Moguće je da se tada osjećate neproduktivnim, preplavljenim hrpom zadataka i da se nađete u loopu neproduktivnosti. Niste jedini i to nije ništa iznenađujuće. Naravno, nije da svaki dan trebam nešto od spomenutog, već znam kada mi je što potrebno i kada vidim da bi mi razina produktivnosti mogla početi opadati.
Također uz spomenuto kombiniranje “caka produktivnosti” kao i većina vas planiram tjedne radne zadatke. Obzirom da sam svjesna da ne funkcioniram jednako svakog dana obično si uzmem nekoliko dana u tjednu kada veći dio rada posvetim poslu, a ostale dane radim laganije (kada je to moguće). Smatram da tko god je od nas završio u poduzetničkim vodama tu nije slučajno. Da postoji jako dobar razlog zbog čega nas je baš ovaj smjer vukao u životu, te da način rada i funkcioniranja u njemu trebamo postaviti sami- onako kako to nama odgovara.
