Prošlu srijedu me jedna maćuhica u gradu oborila s nogu.
Ispričat ću vam!
Dok sam užurbanim korakom koračala gradom u potrazi za onim obrascem iz Narodnih novina kojeg baš nigdje nema i vukla za sobom svoje najmlađe dijete koje se pitalo u koliko još banaka moramo ići (njemu sve institucije izgledaju ko banke :-), naišla sam na ovaj prizor:
Jedna maćuhica nekako se probila na spojevima nogostupa (znate svi što je nogostup :-)…i stoji tamo pored kuće u centru grada. Kako joj je to uspjelo, zaista ne znm! Nije čak bila ni ograde bila jer u tom dvorištu doduše ima još nekog cvijeća, ali barem 5 metara dalje. Ovdje je oduvijek kuća i dio ceste namijenjen pješacima, nikad tu nije bilo zemlje i posađenog cvijeća. Vidjela sam ja i ranije da se cvijeće probija iz nekog kamena i to je uvijek inspirativno…ali nikad maćuhicu.
Nisam neki ekspert za cvijeće, ali uvijek mi se čini da je tako nježna da ne bi opstala nigdje osim na njegovanoj gredici za dobrom zemljom (zato ja uzgajam samo čuvarkuće i dnevne ljiljane, lijepi su i žilavi, ne traže pažnju i rastu po svom – my cup of tea:-)
Ako dobro vidite, nekih je 30 cm od zida, lako ju je netko mogao pregaziti. Ovuda prolazi stotine učenika srednje i osnovne škole od kojih vjerojatno nemaju svi obzir prema nekom tamo cvijeću…ali nije. Valjda ih je očarala kao i mene. Hoće li je pogaziti sutra? Možda, ali ona se na zamara sa tim. Nije zbog toga manje lijepa, manje uporna i manje dojmljiva. Uostalom, čak i da je netko pogazi – nije li bilo teže uzdići se i probiti iz betona nego malo otresti listiće i podignuti opet glavu.
Ali, ako viditejoš bolje – nije ona sama, sa sobom probija i neke nove izdanke i male cvjetiće!
Podsjetila me na poduzetnice.
- ponekad se čini da smo “daleko od doma”
- ipak ostajemo tu i guramo dalje
- činimo da ljudi zastanu i razmisle
- dajemo ljepoti novu dimenziju
- sa sobom vučemo i druge – nekad su to naši članovi obitelji koji su nam potpora ili ih vučemo za sobom bez da imaju izbora i često su s nama u situacijama koje nisu sami izabrali
- mogućnost da nas netko ili nešto pregazi je uvijek otvorena
- unatoč tome, ne sklanjamo se s puta
- ako padnemo, popravimo krunu i idemo dalje
Što ti misliš o ovome?
