Ja sam supruga i mama dvoje klinaca – curke i dečka. Po struci dizajner tekstila i odjeće, ali time sam se zapravo jako malo bavila. Vrlo brzo nakon fakulteta sam upisala tečajeve za grafički dizajn pa sam u tome bila zadnjih cca 25 godina. Prvo sam predavala grafičke programe u informatičkim školama, a zatim radila u marketinškim agencijama i izdavaštvu. Dok sam radila u izdavaštvu, pripremala sam časopis DigitalFoto za tisak koji je dodatno produbio moju ljubav prema fotografiji naslijeđenu još od mog djeda fotografa.
Trebalo je i vremena i nagovaranja okoline, pogotovo mog muža da se prihvatim fotografije ozbiljnije jer nisam bila sigurna da ja to mogu. Konačno sam krenula s dodatnim tečajevima i edukacijom 2020 godine da bi lani 2022 uz podršku i motivaciju muža i BYOB grupe otvorila svoj fotografski studio u Stubičkim Toplicama. Sada sam se još prijavila i za mentorski program da nekome prenesem svoje znanje i ljubav prema obradi fotografije i fotomontažama pa stvarno ne znam gdje mi je kraj. Zadnje tri godine su mi stvarno bile turbulentne jer sam preokrenula život naopačke, preselila s obitelji iz Zagreba u Zagorje, nabavila peseka, promijenila profesiju i konstantno izlazim iz zone komfora. Više na osobnoj razini, volim kreativne stvari, diy projektiće, umjetnost, crtanje i slikanje, uređenje interijera, kuhanje i kolače, šetnje i prirodu, putovanja, muziku i koncerte…
Iako nikad nemam mira, znam i volim se odmarati, nije mi problem uzeti vremena za sebe kad osjetim da mi to treba. Veći problem mi je zapravo organizacija vremena i prioriteta, jer sam pomalo letača, reklo bi se ko muha bez glave i uvijek bi htjela previše toga obaviti odjednom. Obitelj mi je uvijek na prvom mjestu i to je jedan od glavnih razloga što sam ušla u poduzetništvo – fleksibilno radno vrijeme. Inače sam introvert, ali volim se družiti i volim pomagati.
Kako se osjećaš povodom svog nedavnog preokreta u životu, s preseljenjem obitelji i otvaranjem fotografskog studija? Koje su bile najveće radosti i izazovi u tom procesu?
Osjećam se sretno i uzbuđeno, a ujedno ponekad i prestravljeno jer velike su to promjene i puno izlazaka iz zone komfora pa treba vremena za prilagodbu. Najveća radost je bila ta što smo preselili u kuću s divnom prirodom oko nas i s dovoljno prostora da imam gdje fotografirati i razvijati svoju strast i posao. Najveći izazov je bila prilagodba djece na tako veliku promjenu, pogotovo sina koji ne voli promjene i još je bio 8 razred i nije nikako želio promijeniti školu zadnju godinu pa smo ga cijelu godinu muž i ja vozili u Zagreb u školu.
Fotografija je očito postala važan dio tvojeg života. Što te posebno privlači u svijetu fotografije? Imaju li tvoji dizajnerski i kreativni korijeni utjecaja na tvoj pristup fotografiranju?
Fotografija je oduvijek bila prisutna u mom životu, uz djeda fotografa sam odrasla i naslijedila njegove stare fotoaparate koje sam nedavno počela i koristiti za svoj gušt, ali unazad dvije, tri godine sam počela osjećati da mi fotografija kao hobi nije dovoljna i da želim naučiti više i posvetiti se toj grani umjetnosti. Posebno me privlači mogućnost isprobavanja različitih načina i stilova fotografiranja, igranje sa svijetlom i sjenom, te prilagodbe različitih medija mojim idejama.
Moji dizajnerski korijeni svakako imaju utjecaj na moj pristup fotografiji, jer sam uz grafički dizajn i predavanja grafičkih programa otkrila veliku ljubav prema fotomontaža i editiranju fotografija koja se nastavlja i dalje na mom poslovnom putu. Recimo nedavno sam sudjelovala na fotografskoj radionici Fotosofia kod Damira Hoyke i tamo sam stvarno uočila koliko ja volim fotomontaže i dobar dio fotografija je bio na taj način izveden. To mi je bila dodatna potvrda da se trebam još i više tom djelu posvetiti i usavršiti ga.
Sudjelovala si i kao mentorica u BYOB mentorskom programu! Kako se osjećaš povodom uloge mentora? Što te motiviralo da podijeliš svoje znanje i ljubav prema fotografiji s drugima?
Vrlo sam uzbuđena što ću biti po prvi put mentor u našoj grupi i što ću moći divnim ženama prenijeti, ne samo svoje znanje, nego nadam se i strast koju nosim u sebi dok radim sa fotografijama. Iako mi ovo nije prvi put da predajem, svejedno je izazovno i drugačije nego prije jer sad ja odrađujem koji je plan i program, ali vjerujem da će biti još zanimljivije nego što sam to radila u raznim školama. Motiviralo me je to što sam kao polaznik raznih fotografskih radionica shvatila da jako malo fotografa zapravo zna programe za obradu slika i koje su im sve mogućnosti, a smatram da je to vrlo korisno i potrebno u toj profesiji.
Mnogi fotografi zapravo smatraju da je editiranje nepotrebno i da uništava fotografije, a ja bi voljela svojim primjerom pokazati da tome ne mora biti tako, već da editiranjem otvaramo nove mogućnosti te popravljamo dijelove slike na koje nismo imali utjecaj prilikom fotografiranja. Dolaskom novih tehnologija kao i AI stvarno mislim da je vrijeme da se dodatno usavršimo i prigrlimo svaku moguću pomoć kako bi bili u koraku s vremenom.
Organizacija vremena i prioriteta može biti izazovna, posebno za osobe s tako širokim spektrom interesa. Kako si se nosila s tim izazovima? Jesi li pronašla neke učinkovite strategije za ravnotežu između svih svojih aktivnosti?
Joj, to je definitivno moja slabost – organizacija vremena i aktivnosti. Više sam do sad bila kampanjac pa radila kad su me stisnuli rokovi, ali pokušavam raditi na tome i mijenjati loše navike. Bez obzira na moju kaotičnu prošlost nikad nisam ostavila nešto nedovršeno ili dopustila da pati kvaliteta mog rada, ali sad vidim da sam mogla neke stvari napraviti bezbolnije samo da sam se bolje organizirala. Prvo što sam promjenila u svom poslovanju je da sam počela planirati objave na svojim društvenim mrežama i automatizirati što mogu. Tek sam na početku tog putovanja i znam da imam još puno za učiti, ali trudim se biti organiziranjia.
S obzirom na tvoje interesiranje za DIY projekte, umjetnost, uređenje interijera i slično, jesi li ikada razmišljala o tome kako bi te aspekte mogla integrirati u svoj fotografski rad?
Jesam i to me baš veseli, jedini je problem što to dosta vremena iziskuje pa ne mogu napraviti sve što želim i zamislim. Za primjer, napravila sam od starih drvenih paleta vlastite pozadine za fotografiranje proizvoda, a planiram oslikati i neke tkanine koje će mi isto koristiti kao pozadine za portrete. Osim toga dobar dio ljeta smišljam i pripremam scenu za Božićna fotografiranja koja ću uvesti od ove godine jer jako volim Božić i sve što ide uz njega pa je to bio logičan korak za mene. Dok sam bila klinka svake godine smo imali drugačiji nakit za bor koji sam sama radila, neki put od gline ili slame, pa sam sušila limun i naranče, skupljala limenke i nizala kokice… ma uvijek je bilo ludilo i veselje!
Kako usklađuješ svoju profesionalnu stranu s obiteljskim obavezama i kako pronalaziš ravnotežu?
Nikako! Konstantno su isprepletene i mislim da mi tu nema pomoći jer vjerujem da mi zapravo tako i odgovara. Lakše je kad je školska godina pa njih razvezem i imam dio dana samo za sebe i svoj rad dok je po ljeti kad su oni doma kaos i puno teže se primim posla. No sva sreća i muž i ja radimo od doma pa jedno drugome uskačemo i podijelimo obaveze, snalazimo se!
Spomenula si mi da si interovert. S obzirom na to, kako pronalaziš balans između vremena koje provodiš sama i društvenih aktivnosti koje voliš?
Pa to je dobro pitanje jer s jedne strane volim ljude i druženja, a s druge strane ne volim velike gužve i svakodnevne sastanke. Mislim da se zapravo jako dobro nosim s tim jer radim za sebe od doma i slabo se krećem među ljudima pa se stvarno i zaželim druženja. Tu mi dobro dođe ova naša grupa jer se mogu podružiti s vama na nekoj virtualnoj kavi ili radionici, a krenuli smo i sa Zagorskim ogrankom pa se družimo jednom mjesečni i uživo što mi je baš divno! Uglavnom vidjela sam da su mi ta druženja bila isto izlazak iz zone komfora jer sam se na početku morala prisiliti da odem nekamo, a kad konačno odem onda mi bude super. Sada se više ne trebam tjerati jer se veselim druženju i novim poznanstvima pa je i to jedna velika promjena na bolje.
Što te posebno nadahnjuje u svakodnevnom životu? Postoje li neke osobe, knjige, događaji ili iskustva koja su imala poseban utjecaj na tvoj put?
Posebno me nadahnjuje priroda, kad zapnem i ne znam kako dalje, odem šetati u obližnju šumu i nekako se sve kristalizira. Ako ne nađem odmah rješenje, barem se smirim i shvatim da će rješenje doći samo kad bude za to vrijeme. Volim čitati knjige koje su mi korisne, iz kojih mogu izvući neku pouku ili naučiti nešto novo, beletristiku ne volim. Zato čitam povijesne romane, biografije, knjige o samorazvoju i zdravlju. Od osoba koje su imale poseban utjecaj na moj put je sigurno moja obitelj, a prvenstveno moj muž, bez njegove podrške ništa od ovog ne bi bilo moguće, a pitanje dal bi se uopće usudila krenuti na taj put. Osim toga divna Anica Čarapić sa svojim prijateljstvom i poslovnim putem mi je uvijek bila inspiracija i motivacija, a kasnije su došle i moje drage kolegice Sanda Uzelac, Tea Čižmek Mesarić, Andrea Kovač i Milka Ramić. Njih sam upoznala u ovoj grupi i postale smo puno više od prijateljica, tu smo si kad nam treba rame za plakanje, ali i za podijeliti vesele novosti i uspjehe. Bez njih bi sve bilo puno teže.
Kako zamišljaš svoju budućnost, osobno i profesionalno?
Vidim se na ovom putu kojim sam krenula jer uživam u fotografiji i sve vezano uz nju. Veselim se svojoj prvoj izložbi koja će biti ovu jesen u organizaciji radionice Fotosofia na kojoj sam imala čast sudjelovati. Voljela bi ostvariti suradnje i sa svojim kolegicama fotografkinjama i organizirati zajedničke izložbe jer mi žene imamo puno toga za reći i pokazati. Veselim se Božićnim fotkanjima i nadam se da to neće biti moj zadnji tematski photosession.
Jedna od sljedećih stvari koje želim naučiti i raditi je stop motion animacija, a zatim i video, a osim toga voljela bi dublje ući u Photoshop edukacije, možda i šire, tako da poslovnih planova imam puno i previše. Na osobnom planu sam sretna i zadovoljna, ali želim više putovati, šetati, planinariti i posvetiti se svom zdravlju jer bez zdravlja ništa drugo nije moguće napraviti i postići, zar ne?
Što bi poručila poduzetnicama početnicama ili ženama koje tek razmišljaju o poduzetništvu?
Iako poduzetništvo nije za svakoga, moj savjet je da idite za svojim snovima… ako ne probate nećete ni znati jel to za vas ili nije, a nazad na posao kod nekoga se uvijek možete vratiti. Meni je osobno bilo bitno da me obitelj podržava, to je bilo moje zaleđe bez kojeg se ne bi usudila ići u poduzetništvo. Nađite i vi svoje zaleđe, bilo da su to prijatelji, partner, ušteđevina, klijenti koji vas poznaju i žele s vama dalje surađivati… uz zaleđe je uvijek lakše, ali ne znači da će biti i lako. Osim toga nađite svoju unutarnju motivaciju koja će vas voditi kad nije lako – moja motivacija je sloboda i fleksibilnost – to nemam kad radim kod nekog drugog, a meni je bitna. Također okružite se istomišljenicima, nađite grupe žena kao što je BYOB koje će vam također biti pomoć i podrška na vašem putu, znam jer je ova grupa i meni jako puno pomogla i na tome sam neizmjerno zahvalna.
I za kraj, gdje te mogu pronaći žene zainteresirane za tvoje usluge?
Moje radove možete vidjeti na web stranici https://workapic.studio/
Na stranici https://workapic.studio/foto-blog/ možete naći i moj blog gdje dijelim osobno iskustvo i razne savjete u vezi fotografiranja i obrade fotografije, a prijavom na newsletter dajem vam „Fotografski šalabahter“ za lakše snalaženje među postavkama aparata. Osim toga možete me naći i na društvenim mrežama:
https://www.instagram.com/workapicstudio/
https://web.facebook.com/WorkapicStudio
https://www.linkedin.com/in/ana-vorkapi%C4%87-26820944/
Javite se slobodno, može i na ćakulu bez obaveza, veselim se svakom novom poznanstvu i suradnji!
