Bavim se s toliko toga što je ljudima zanimljivo i neobično, ali nikad im ništa nije okupiralo pažnju kao činjenica da sam se zbog posla maknula s društvenih mreža. To ih uvijek zanima, to ih neuobičajeno privlači i o tome uvijek žele znati više.
A ja… povučena njihovom znatiželjom i sjajem u očima kad im spomenem da sam usamljeni jahač koji gazi nekim svojim stazama, zastanem na tren pa pokušavam prodrijeti u dubinu svojih odluka i dubinu njihovog zanimanja.
Zašto me privlači rad bez društvenih mreža?
Pokušavam doći do pravih odgovora i na površinu izbaciti činjenice o svim benefitima takvog života. Mane mu još našla nisam.
Članak o ovoj temi napisala sam prošle godine i u njemu opisala što sam sve postigla u prvoj godini rada bez društvenih mreža. Sada je prošla još jedna godina, a moji poslovni i privatni ciljevi uvelike su premašeni.
U ovoj drugoj godine bez društvenih mreža i čitanja vijesti (pjesnički):
- svijet ima drugačiji okus, podsjeća na neke (meni) dobre, stare dane, miriše na jednostavnost
- ulice su postale sporije, nigdje se ne kasni, FOMO je nepoznat pojam
- vrijeme se umnožilo pa lijepo posložilo pa se u njemu gušta i živi
- sve je intenzivnije, male stvari više vesele, a ja… privatan sam čovjek, odvojen – ne spojen, otkvačen i otkačen, umrežen s nekima – ne sa svima, povezan gdje mu se povezuje – odvezan od svega ostaloga
U ovoj drugoj godine bez društvenih mreža i čitanja vijesti (poslovno):
- zaokružila sam svoja znanja – sve što je bilo raspršeno, sada je uobličeno, a ja sam svoju razgranatu ljubav prema riječima napokon objedinila pod jedan kišobran
- naučila sam biznisovati pa sad već od svog rada lijepo živim, a da se spremiti i nešto sa strane
- prošla sam od faze u kojoj samo nudim, u fazu u kojoj me zovu pa sad smirenije i samopouzdanije gazim dalje
- organizacija je postala moja top sposobnost (jer uz posao imam doma i 5 klinaca zbog kojih radim sve što radim)
- počela sam pokretati velike projekte u koje uključujem medije
- osposobila sam, ulaštila i upregnula sve svoje sposobnosti koje su kržljale čekajući da pronađem vremena za njih
- povezala sam se s mnoštvom ljudi s kojima uživam raditi
S društvenim mrežama oduzet mi je jednostavan način poslovnog povezivanja s ljudima, ali zato su se razigrala sva moja osjetila. Proradio je moj instinkt, moja borbenost, dječji duh, volja za igranjem igre na nove načine.
Završila sam odnose s javnošću na Fakultetu novinarstva u Zagrebu i studij pripovijedanja. U sebi nosim ljubav prema PR-u, brendiranju, medijima, pričanju priča i taj dio sebe iskoristila sam za pronalazak novih puteva prema srcima ljudi.
Moji projekti vidljivost dobivaju ako ja imam samopouzdanja podignuti slušalicu i zivkati ljude, slati mailove novinarima, pojaviti se pred kamerama, stati pred publiku i govoriti, hodati uokolo, davati intervjue, zalijepiti plakate. I to je dio od kojeg sam najviše profitirala jer se istopio strah od bilo čega.
Moje samopouzdanje se razmnožilo na sve strane pa obožavam voditi ljude, obožavam im ulijevati samopouzdanje koje im treba da se i sami pokrenu. Odmaknula sam se od sfere u kojoj pišem lijepe tekstove po instagramu i izbacila sam se na scenu – doslovno. A scena je u meni probudila zaigranog poduzetnika, donijela mi gro poslovnih prilika i osposobila me za nove pothvate kojima hrlim u ovoj trećoj godini rada bez društvenih mreža.
Kad sam gasila društvene mreže u glavi sam imala jednu činjenicu – odmaknem li se od njih, morat ću napraviti tako dobar posao da na njih ponovno dospijem, ali preko drugih ljudi kojima se sviđa ono što radim. To mi je na leđa natovarilo ogromnu odgovornost. I nije mi bilo svejedno. I bilo me strah. Ali sam rekla DA toj odgovornosti i ta me odluka obilježila, taj mi je rizik donio najbolje životno putovanje.
Nastavljam govoriti DA stvarima za koje mislim da me premašuju. I spremna sam na sve veće i veće izazove. A na odlazak s društvenih mreža sada gledam kao na bacanje rukavice samoj sebi. To je bio trenutak u kojem sam se izazvala na život prepun krivudavih staza – život u kojem mi se sve sviđa jer je ludo i samo moje.
