Silvia Kranjec Gajić je modna dizajnerica, ljubiteljica prirode i mama djevojčice. Bavi se šivanjem odjeće od prirodnih i organskih materijala koje eko-printa i boja isključivo biljkama.
– Cilj mi je približiti i pojasniti ovu održivu praksu svima tako da osvijeste koliko je bitno nositi odjeću prirodnog porijekla, bez pesticida,endokrinih disruptora te sintetičkih bojila koja štete i okolišu i nama, te da je itekako važno što stavljamo na svoju kožu i u čemu provodimo 98% svoga vremena. Velika sam zagovornica zero waste principa u svom poslu te težim dizajniranju kolekcija sa nula otpada. Svi moji ostaci od krojenja i šivanja se recikliraju u manje modne dodatke te ručno rađeni papir koji koristim za posjetnice i etikete.
Kako si dobila ideju da otvoriš obrt za šivanje odjeće od prirodnih i organskih materijala?
Zanimanje za tu temu je krenulo kada sam saznala da je modna industrija trenutno na drugom mjestu na listi najvećih zagađivača na našoj planeti i kao modni dizajner ne želim biti dio te statistke već dio promjene na bolje. Na ekoprint tehniku sam naišla 2018, kada sam istraživala prirodne načine za bojadisanje tekstila za svoj diplomski rad, i oduševila me spoznaja što sve možemo napraviti sa biljkama, na eko i netoksičan način. Ekoprint je tehnika uzorkovanja tekstila putem cvijeća,lišća i biljnih pigmenata. U procesu se koriste samo prirodne tkanine koje imaju afinitet prema prirodnim bojilima, te biljke koje sadrže dovoljno pigmenta,tanina ili kiselina koji kada se spoje sa močilima (fiksatorima) daju predivne boje i uzorke tekstilima.
Odmah sam počela i sama eksperimentirati sa biljkama jer osnove sam znala, no tada nije bilo jasnih uputa ni recepata za pratiti kako bi se dobio željeni rezultat jer je tehnika tek bila u začecima.
Moja istraživanja traju i dan danas, i s obzirom na sve mogučnosti koje nam ova tehnika i biljke nude, mislim da nikada neću prestati.
Otvaranje obrta je bila odluka koju sam donjela nakon trudnoće i porodiljnog, nikada u životu mi se kreativne ideje nisu toliko vrtile u glavi kao tada kada ništa nisam mogla proizvoditi.
Što te je inspiriralo da se posvetiš održivom modnom dizajnu?
Trenutak kada mi je kliknulo da ne želim više svojim novcem podržavati velike modne korporacije se desio kada su mi traperice nakon 3 pranja ispuštale plavo crnu boju po nogama koja se nije dala isprati. Iz svog istraživanja o bojilima i modnoj industriji općenito znala sam da se nova odjeća u tvornicama ne ispire nakon bojanja jer tako štede na vremenu te im je najbitnije što prije izbaciti proizvode radi zarade, da se sva odjeća modnih divova šiva u nehumanim uvjetima, da radnici nisu dovoljno plaćeni te da šivaju čak i djeca… Dugo se to kuhalo u meni ali u tom trenu sam jednostavno odlučila da svojim novcem više neću podržavati takve dučane i da je vrijeme za promjenu. Naša koža je naš najveći organ i porozna je tako da upija ono pto napa odjeća ispušta kada se oznojimo, upija te boje i te kemikalije. Odlučila sam da se ne želim trovati radi uštede od 10-20 eura te da želim naći alternativu i bolji način kako izrađivati odjeću koja nije opasna za zdravlje,za okoliš niti za radnike.
Možeš li nam detaljnije objasniti koncept eko-printanja i bojanja odjeće biljkama?
Eko print, poznat i kao botanički print, prirodna je i održiva metoda stvaranja jedinstvenih otisaka na tkanini. Ova ekološki prihvatljiva tehnika uključuje spajanje biljaka, lišća i cvijeća s tkaninom te njihovo kuhanje na pari kako bi se pigmenti i oblici prenijeli na tkaninu. Rezultat su jedinstveni i predivni uzorci biljaka. Sve moje uzorke dobivam koristeći isključivo biljke,biljne pigmente, i ostale prirodne minerale i soli. Prokuhavanjem biljaka pripremim bojadisarku kupka u koju stavim tekstil da upije boju, zatim ga ekoprintam na način da posložim odabrane biljke u željeni uzorak te tkaninu zamoram u smotuljak oko grane/štapa. Smotuljak tada parim ili kuham određeno vrijeme i print je spreman.
I da odgovorim na vaše prvo pitanje, DA, printevi su trajni i ne isperu se nakon dva pranja, štoviše mogu se prati u mašini na 30-40 stupnjeva i ostati postojani. S vremenom, kroz godine, će naravno izbljediti kao i sve druge boje, pa i one sintetičke, ali barem smo sigurni da nismo u procesu nošenja kroz kožu upili nikakve kemikalije.
Koje su glavne prednosti nošenja odjeće izrađene od prirodnih i organskih materijala za zdravlje i okoliš?
Odjeća od prirodnih materijala prije svega ima svoju energiju, dopušta našoj koži da diše, a biljnom kupkom se poboljšavaju i njena antibakterijska i ljekovita svojstva, jer se sva ta svojstva sa biljaka prenose u vlakno. Za razliku od sintetičkih vlakana koja ne dišu, nemaju ni svojstvo upijanja znoja pa se fino usaftamo kada smo u sintetici, tu je i onaj nelagodan osjećaj kada rukama opipamo sintetičko vlakno, neki poliester naprimjer, a pogotovo kada provedemo dan u sintetičkoj odjeći.
Prednost je svakako ugodan osjećaj na koži, garancija da se u procesu proizvodnje nisu koristili pesticidi, što automatski znači da je negativan utjecaj na okoliš i na naše zdravlje sveden na minimum.
Zapravo, utjecaj na naše zdravlje i kožu može biti samo pozitivan 🙂
Kako educiraš svoje kupce i pratitelje o važnosti održive mode? Smatraš li da se u Hrvatskoj dovoljno zna o tome?
Trudim se svakodnevno educirati svoje pratitelje na društvenim mrežama, svoje klijente, polaznike radionica,svoje susjede i sve s kojima sam u doticaju jer vrlo je važno da čovjek zna i razumije ono ZAŠTO je održivost važna u proizvodnji,ne samo odjeće već svega što nas okružuje. Na osnovu vlastitog iskustva u komunikaciji sa klijentima i poznanicima,mogu reći da se vidi velika razlika u porastu potražnje za eko proizvodima, eko radionicama te održivim praksama i proizvodima. Za razliku od 2018. kada sam počela sa izradom eko proizvoda, i kada je rijetko tko znao što je to, razlika je ogroma.
Drago mi je to vidjeti, jer u današnje vrijeme održivost je jedina opcija koja ima smisla ako želimo očuvati prirodu i ostaviti svojoj djeci bolji svijet.
Koji su izazovi s kojima si se susrela pri pokretanju svog obrta i kako si ih prevladala?
Najveći izazov je bio u mojoj glavi! Moj vječni suputnik, imposter sindrom. Ako vas ima koji ne znate što je to, to je sindrom koji uključuje sumnju u sebe i vlastitu kompetenciju koja postoji unatoč obrazovanju, iskustvu i postignućima. Sklona sam sumnji u sebe, blagoj panici pri počinjanju novih zadataka, ponekada i odugovlačenju pri početku važnih i velikih projekata. Ali isto tako sam sklona raditi više i truditi se jače te stalno sama sebi nametati sve veće i veće standarde kako bi se dokazala (sama sebi a i drugima). Otvaranje obrta je prošlo relativno lagano, nisam naišla na neke veće izazove, valjda sam imala sreće po tom pitanju, a nadam se da će i moje poslovanje u budućnosti također biti takvo!
Koja je dugoročna vizija za obrt? Gdje se vidiš za nekoliko godina?
Cilj mi je svakako imati svoj showroom u blizini vrta/šume u koji moji klijenti mogu doći na konzultacije, mjerenje, vidjeti proces rada, možda i sudjelovati u procesu izrade svoje narudžbe biranjem i branjem biljaka za svoj odjevni predmet, te osim prirodom okupane odjeće ponijeti sa sobom taj osjećaj uronjenosti u prirodu koji nam u današnje vrijeme zaista fali. Taj mir i zadovoljstvo koji nam rad sa prirodom i rad sa vlastitm rukama pruža je nezamijenjiv.
Koji bi savjet dala drugim poduzetnicima koji žele započeti posao u sektoru održive mode?
Nemoj čekati savršeno vrijeme za početak, jer ga nećeš dočekati! Tako nešto ne postoji!
Kreni odmah, korak po korak i sve će ti se posložiti kako treba, vjeruj mi, ako kreneš danas bit ćeš si zahvalna u budućnosti.
Ako ti treba pomoć, moj inbox je otvoren za sva pitanja, ako mogu rado ću ti pomoći!
I za kraj, gdje te mogu pronaći osobe zainteresirane za tvoje proizvode?
Možete me pronaći na adresi Drage Švajcara 7 u Zaprešiću, a u onlajn svijetu me nađite na:
Instagramu https://instagram.com/one.
Facebooku https://www.facebook.com/
Slobodno se javite u inbox sa bilo kakvim pitanjima, željama i kritikama. Web stranica mi je trenutno u izradi, te se nadam da će uskoro ugledati svijetlo dana 🙂
