Znaš onaj osjećaj kada znaš da možeš, imaš iskustva i želiš krenuti svojim putem? Toliko ideja u glavi, sve želiš ostvariti odmah, imaš neki cilj za narednih pet godina. Od silnog uzbuđenja ne možeš dočekati da to podijeliš sa okolinom, i napokon to izbaciš iz sebe i kažeš na glas. Bum. Prvi udarac.
„Ma nemoj ti to.“
„Kako ćeš sama?“
„Potraži ti posao u državnoj firmi, tamo ti je super.“
„Imaš li klijente, ne možeš bez njih otvoriti firmu.“
Prvi pad u glavi. Počinješ preispitivati samu sebe. Počinješ preispitivati mišljenja okoline. I usporiš. Umjesto dva koraka naprijed, napraviš jedan veliki unazad. Stisneš kočnicu, iz treće ubaciš u drugu. Kao neki obrambeni mehanizam.
Nakon nekoliko dana opet se u tebi budi energija, želja, ideje, ohrabruješ samu sebe. Kreneš prema naprijed malo većim koracima. Upišeš dodatnu kvalifikaciju, jer uči čovjek dok je živ. Od viška glava ne boli, ponajmanje od znanja. Početak predavanja se pomakne za tri mjeseca. A ti već u glavi složila korake unaprijed. Šta sad? Ništa. Nastaviš dalje. U hodu rješavaš probleme. Nema zaustavljanja. Možeš jedino malo usporiti, ali ne mijenjaj brzinu. Pomakneš sve planove za tri mjeseca kasnije.
Odlaziš na predavanja, učiš, istražuješ paralelno. Sve više i više si sigurna u sebe. Kockice se slažu u glavi. Bum. Treći udarac. Predavanja ne traju 2-3 mjeseca kako si zamislila, nego šest mjeseci. Sad već ozbiljnije preispituješ svoje namjere, želje, ideje.
Nekako prođe i to. Dođe ljeto. Okreneš se iza sebe. Pola godine proletilo kao tjedan. Sad ćeš položiti ispit, pa ćeš onda krenuti sa ostvarivanjem svojih ideja. Kada pomisliš da više nema šta da te udari, bum. Sudovi u štrajku. Staneš. Nasmiješ se. Kažeš sama sebi: „Dobro me netko testira.“ Testira strpljenje, testiranje znanje, gura te do granica, gura te van comfort zone.
Kako sve do sad, proći će i to. Polovica mjeseca rujna. Petak. Dobivaš rješenje. Bum. Više i ne brojim koji udarac. Promjena imena tvrtke. Ali već ti je tu nadomak ruke. Ne gledaš na to više kao korak unazad, nego kao korak naprijed, malo manji, ali je prema naprijed.
I napokon, dobivaš rješenje trgovačkog suda. To je to. Ali nije završeno. To je tek početak putovanja. Tek sad možeš lagano iz prve ubaciti u drugu. Možda sam mogla pametnije, drugačije, bolje. Možda. Ali prihvatiš sve što ti se dogodilo (nešto vlastitom krivicom, na nešto nisi mogla utjecati) i iz toga izvučeš ono najbolje.
Summa summarum, dajem ti nekoliko savjeta:
- Budi sigurna u sebe, ne odustaj!
- Kada naiđeš na probleme, samo vozi naprijed
- Informiraj se, ali uvijek iz više izvora
- Neke stvari ipak zadrži za sebe
- Tko pita, ne skita – doista je tako
- Strahove pretvori u gorivo s kojim putuješ prema naprijed
- Tuđa ograničenja, nisu tvoja ograničenja
- I stvarno (već izlazi na uši van) izađi iz comfort zone
- Započni svoje business kolo i želim ti puno uspjeha u tome
O autorici:
Ja sam Nives Lončarec, magistrica sociologije i asistentica za upravljanje i provedbu EU projekata. Vaše slovo na papiru kada više ne znate što napisati, Vaša tinta kada ostanete bez svoje i Vaša “muza” kada ponestane ideja. Pisac svih oblika sadržaja koji su Vam potrebni.
