Ja sam Sanja. Rođena sam 1990. godine u Sisku gdje sam živjela do svoje 15. godine. Nakon toga vraćam se u svoju rodnu kuću u Petrinju gdje završavam većinu svoga školovanja u IT industriji. Magistrica sam informatike i radim u struci posao koji zbilja volim raditi i koji me ispunjava. Od malih nogu sam vrlo kreativna i u slobodno vrijeme sam se uključivala u zbor, dramske skupine i sve što je iziskivalo trud i rad u kreativnom smislu.
Svirala sam, pjevala, glumila i sudjelovala u vjerojatno svim izvannastavnim aktivnostima koje su se nudile tada. Oduvijek sam bila vrlo radoznalo dijete. Voljela sam čitati knjige, uzimati dodatne lektire zato što sam htjela pročitati nešto što je baš mene zanimalo. Nakon što sam i sama postala majka te nakon što sam proživjela sva iskustva i emocije koje roditeljstvo daje, nastala je slikovnica “Vrtićke zgode i nezgode” koja je također zaslužna za početke bavljenja poduzetništvom.
U skladu s time sam postala poduzetnica i osnovala Čarobno pero u Srpnju 2023. godine. Još uvijek radim u struci u IT industriji i uz to vodim svoj vlastiti posao.
Jesi li imala podršku okoline kad si odlučila postati poduzetnica? Što ti je bilo najteže?
Imala sam podršku i to mi je dosta olakšalo cijeli ovaj proces, a i sama sam bila dosta samouvjerena tako da nisam sumnjala ni trenutka oko otvaranja obrta. Najteže mi je bilo to što nisam nikada bila u poduzetničkim vodama tako da nisam znala što očekivati, a inače sam dosta organizirana osoba koja zna što slijedi, barem što se poslovnog svijeta tiče.
Što te inspiriralo ili potaklo da pokreneš svoj posao?
Htjela sam biti sama vlasnica svoga rada tako da nikakve suradnje nisu dolazile u obzir. Naravno da sam istraživala mogućnost predavanja rukopisa drugim izdavačima kako bih sebi smanjila trošak, no istraživanjem, shvatila sam da tada gubim svoja autorska prava, a i skoro polovicu svog prihoda tako da sam odlučila ipak ići u samoizdavaštvo i odlučila sam otvoriti obrt za tu potrebu. Kao osoba volim imati sve konce u rukama, a ovako bi puno toga prepustila drugima što nije bila opcija.
S kojim se izazovima u poslu najčešće suočavaš? Misliš li da je ženama teže u ovom poduzetničkom svijetu nego muškarcima?
Najčešće se suočavam sa negativnošću prema poduzetništvu. Koliko puno ljudi gleda to kao nešto komplicirano, obeshrabruju bez da su nešto probali i proučili i onda ljudi imaju krivu sliku o svemu. Također, mislim da su ljudi izvan poduzetništva često nesvjesni koliko zapravo mali poduzetnik uloži vremena i truda u svoj proizvod i koliko je on kvalitetniji nego proizvodi koji se rade na veliko.
Mislim da je ženama općenito teže u bilo kakvom radnom odnosu jer se one i dalje gledaju kao osobe koje su većinom zadužene za svoju djecu, još se nije proširila ta svijest da su i muškarci također tu kao roditelji. Zbog toga mislim da se većina žena i odlučila za poduzetništvo jer žele dokazati da unatoč obiteljskim obvezama, mogu.
Kakvo je tvoje dosadašnje iskustvo kao poduzetnica?
Za sada sam zadovoljna i žao mi je što se nisam odvažila ranije, nebitno za koju djelatnost. Mislim da mi je trebao ovaj kreativni ispušni ventil.
Kako održavaš ravnotežu između osobnog života i vođenja posla?
Možda je bolje pitanje: Kako održavam ravnotežu između svog IT posla, svog obrta i osobnog života? Još k tome, ja radim u remote first kompaniji što znači da mogu raditi od doma, a doći u ured kada poželim. Mogu reći da me moj poslodavac kod kojeg sam trenutno, naučio što znači raditi bez stresa i tako sam nastavila sa svim ostalim obavezama. Mogu reći da mi se sve obaveze nekako nadopunjuju pa tako kada završim sa svojim poslom koji je u normalno radno vrijeme od jutra pa do popodne, završim taj radni dio, nakon toga dolazi onaj obiteljski i onda navečer u miru i tišini obavljam sve ostalo što trebam za svoj obrt. Uvelike mi posao olakšava moja struka, a i moj cijeli put od ekonomije do IT-a i dizajna tako da sam zapravo dosta stvari napravila sama uz pomoć svojih dragih prijatelja. Naravno da bi voljela još koji sat u danu da napravim sve kako sam zamislila, ali mislim da nam svima fali barem još jedan, zar ne?
Koja je tvoja najdraža strategija za upravljanje vremenom i produktivnošću?
Ja si zapisujem apsolutno sve. Nisam tip od pisanja u razne aplikacije nego doslovno imam papir i olovku i neke stvari si zapisujem kao natuknice u bilježnicu. U kalendar si doslovno unosim sve i za svaki posao imam poseban kalendar, pa tako i onaj osobni. Tako mogu uvijek na jednom mjestu imati sve kalendare prikazane odjednom tako da imam organiziran dan. Ostalo što nisu sastanci i obaveze, nekako pokušam uklopiti u dan. Nikada mi nije sve organizirano kako bi htjela ali to je zato što svaki dan i nije jednak i nikada ne znaš što se može promijeniti.
Koja je najbitnija lekcija koju si naučila otkako si poduzetnica?
S normalnim ljudima se sve može dogovoriti i ona stara: Lijepa riječ i željezna vrata otvara. Također sam naučila kako ljudima samo fali onaj stari : “Dobar dan!” i malo priče jer sve je nekako šablonski, na brzinu. Izgubili smo onaj pravi ljudski kontakt, djeca su izgubila maštu, odrasli su izgubili razumijevanje i to je ono što Čarobno pero daje. Vjeru u bolje sutra, pokušavam vratiti maštu, pokušavam savjetovati roditelje kroz svoje neko iskustvo i struku kako reagirati u nekim situacijama i kroz sve to, pokazati ljudima da nismo svi savršeni i da je internet jedna velika hrpa informacija koju često krivo filtriramo.
Na svakom putu nailazimo na prepreke i neuspjeh, pa tako i u poduzetništvu. Kako si se nosila s neuspjesima i kako su te ti trenuci oblikovali?
Zanimljivo je to da ja neuspjeh gledam kao priliku da nešto poboljšam. Svi smo mi imali neuspjeha kroz život, i privatnih, i poslovnih i sve to nas je oblikovalo u ljude koji smo danas. Tako i poduzetništvo. Ne nalazim se dugo u ovom svijetu ali sa sigurnošću mogu reći da svaki neuspjeh nastupa zbog nečega, a na nama je da li ćemo potrošiti energiju na nepotrebne analize i samokritiku ili ćemo iz toga izvući nešto najbolje što možemo.
Dobro je poznato da je poduzetnicama teško istinski odmarati. Kako se ti nosiš s time? Jesi li ikad bila na rubu burnouta?
Naravno, čak i u ovom kratkom periodu koliko postojim, bilo je dana kada sam jednostavno imala toliko toga da nisam znala gdje ću prije. Svakako je tu dobro organizirati se, no znamo i sami da je nekada to nemoguće pa onda čovjek nekada jednostavno mora uzeti odmor i nastaviti kada je sposoban. Kod mene je to bilo specifično jer se puno životnih odluka događalo u isto vrijeme, a i radim dosta toga tako da se ponekad čovjek izgubi u hrpi obaveza.
Imaš li neko postignuće na koje si posebno ponosna?
Definitivno izdavanje moje prve slikovnice “Naše vrtićke zgode i nezgode” koja je moja prva autorska slikovnica napisana u rimi. Ono što ona nudi roditeljima je neprocjenjivo, svoje iskustvo sam doslovno pretočila u pjesmice kako bih osvijestila roditelje i djecu da nisu sami i da je normalno raznovrsno ponašanje od djece i od roditelja. Pročitala sam puno slikovnica, no sve mi je nekako uljepšano, ukalupljeno, rijetke su one koje pričaju stvarna, prava iskustva i dotiču srca čitatelja. Posebno sam ponosna jer je taj komadić moga djela dostupan u zavičajnim zbirkama koje se čuvaju jako jako dugo, a moj cilj je i bio na neki način promijeniti svijet, a nekako volim vjerovati da je ovo baš to što ostaje u lijepo nasljedstvo za mijenjanje svijeta.
Što bi voljela poručiti ženama koje tek kreću u poduzetništvo?
Ne analizirajte i ne tražite mišljenja koja vam mogu poljuljati vaše. Dovoljno ste sposobne i pametne da krenete. Čak i ako nešto ne uspije, zar nije bilo super probati? Što se najgore može dogoditi? Samo krenite i vjerujte u sebe.
Gdje te mogu pronaći žene zainteresirane za tvoje usluge?
Web stranica: https://carobno-pero.hr/
Instagram profil: pisem_ti_carobnim_perom
Facebook profil: Čarobno pero
TikTok profil: @carobno.pero
