Za početak, možete li nam se kratko predstaviti?
Naravno! Moje ime je Ana, imam 35+ :), živim i radim u Samoboru kojeg baš jako volim i nepopravljivi sam sanjar. Ali onaj koji se ipak s godinama prizemljuje no što nikako ne znači da sanja manje!
Neki kažu da u životu ništa nije slučajno no, ja mislim da sam se ja nekako totalno slučajno našla u ovoj profesiji koju sam (srećom) zavoljela od prvog dana. Odnosno, slučajno sam se našla na Zdravstvenom veleučilištu, na studiju fizioterapije (jer je moja prva i nikad prežaljena ljubav bila povijest umjetnosti – znaaam, naizgled nespojivo!) ali, nakon završetka te prve tri godine fizioterapije više ništa nije bilo slučajno.
Kako ste prvi put došli u dodir s manualnom medicinom i osteopatijom?
Nakon faksa svi fizioterapeuti moraju odraditi pripravnički staž, pa sam se i ja bacila u potragu za nekim dobrim mjestom. Jedino što sam tada htjela bilo je pronaći dobrog mentora i učiti što više kako bih bila što bolja. I to nikako nije bilo slučajno jer sam se sama javila gđi. Jadranki Brozd koja je u to vrijeme bila jedna od najboljih fizioterapeuta u gradu Zagrebu.
Bila sam oduševljena kad me je primila jer nisam si zapravo mogla niti zamisliti koliko je to bilo važno za sve što se poslije događalo vezano uz moj rad i usavršavanje. Kod naše šefice (kako smo ju voljeli zvati) kao da je sve bilo moguće! Ona nas je poticala na daljnje obrazovanje, znalo se točno što se nudi od tečajeva i seminara, a ono najvažnije, kod nje se radilo 1 na 1 i pratio se program veleučilišta koji zaista obučava fizioterapeuta da potpuno samostalno kroz fizioterapijsku procjenu pregleda pacijenta, odredi i odradi terapiju te prati daljnji napredak. Ali, bez daljnjeg usavršavanja nema ništa i tako sam se ja, nakon brojnih drugih seminara iz područja manualne medicine odlučila za kraljicu u tom području, za osteopatiju.
Što vas je privuklo toj disciplini?
Pa kao prvo, privukao me je taj praktičan rad, rad s rukama, a onda i cijela filozofija osteopatije kao manualnog pristupa. To „s rukama“ znači da su moje ruke glavni alat koji koristim u radu. To pak znači da su one i moje oči i moje uši, ali, to se sve događa preko osjeta dodira, to da mi osteopati slušamo što se događa u tkivima i uopće u tijelu kako bi mogli na pravom mjestu na tijelu nešto otpustiti i smanjiti napetost i bol. I ne, nije to nikakva magija, to svatko može naučiti! Ali, mora učiti zaista puno…jer, kako bi rekao moj kolega Lovre, osteopatija je cijeloživotno učenje anatomije i vježbanje palpacije.
Možete li nam kratko objasniti što je osteopatija i kako se razlikuje od drugih oblika terapije?
Pa rekla bih ovako, jako puno metoda danas prati cjeloviti pristup tijelu i već u okviru studija fizioterapije uči se o tome da bol na određenom mjestu tijela ne mora značiti da je tamo i uzrok problema. Ali to je tek početak, to da se tijelo treba promatrati kao cjelinu. Drugo što je izuzetno važno je da tehnikama osteopatije potičemo tijelo na samoregulaciju. To znači da zapravo osteopat potiče tijelo da se samo popravi jer su ti mehanizmi u nama, a određene napetosti, pretrpljene traume, ozljede i blokade nam u tome smetaju. Osteopatske tehnike potiču tijelo na samoiscjeljenje, to je sve, ali, to je zapravo vrlo vrlo važno i rekla bih osnovno i prirodno. U časopisu Sensa izašao je izvrstan članak o osteopatiji mog dragog kolege Lovre Marinkovića pa pozivam čitatelje da ga pročitaju.
Spomenuli ste i Alexander tehniku. Kako je koristite u svojoj praksi i koji su njeni glavni benefiti?
Alexander tehnika je neka potpuno druga priča jer to nije terapijska već edukativna metoda. U osnovi. Ali, ja ju jako lijepo nadopunjavam s osteopatijom i nekako si više ne mogu niti zamisliti svoj rad bez i tog dijela. Alexander tehnika je edukativna metoda kojom želimo osobi osvijestiti da ima neke navike u pokretanju i izvedbi koje joj možda štete i zbog kojih joj se javljaju bolna stanja i povrede. I naravno da je onda to plesačima, glazbenicima i glumcima jako zanimljivo i privlačno jer, upravo oni svoje tijelo koriste svakodnevno baveći se svojom profesijom.
Vani umjetnici takav oblik rada na sebi imaju dostupan u okviru svojih Akademija (glazbena, plesna, glumačka…) jer često Akademije imaju zaposlenog Alexander učitelja. Nadam se da će i kod nas u Hrvatskoj struka to prepoznati i krenuti u tom smjeru.
Koliko je osteopata i praktičara Alexander tehnike dostupno u Hrvatskoj?
I jednih i drugih je zaista premalo s obzirom na sve veću traženost ovakvih stručnjaka i kod nas. Osteopata je svega 50ak na području cijele Hrvatske, a učitelja Alexander tehnike tek tri.
Srećom, edukacija iz osteopatije je dostupna kod nas u Velikoj Gorici na Akademiji osteopatije no, ukoliko želite završiti Alexander tehniku ipak morate otići na jednu od škola u inozemstvu. Ja sam recimo bila u školi u Njemačkoj, u Freiburgu.
Kako biste opisali trenutno stanje svijesti o tim terapijama kod nas?
Mi se trudimo biti u kontaktu s liječnicima kako bi i oni kroz ordinacije opće medicine uputili svoje pacijente manualnom terapeutu odnosno osteopatu. No, svijest se podiže najviše i iskustvom naših pacijenata koji onda pričaju o tome svojim prijateljima ili unutar svoje obitelji, pa i natrag svojim liječnicima. To je naravno sporo i sigurno nedovoljno no, jednostavno, mi smo relativno mlada struka u Hrvatskoj pa vjerojatno sve to ide nekim svojim prirodnim tokom.
U nekim zemljama u Europi je potpuno normalno da ženu nakon poroda pregleda osteopat i odredi tretman. Također, u nekim zemljama je osteopatija uvrštena u službenu medicinsku skrb što je logičan slijed pošto je Svjetska zdravstvena organizacija jasno odredila smjernice manualne medicine i gdje je osteopatija u cijeloj toj priči.
Kako su Vaše brojne edukacije i rad u Njemačkoj utjecali na Vašu profesionalnu praksu? Koje su ključne stvari koje ste naučili i primijenili pri povratku?
Svi znamo da je ulaganje u znanje nešto najvrijednije što za sebe možemo napraviti i naravno da sam sa svakom svojom edukacijom napredovala i bila bolja, i to ne samo kao terapeut već i kao osoba. Ključna je bila spoznaja da mi moj stupanj edukacije zaista omogućuje da primim osobu koja potraži pomoć, napravim detaljan pregled i dalje odlučim što i kako u terapiji ili, da ju pošaljem dalje drugom specijalisti.
Vrlo je važno biti svjestan naših ograničenja odnosno čime se manualna medicina bavi i da naravno postoje stanja i tegobe koje iziskuju pregled drugih stručnjaka i drugačiju dijagnostiku. Nakon toga onda slijedi potreba za timskim radom odnosno multidisciplinarnim pristupom pacijentu. Iz tog razloga je vrlo važno stvarati mrežu stručnjaka koji međusobno dijele svoje znanje i iskustvo. Nadam se da kolege i ja u tome uspijevamo ali, želim da u budućnosti budemo i još bolji.
Kako biste opisali svoj put od početka vlastitog obrta do trenutnog stadija s novim poslovnim prostorom? Koje su bile najveće prepreke koje ste morali prevladati?
Uh uh, čini mi se to tako davno… Otvorila sam svoj obrt 2013.g., i poslujem 10 godina s pauzom od 3 godine kad sam bila na edukaciji u Njemačkoj. U to vrijeme samih početaka imala sam veliku pomoć roditelja koji su mi ustupili mali prostor unutar kuće koji sam mogla koristiti bez naknade što je zaista velika stvar. A onda, već par godina nakon otvaranja odlučila sam se za dodatnu edukaciju jer sam se stvarno zaljubila u Alexander metodu i mislila sam si ili ću sad otići van i malo vidjeti kako se tamo radi i nešto i naučiti ili nikad neću otići.
Nije da mi je ta dodatna škola bila neophodna jer sam već bila apsolvent na Akademiji osteopatije no, želja je bila prevelika. Tada sam i organizirala svoju crowdfunding kampanju tražeći financijsku podršku tih prvih mjeseci školovanja i uspjela! Kampanja je bila uspješna i podržali su me ljudi i izvana koji su dobro upoznati s Alexander tehnikom i mogućnostima koje ona nudi. Naravno, iako je sve to skupa bilo vrlo zahtjevno i teško, jer sam si poslije sama financirala školovanje radeći, nije mi žao zbog odlaska i cijelog tog iskustva. I da vam kažem da su me moji korisnici čekali dok se nisam vratila i ponovno počela s radom.
Kako ste došli do odluke da se pridružite BYOB zajednici i postanete Patreonka? Koje su bile ključne prednosti priključivanja ovoj i ostalim zajednicama poduzetnika i kako je to utjecalo na vaš razvoj kao poduzetnice?
Iz Njemačke sam se vratila taman prije korone tako da tih dvije tri godine trajanja pandemije zaista nije bilo vrijeme za moj daljnji razvoj u poslovnom smislu no, bila sam itekako svjesna da moram napraviti korak dalje i tu nekako počinje moje traganje za zajednicom koja bi mi mogla pomoći da to i ostvarim. Jer, iako sam tada već bila poduzetnica, nisam imala zapravo blagog pojma što to sve zapravo sa sobom nosi, koje su nam sve mogućnosti i koliko se poslovanje može i bolje posložiti. Moj mindset tada bio je: „Samo mi nemoj spominjati biznis, daj mi da radim s mojim pacijentima, u tome sam najbolja, a drugo me ne zanima.“ Održivo?! Možda i ne baš!
Moj prvi korak bila je pretplata na časopis Poduzetnik jer sam silno željela biti dio svijeta poduzetnika. I, mogu reći da je od tuda sve i počelo. Preko kolumna koje pišu različiti stručnjaci, počela sam se sve više upoznavati s pojmom poduzetništva i čega tu sve ima i što bih sve mogla, a zapravo i trebala naučiti, a onda primijeniti i u svojem poslovanju kako bih bila uspješnija i zadovoljnija. Upisala sam edukaciju iz teme izgradnje uspješnog biznisa i to mi je potpuno promijenilo mindset!
Tada sam i saznala za grupu BYOB i jednostavno sam osjetila da moram i želim podržati tu grupu koja daje podršku i pomoć svima nama. Ta odluka je zaista došla potpuno intuitivno. Ono, kad nešto jednostavno znate i morate to napraviti. Činilo mi se to sve baš wow, imati grupu podrške žena koje zapravo rade isto ono što i vi, susreće se s istim problemima, imaju iste nedoumice i pitanja koja ih muče. Skroz neprocjenjivo! I uz sve to unutar grupe postoji niz stručnjakinja iz puno puno područja koje zaista toliko nesebično dijele svoje znanje sa svima nama preko besplatnih mentorskih programa i svega ostalog.
Kako se osjećate u vezi samopromocije, marketinga i brendiranja svojih usluga? Kako ste naučili prevladati svoje početne prepreke u tim područjima?
Sad odlično! Kao da je to najnormalnija stvar koju jedna poduzetnica radi. No, naravno da je u početku bilo ajme meni samo ne ja! Ako smijem imenovati jednu poduzetnicu koja je najviše utjecala na moj zaokret i otvaranje prema van, to je Marina Kolar. Bila sam oduševljena njenom edukacijom i cijelim pristupom u radu s nama ženama poduzetnicama. Uz Marinu sam stvarno zavoljela poduzetništvo. I naravno i dalje radim i razvijam se i konačno to radim bez straha i zakočenosti i one poznate knedle u grlu.
Koristite li društvene mreže i online platforme za promociju svog poslovanja?
Ja sam jedna od onih koja ne koristi društvene mreže u svrhu dosezanja ciljane publike i koja sam s oduševljenjem čitala članak na BYOB portalu o vođenju posla bez društvenih mreža.
Za mene biti aktivan na društvenim mrežama iziskuje puno napora za koji smatram da mi nije potreban i zapravo se u tom smjeru za sada niti ne želim truditi. Imam svoj profil na LinkedInu koji koristim kad se želim povezati s nekim u poslovnom svijetu, a koristim i Google Business Profil za koji mislim da je jako važan i da mi donosi nove klijente. Naravno da imam web stranicu za koju mislim da je osnova ozbiljnog poslovanja i prvog kontakta s našim korisnicima, ali, vidim da se i to mijenja odnosno da društvene mreže tu rade čuda pa zaista tko kako voli i smatra da je za njega najbolje.
Koji su vaši planovi i ambicije za budućnost? Kako vidite daljnji razvoj svog obrta i širenje svijesti o manualnoj medicini i osteopatiji u Hrvatskoj?
Imam puno planova koji se najviše odnose na okupljanje stručnjaka iz područja manualne medicine te zajednička suradnja i umrežavanje. Član sam Hrvatskog društva osteopata gdje se kolege također trude u tom smjeru. Ove godine naše društvo organizira 2. Kongres osteopata s međunarodnim sudjelovanjem u Opatiji što me naravno jako veseli. Osim toga željela bih se usmjeriti u područje edukacije i poduke za studente, a voljela bih i imati pojačanje u svom obrtu pa je i to jedna od ideja koja je na razmatranju tako da ovim putem pozivam kolege da mi se javi ukoliko su zainteresirani za rad u Lunatum studiju.
I za kraj, gdje vas mogu pronaći čitateljice zainteresirane za vaše usluge?
Mogu me pronaći u katalogu Bossica na portalu BYOB pod kategorijom Ljepota, tijelo i pokret ili jednostavno više o meni, čime se bavim i što sve radim mogu pročitati na mojim web stranicama www.lunatum-studio.hr
Hvala i vidimo se u Samoboru u Lunatum studiju!
