Povodom 19. studenog, Svjetskog dana ženskog poduzetništva, odlučili smo predstaviti sjajne žene poduzetnice te ćemo u razgovorima s njima donijeti mnoštvo zanimljivih i inspirativnih priča.
Prva od njih je o Anamariji Kovačić koja je jedna od onih poduzetnica koja je u korona – krizi vidjela priliku i našla motivaciju za pokretanje vlastitog posla. I to dva naizgled vrlo različita – ona je osobna financijska savjetnica i organizatorica vjenčanja.
Predstavi nam se ukratko? Odakle si i čime se baviš?
Bok 🙂
Moje ime je Anamarija, rođena i odrasla u Zagrebu.
Osobna sam financijska savjetnica specijalizirana za štednju za treću životnu dob i certificirana organizatorica vjenčanja i evenata za ljude koji žele uživati u savršenom danu bez stresa. Organiziranje vjenčanja i evenata za mene predstavlja idealan spoj mojih temeljnih vrijednosti s organizacijskim sposobnostima kojima želim pomoći drugima u stvaranju lijepih uspomena. S druge strane, financije su područje koje nas svakodnevno okružuje, o kojem se premalo educiramo, a ključno je za postavljanje dobrih životnih temelja.
Kako je tekao tvoj poslovni put i kako spajaš dvije sasvim različite profesije?
Organizaciju vjenčanja i evenata volim predstaviti kao svoju prvu ljubav. To je nešto o čemu sam maštala i što sam željela dugo, dugo godina, ali je uvijek bilo „nešto“ zbog čega se nisam otisnula u te vode. Međutim, dogodila se 2020. godina. Teška, neobična, iznenađujuća, ali i edukativna. Krenula sam s edukacijama i prema samostalnom zaposlenju, čemu sam uvijek težila. Kroz odrađene projekte sam dobila potvrdu da je to ono što stvarno, stvarno volim i želim raditi. Prisustvom na tržištu sam upoznala želje, potrebe i prilike koje mogu iskoristiti i sad s veseljem čekam ulazak u 2022. i predstavljanje novih usluga i projekata.
S druge strane, uvijek sam bila organizirana na svim područjima života, pa tako i na financijskom. Međutim, nikad nisam mislila da će mi brojke biti dio poslovanja. A dogodilo se upravo to, potpuno slučajno. U prvom valu korone sam dobila priliku učiti uz mentoricu i dodatno usavršiti svoje znanje iz financija. Krenula sam po malo, a s vremenom sam isto otkrivala nove načine kako doprijeti do ljudi, kako im se predstaviti, s kojim izazovima se susreću i na koji način im ja mogu pomoći. Sada držim webinare i individualna savjetovanja za planiranje osobnih financija s naglaskom na štednju za budućnost.
Koliko god na prvu ove dvije profesije djeluju nespojivo, zapravo su vrlo slične jer je u oba slučaja ključna dobra organizacija i pametno iskorišteno vrijeme.
Jesi li imala podršku okoline i što ti je na samim počecima bilo najteže?
Na početku sam imala (i još uvijek imam) podršku okoline i mislim da je to jaaako velika stvar, na kojoj sam beskrajno zahvalna! Na početku imamo veliku želju, ali je prisutna i velika doza nesigurnosti. Podrška je ta koja nas „digne“ kad padnemo jer nismo svaki dan na istoj razini snage, volje i energije. Podrška od obitelji i prijatelja je svakako glavni početni pokretač. Također, podrška bez koje ovo putovanje ne bi mogla zamisliti je podrška osoba koje su na istoj razini poduzetničkog putovanja kao i ja, koje sam upoznala na biznis edukacijama i bez kojih više ne mogu zamisliti svoj dan. Obitelj i prijatelji su tu – bezuvjetno. Ali oni žive svoj život, imaju svoje obaveze i svoj put. Oni niti mogu niti trebaju razumjeti ono što prolazimo svaki dan na početku poduzetništva.
Kad se okružiš ženama poduzetnicama koje su na istom putu, s istim problemima, sumnjama, izazovima, ali i ljubavi prema poslu, podrška dobiva neku novu dimenziju, znaš da nisi sama, da svi imamo iste ili slične borbe i tada je sve prepreke lakše prebroditi. Zvučim malo patetično, ali stvarno je tako. 🙂
Što mi je bilo najteže? Objasniti ljudima što to točno radim, tj. što želim raditi i kako sam se odlučila ići ovim putem, koji je (njima) nesiguran, jer krećem od nule, objasniti da ne želim raditi „siguran“ posao od 8 do 16, već ići svojim putem u koji vjerujem 1000 posto, iako (još) nemam opipljivih dokaza za to.
Imaš li problema s imposter sindromom?
Postoji li osoba koja nema problema s imposter sindromom? 😀
Šalu na stranu, mislim da svi imamo dane kad se osjećamo bolje ili lošije, više ili manje samopouzdano. Ljudi smo od krvi i mesa i nemoguće je ne usporediti se s nekim i ne pomisliti: „Ona to radi bolje.“ Bombardirani smo s hrpom informacija i ponekad je teško reći: „Ovo me ne zanima, nam dovoljno.“
U krajnjem slučaju, smatram poželjnim biti znatiželjan i učiti te otkrivati nove stvari.
Problem je ako zbog takvog ponašanja i razmišljanja stojimo na mjestu. Ja se trudim sve što vidim oko sebe doživjeti kao motivaciju i „poguranac“.
Umjesto: „Ona to radi bolje, ja to ne znam.“ Pomislim: „Ako može ona, mogu i ja. Nije se rodila s tim znanjem. Naučit ću.“
A i kad krenu negativne (potencijalno sabotirajuće) misli, tu je podrška koja me osvijesti i vrati na pravi put. 🙂
Da se razumijemo, nisam se ni ja rodila s ovakvim stavom i uvjerenjem i samopouzdanjem. Do ovakvog načina razmišljanja sam došla kroz godine životnog iskustva, raznih privatnih borbi, edukacija, druženja sa ženama, odslušanih podcasta, pročitanih knjiga…
Kako organiziraš svoj radni dan i usklađuješ dvije profesije kojima se baviš? Imaš li slobodne dane, ideš li na godišnji odmor?
Dan organiziram uz pomoć google kalendara.
Sve što mi padne na pamet, zapisujem na to – do listu, zatim odredim prioritete i obaveze upisujem u google kalendar. (Btw-najdraža opcija mi je to što obaveze mogu pomaknuti na drugi termin, hahaha.. ;))
Volim odrediti posao po danima – jedan dan za jedan posao. Naravno, to nije uvijek tako moguće, ali volim u jednom danu imati fokus na jednoj stvari. To je jedna od vještina koju još uvijek vježbam i testiram, ali za sad funkcionira.
Ljepota ovog posla je, za mene, što slobodne dane i godišnji uzimam kada želim, bez traženja nečijeg dopuštenja. To ne znači da ponekad ne sjedim za laptopom do 22h ili da ne radim vikendom. Ali ako negdje želim otići ili moram nešto obaviti – rezerviram si dan u google kalendaru i to je to.
Što bi savjetovala poduzetnicama početnicama?
Da u posao ne ulaze instinktivno, već zato što zbilja, zbilja vole to što žele raditi. Da se kontinuirano educiraju i informiraju o području kojim se bave, ali isto tako da rade na sebi, svojoj glavi, svojim vještinama i navikama. Također, da odrede koji im je cilj, naprave plan do cilja i sami sebi odgovore na pitanje zašto rade to što rade.
Neka se ne brinu ako odmah nemaju sve odgovore i ne znaju način kako doći do cilja. To će saznati putem. Garantiram. Ali kad imamo cilj, onda znamo i u kojem smjeru želimo ići.
Neka ne zamjeraju ako ih okolina ne razumije 100 posto. Neka se okruže poduzetnicima i ljudima koji su na sličnom putu kao i oni.
Neka se naoružaju strpljenjem, upornošću i neka prihvate činjenicu da će imati i boljih i lošijih dana.
Kakav god bio krajnji ishod – ne može biti loš. Ako uspiju – uspjeli su. Ako ne uspiju – naučili su jednu ogromnu lekciji i probali su. Ne žive u ne znanju. I opet su uspjeli. 🙂
