Moje ime je Andrea Prenka, rođena sam u Puli, u Istri i da sam birala bolje mjesto za rođenje ne bi ga našla. Jako volim Pulu i Istru i kad god putujem, uvijek se rado vratim. Čak I kad zamišljam da bi se negdje preselila, to bi bio jedan period ili u kombinaciji za Pulom. Obožavam more, kupanje, sunce, muziku.
Sviram harmoniku u orkestru Stanko Mihovilić u Puli, već dvadeset godina, to je nešto što me uvijek podsjeća na konstantnost vremena – sve se mijenja, ali u orkestru je uvijek sve isto. To može biti dobro i loše, ali u ovom slučaju je dobro, čak daje i osjećaj sigurnosti i topline za mene.
Završila sam Muzičku akademiju u Puli, smjer glazbena pedagogija, te se na petoj godini akademije odlučujem upisati muzikoterapiju u Sloveniji. Iskreno, uopće nisam znala što je muzikoterapija, ali otišla sam na jednodnevni seminar, uvjerila se da je to to i upisala studij. To je bio jedan presudan moment u mom životu, jer sam znala da je to moj poziv i da ću se time baviti do kraja života. Postoje uvijek varijacije na temu, ali muzika je lightmotiv mog života.
Kako biste definirali muzikoterapiju nekome tko nikada nije čuo za nju?
Odlično pitanje! Muzikoterapija je terapijska disciplina kojoj je u središtu glazba, a s jedne strane terapeut, s druge klijent. Ta glazba u ovom trosmjernom odnosu daje bezbroj potencijala, kreativnosti, mogućnosti za poboljšanje dobrobiti čovjeka. Kada kažem glazba, u mom slučaju mislim na aktivnu muzikoterapiju, odnosno sviranje instrumenata ili korištenja glasa u kombinaciji sa likovnim i pokretom ili plesom. Ne moraš biti glazbenik da bi sudjelovao – poanta nije u tome da glazba “zvuči savršeno”, nego da se kroz nju izraziš i osjetiš bolje. Muzikoterapija nije pedagogija, tako da ne učimo pjesme ni svirati instrumente, već se prepustiti toku života, spontanosti i zapravo predaju melodiji ili ritmu. Jednako važan dio muzikoterapije nije samo glazba, već i komunikacija. Kad bi morala reći u postocima, to bi bilo 50-50 posto. Komunikacija o samoj glazbi, o osjećajima, o mislima, o fizičkim senzacijama, sjećanjima. Dakle komunikacija o sebi. To je u današnje vrijeme najteže ljudima pričati – o “unutrašnjem sebi”.
Što vas je privuklo muzikoterapiji i kako ste odlučili da će to biti vaš profesionalni put?
Muzikoterapija me privukla prvo podsvjesno, zatim svjesno. Imam osjećaj da je moj put predodređen i da nisam mogla birati na nekom drugom nivou, nego sam samo pratila put. Jer kao što sam spomenula, ja uopće tada nisam znala što je muzikoterapija, koje su sve mogućnosti i područja djelovanja muzikoterapije. To sam saznala kasnije na studiju. Iako sam imala nerazumijevanje u sebi, nisam odustajala od puta, zapravo nisam ni mogla. Jer to je put. Nije mi dao. Kasnije, kad su mi se kockice malo bolje posložile, to jest kad sam prošla i neka životna iskušenja i iskustva, sve je sjelo na mjesto i bilo mi je jasnije sve skupa. I moj put i muzikoterapija. Kažu da je terapija proces i zaista jest.
Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete u promoviranju muzikoterapije u Hrvatskoj?
Trenutno pokušavam doći do što većeg broja ljudi da iskusi muzikoterapiju na svojoj koži. Zašto? Zato jer mislim da je muzikoterapija toliko inspirativna i kreativna da jedva čekam reakcije ljudi. Reakcije su svakakve. Nekome se ne sviđa, netko je oduševljen, nekome promijeni život. A najljepše mi je kad mi dođu ljudi i kažu ja želim biti muzikoterapeut. Tu se malo rastopim od topline i sreće i znam da sve to skupa ima smisla i da i drugi ljudi vide i osjete benefite muzikoterapije.
Kakve promjene primjećujete kod ljudi koji sudjeluju u vašim radionicama?
Obzirom da imam uglavnom grupne edukacije i seminare, primjećujem najviše socijalne promjene – veća povezanost s grupom, razvoj slušanja i empatije, veće samopouzdanje u izražavanju, ali i veće prisutnosti, svjesnosti i osjećaja unutarnjem mira. Isto tako primjećujem razne frustracije i ljutnje. Što se ne treba negirati i gledati kao lošu stranu muzikoterpije, već naprotiv to su emocije kroz koje trebamo proći. Kako u svakodnevnom životu tako i u muzikoterapiji. To ne znači da je zbog muzikoterapije netko ljut ili frustriran, već da te emocije nosi u sebi, a muzikoterapija mu diže te emocije na van. I onda netko interpretira da je to zbog nečeg ili nekog – ne, krivo. To je u ovom trenutku na površini da tu ljutnju ili frustraciju osvijestiš i transformiraš. Netko to shvati, pa prođe kroz to i ide u daljnje faze, netko ne. Ovisi o čovjeku i spremnosti na promjenu.
Kako izgledaju vaše edukacije i glazbeni team building programi?
Moje edukacije i seminari su uvijek iskustvenog tipa. Jer je najefektnije kad nešto iskusiš direktno na sebi. Konkretno, edukacija muzikoterapijskih tehnika traju četiri mjeseca i održavaju se jednom mjesečno, subotom. Vodim ih zajedno sa Špelom Loti Knoll, mojom bivšom profesoricom, sadašnjom kolegicom, a fokus je na konkretnim muzikoterapijskim tehnikama koje sudionici mogu primijeniti u svom radu Tijekom edukacije provode se praktične vježbe kroz iskustveno učenje i primjenu tehnika. Sudionici dobivaju primjere iz prakse koji im pomažu razumjeti konkretne situacije i mogućnosti primjene. Razmjena iskustava među polaznicima važan je dio edukacije, jer omogućuje dublje razumijevanje i refleksiju. Edukacije su interaktivne, dinamične i prilagođene pedagoškim radnicima, psiholozima i svima koji žele koristiti glazbu kao terapeutski alat.
Team building radionice koje vodim razlikuju se od edukacija po svom naglasku na zabavi, kreativnosti i zajedničkom iskustvu kroz glazbu. Dok su edukacije strukturirane oko teorije i primjene muzikoterapijskih tehnika u profesionalnom radu, team building radionice su opuštenije i usmjerene na povezivanje sudionika kroz kreativne glazbene aktivnosti.
Na team buildingu sudionici se ne moraju fokusirati na učenje specifičnih metoda, već se kroz improvizaciju, ritmičke igre, zajedničko muziciranje i pjevanje potiče spontanost, timska dinamika i osjećaj zajedništva. Atmosfera je opuštena i prilagođena grupi, bez pritiska na izvedbu, a glazbene aktivnosti su osmišljene tako da svi mogu sudjelovati, bez obzira na prethodno glazbeno iskustvo.
Cilj ovih radionica je poticanje kreativnog izražavanja, međusobnog slušanja i povezivanja kroz ritam i melodiju. Sudionici izlaze iz zone komfora, zabavljaju se, smiju i kroz glazbu jačaju timski duh. Kroz različite zadatke, poput zajedničkog skladanja pjesme, ritmičkih izazova ili improvizacijskih igara, sudionici se povezuju na dubljoj razini, razvijaju međusobno povjerenje i otkrivaju nove načine suradnje.
Postoji li određeni tip glazbe koji ima posebne benefite u terapijskom radu?
Ne postoji jedan određeni tip glazbe koji ima univerzalne benefite u terapijskom radu, jer učinkovitost glazbe ovisi o individualnim potrebama, preferencijama i kontekstu terapije. Muzikoterapija nije vezana uz specifičan žanr, već koristi širok spektar glazbenih stilova i elemenata ovisno o ciljevima tretmana i osobi s kojom se radi.
Najvažnije je da glazba bude prilagođena osobi ili grupi, njihovim emocionalnim stanjima, kulturološkom okruženju i osobnim afinitetima. Ono što je jednom pojedincu smirujuće, drugome može biti stresno, a glazba koja jednog potiče na izražavanje, drugoga može zatvoriti. Zato je muzikoterapija fleksibilna i prilagođava se potrebama, umjesto da se oslanja na unaprijed definirane žanrove ili kompozicije.
Što nas očekuje na ovogodišnjem Simpoziju muzikoterapije u Zagrebu?
Ovogodišnji 2. Simpozij muzikoterapije sa temom Glas u muzikoterapiji održava se u subotu, 26. travnja 2025. u Zagrebu. Ovaj cjelodnevni događaj donosi zaista jedinstvenu priliku za istraživanje moći glasa u terapijskom, edukacijskom i osobnom razvoju. Kroz niz iskustvenih radionica, predavanja i studija primjera, sudionici će imati priliku steći nova znanja, praktične alate i dublji uvid u rad s glasom.
Predavanja i radionice vodit će Tiziana Pozzo (UK/Italija), Špela Loti Knoll (Slovenija), Petra Gabršček (Slovenija) i Andrea Prenka (Hrvatska).
Program Simpozija započet će radionicom Sing Their Creativity, koju vodi Tiziana Pozzo. Kroz vokalnu improvizaciju, glazbu tijela i glazbene igre, sudionici će istražiti kreativne načine rada s glasom, posebno u kontekstu rada s djecom.
Nakon toga, Petra Gabršček predstavit će Melodije sjećanja: Muzikoterapija i pjevački zbor za osobe s demencijom. Ova studija primjera donosi uvid u moć glasa i pjevanja u radu s osobama koje imaju demenciju, uz video prikaz stvarnih iskustava iz prakse.
Zatim će Špela Loti Knoll održati predstavljanje Studija muzikoterapije na Institutu Knoll, Šentilj, Slovenija. Sudionici će imati priliku saznati više o strukturi i metodologiji ovog studija, mogućnostima profesionalnog razvoja i specifičnostima muzikoterapijskog obrazovanja.
Nakon pauze za ručak, Andrea Prenka vodit će radionicu Vokalna improvizacija za mentalno blagostanje, gdje će se sudionici kroz različite vokalne tehnike povezati sa svojim glasom, istražiti njegov utjecaj na tijelo i emocije te iskusiti grupnu vokalnu improvizaciju kao alat za izražavanje i oslobađanje.
Program se nastavlja radionicom Let’s Sing, koju vodi Tiziana Pozzo. U ovom iskustvenom radu sudionici će istražiti kako pjevanje može postati alat za timski rad, međusobno poštovanje i komunikaciju, neovisno o prethodnom glazbenom iskustvu.
Na kraju Simpozija održat će se Okrugli stol: Glas u muzikoterapiji, na kojem će sudjelovati svi predavači. Kroz otvoreni razgovor pod vodstvom moderatorice Andree Prenke, predavači će podijeliti svoja iskustva i znanja o ulozi glasa u muzikoterapiji, njegovim mogućnostima i izazovima u terapijskom radu.
Radionice Tiziane Pozzo održavat će se na engleskom jeziku, dok će sve ostale biti na hrvatskom jeziku. Glazbeno predznanje nije potrebno, jer je Simpozij otvoren za sve koji žele istražiti moć glasa, bilo da dolaze iz područja muzikoterapije, psihologije, pedagogije, umjetnosti ili jednostavno žele produbiti vlastito iskustvo s glasom.
Koja je glavna misija i cilj Simpozija?
Glavna misija Simpozija je stvoriti prostor gdje se glas istražuje na način koji nadilazi uobičajene okvire. Ovo nije klasična edukacija, nije konferencija gdje se sjedi i sluša – ovo je iskustvo. Cilj nam je zaroniti dublje u glas, ne samo kao sredstvo komunikacije, već kao alat za izražavanje, povezivanje i podršku mentalnom blagostanju.
Želim da sudionici osjete na vlastitoj koži kako glas može biti oslobađajući, kako može otvoriti prostor za emocije, sigurnost i kreativnost. Ovaj Simpozij okuplja ljude iz različitih struka – muzikoterapeute, pedagoge, psihologe, logopede, glazbenike i sve koji koriste ili žele koristiti glas u svom radu – i daje im konkretne alate koje mogu odmah primijeniti.
Ne radi se samo o tome što ćemo naučiti, već što ćemo doživjeti. Ovdje nema prosudbe, nema ‘ja nisam dovoljno glazbeno obrazovan’ – ovdje istražujemo, improviziramo i učimo kroz iskustvo.
Na koji način zainteresirani mogu sudjelovati ili se prijaviti?
Prijaviti se mogu preko google obrasca: https://forms.gle/Qddo3daJGpgPUvh68, a svi detalji su dostupni na https://d11n7da8rpqbjy.cloudfront.net/dalma/729063865802._simpozij_mt_-Zagreb.pdf
Kakva je vaša vizija razvoja muzikoterapije u Hrvatskoj u narednim godinama?
Htjela bi da muzikoterapija uđe u što više pora hrvatskog društva, sustava i privatnih praksi. Želim da muzikoterapija u Hrvatskoj postane nešto prirodno, prepoznato i prisutno – u školama, vrtićima, bolnicama, centrima za rehabilitaciju, privatnim praksama, ali i u svakodnevnom životu ljudi. Da se ne gleda kao nešto egzotično ili eksperimentalno, već kao izuzetno bitan alat za podršku, razvoj i dobrobit.
Moj cilj je da se podiže svijest o muzikoterapiji, da ljudi znaju što ona jest, kako se koristi i kome može pomoći. Da pedagozi, terapeuti, psiholozi i glazbenici prepoznaju kako mogu uključiti muzikoterapijske tehnike u svoj rad, a da muzikoterapeuti imaju više prilika za stručno usavršavanje, povezivanje i praksu.
Želim da muzikoterapija ne ostane zatvorena u uske krugove stručnjaka, nego da se širi – kroz edukacije, radionice, simpozije i projekte koji pomažu ljudima da je dožive, razumiju i koriste.
Zato organiziram Simpozij. Zato održavam edukacije. Zato radim na tome da se muzikoterapija ne samo priča, nego i primjenjuje.
U narednim godinama želim vidjeti više educiranih stručnjaka, više prilika za muzikoterapeute, više prepoznavanja u sustavu i zajednici. Muzikoterapija ima ogroman potencijal – vrijeme je da je svi upoznaju.
Što biste poručili ljudima koji su skeptični prema muzikoterapiji?
Ako si skeptičan/na prema muzikoterapiji, potpuno razumijem. Nije nešto što se uči u školama, nije dio standardnih terapijskih metoda koje su svima poznate, i možda zvuči apstraktno – ali zapravo je vrlo konkretna i učinkovita.
Muzikoterapija nije samo “slušanje glazbe” i definitivno nije nešto što funkcionira samo za glazbenike. To je znanstveno utemeljena disciplina koja koristi zvuk, glas, ritam i improvizaciju kako bi podržala mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje.
Ako nikada nisi iskusio/la muzikoterapiju, teško je u potpunosti samo intelektualno shvatiti koliko može biti moćna. Zato je iskustvo ključno.
Ne moraš vjerovati na riječ – dođi i doživi. Tvoje tijelo i um će sami dati odgovore-one na koje si u tom trenutku spreman primiti.
I za kraj, gdje vas mogu pronaći osobe zainteresirane za vaše usluge.
Možete me pronaći na društvenim mrežama – facebook arton muzikoterapija (https://web.facebook.com/artonglazbenaterapija), Instagram arton_muzikoterapija (https://www.instagram.com/arton_muzikoterapija/), linkedin Andrea Prenka (https://www.linkedin.com/in/andrea-prenka-760824137/), web stranici www.arton.hr
