Bok Angela! Možeš li nam se ukratko predstaviti.
Ja sam Angela Bralić, po struci sam magistra edukacije povijesti i hrvatskog jezika i književnosti, a trenutno vodim mali obrt za edukaciju i savjetovanje Clio’s dreams gotovo dvije godine. Kako sam prije toga godinama radila u školi, uvidjela sam koji su najčešći problemi s kojima se svi susrećemo u školskom sustavu i moja je ideja zapravo asistirati u tom procesu školovanja i djeci, i roditeljima, i učiteljima, i pružiti im podršku, alate i strategije za to kako održati prirodnu ljubav prema učenju i razvijati dječje potencijale u sve kompliciranijem svijetu.
Jesi li imala podršku okoline kad si odlučila pokrenuti svoj posao?
Baš mi je zanimljivo da zapravo nikad nisam o tom pitanju ni razmišljala jer kako bi rekla moja mama, uvijek sam bila svojeglava i sve i da ju nisam imala, prilično sam sigurna da me to ne bi spriječilo :D. Da, imala sam podršku. Prvenstveno muža koji je stalno bio uz mene u cijelom procesu dodatnog educiranja, pripreme, otvaranja obrta i prevladavanju onih teških trenutka, ali i ostale obitelji i prijatelja. Nekima nije baš posve jasno čime se ja bavim, pa misle da su to instrukcije, ali ne, nisu instrukcije. 🙂 Važnost razvijanja vještina učenja u našem društvu još nije osviještena, pa je najteže upravo to osvještavati kod ljudi. Rekla bih da instrukcije rješavaju samo simptome, stoga su vam uvijek potrebne nove jer se problem uvijek iznova javlja. Moj pristup je dublji, traži uzroke i trajno rješava probleme, a instrukcije tu mogu biti dopuna ako se utvrdi da dijete, osim s vještinama učenja, ima problem i s određenom vještinom iz nekog predmeta.
S kojim se izazovima u poslu najčešće suočavaš?
Rekla bih da su najveći izazovi osvijestiti kod okoline što su uopće vještine učenja, a ponekad i vještine i kompetencije, ali i učenje uopće. Puno ljudi kod nas misli da su vještine samo vožnja bicikla ili eventualno čitanje i pisanje, ali malo njih shvaća da npr. čitanje nije samo znati pročitati neku riječ, nego je puno dublje i slojevitije, i zapravo, vještina koja se neograničeno može razvijati. Isto tako, malo ljudi zapravo shvaća ili uopće vidi te „nevidljive” vještine – kako se pokrenuti kada ti se ne da, kako se koncentrirati, kako regulirati sebe i svoje učenje, kako bolje zapamtiti i riješiti test. Te vještine su zapravo one vještine koje razlikuju djecu koja se osjećaju uspješno i zadovoljno u školi, od onih koji su frustrirani školom, ne osjećaju se uspješno ili zadovoljno ili uče samo za ocjene.
Općenito mislim da kod nas društvo još uvijek ne cijeni znanja i vještine koji se ne vide golim okom, što je djelomično i razlog nerazumijevanja škole i učenja. Isto tako, roditelji još uvijek nisu svjesni da je upravo za razvoj tih osnovnih vještina učenja njihova podrška djetetu ključna, kako bi učitelji mogli te vještine nadograđivati i razvijati u školi.
Dodatni je problem što ljudi ne uviđaju da, danas, više nego ikada prije, moramo učiti svi, stalno. Kada bi promjene u svijetu kroz cijelu povijest stavile u 24h, najveće bi se dogodile upravo u posljednjim sekundama tog dana. Jednostavno, svijet danas svake sekunde postaje sve složeniji, a mi se tome (kako nas uostalom povijest uči!) moramo naučiti prilagođavati. Da bi to mogli, moramo znati kako učiti, a sve češće uviđam da ni odrasli to ponekad ne znaju.
Uz edukacije izrađuješ i edukativne ilustracije. Kako je to krenulo?
U školi sam često s učenicima pokušavala što više zanimljivosti uključiti u nastavu, kad je za to bilo vremena, pa bi i učenici mogli birati jednu svoju temu godišnje. Učenice su često birale upravo ove hrabre, inspirativne žene koje se nalaze na mojim ilustracijama, tako da smo kroz razgovor upravo o tim ljudima koji se se snalazili u nepovoljnim povijesnim okolnostima i mijenjali tijek svoje, a ponekad i tuđe povijesti, svakako bili inspirativni za njih i utjecali na razvoj njihovih vještina, razumijevanja povijesti, a kroz to se razvija i bolje shvaćanje sebe i svijeta danas. Htjela sam kroz svoje ilustracije otvoriti taj prozor novog znanja i inspiracije što više djece u Hrvatskoj.
Kako balansiraš svoj privatni i poslovni život kao poduzetnica?
Teško, ali ništa puno teže nego dok sam radila u školi kada isto ljudi ne razumiju da zapravo gotovo polovicu posla obavljaš kod kuće kada pripremaš nastavu ili ispravljaš radove, pa su vam na leđima i kućanski poslovi u isto vrijeme, kao i činjenica da okolina ne razumije da u vrijeme kad ste kod kuće niste dostupni za usluge i da vam je potreban mir za rad. Ali otkako smo se preselili, reorganizirala sam sam se u potpunosti, tako da sada pratim plan, ne dam se smesti i učim manje bitne stvari prebaciti za drugi dan. Puno sam produktivnija u poticajnoj okolini i uz planiranje unaprijed, a to je zapravo samo još jedna vještina učenja kada se stavi u školski kontekst.
Koja je najbitnija lekcija koju si naučila otkako si poduzetnica?
Naučila sam da je sve ono što je bitno za učenike, bitno i za mene. Nema odustajanja, a ako nešto ne ide kako treba, razmišljaš duže ili na drugi način, naravno, ako ti je to važno. Zapravo, to što imam razvijene te vještine koje su nam potrebne za učenje i razvoj, i radim na njima stalno i svaki dan, mi omogućuje uspjeh i da danas radim ono u što vjerujem i što me ispunjava.
Što bi izdvojila kao svoje temeljne vrijednosti? Jesu li utjecale na tvoj posao?
Moje temeljno uvjerenje je da je znanje moć, ali da bez temeljnog razumijevanja o tome kako upravljati znanjem, učenjem i emotivnim procesima koji ga prate i bez shvaćanja prirodnih potreba i uloge čovjeka u svijetu, pod prijetnjom smo da nas ili – proguta mrak neznanja ili da nas proguta tehnološki napredak. Već vidimo kako tehnologija počinje upravljati čovjekom, a ne čovjek tehnologijom; a danas, 2023.godine, vode se ratovi gotovo nama pred vratima.
Društvo ne prepoznaje važnost nekih vještina koje nam to omogućuju, čak i u školskom sustavu, često kada djeca vole školu i učenje, prednost daju STEM području jer ih odrasli potiču u taj smjer, a i u samim školskim krugovima vrijedi nepisano, i prilično smiješno, pravilo da je, primjerice, u redu dati jedinicu iz matematike, ali nije u redu dati jedinicu iz povijesti, jer vjeruju da što tu ima biti teško, pa to je samo dosadno nizanje godina i događaja. To govori o tome kako ni struka zapravo ne razumije važnost društveno humanističkih znanosti, pa je ujedno i taj jedan pa, ja bih rekla, čak omalovažavajući odnos prema tim predmetima i razlog loših rezultata na testovima razumijevanja, recimo, hrvatskog jezika u školama. Dakle, potičemo djecu da postanu pametniji za stvaranje i korištenje moderne tehnologije, ali kažnjavamo učitelje koji ih pokušavaju naučiti kako tom tehnologijom upravljati i kako ona utječe na nas. Kakvog to ima smisla?
Imaš li kakve zanimljive planove za budućnost koje bi htjela podijeliti s nama?
Da i jako se veselim! Neodavno sam završila online program za rješavanje najčešćih problema sa školom i učenjem temeljem iskustva u radu u školi s djecom, a kroz Clio i s roditeljima i djecom koji pomaže mama pronaći sigurnost u tome kako pružiti podršku djetetu sa školom i učenjem tako da ono postane samostalnije i samo počne regulirati svoje učenje. Sada sam krenula raditi i na programima i radionicama za djecu koje će ih učiti kako učiti, ali i pružati prostor za svu onu djecu koja ne žele (ili ne žele samo) ići na neki sport ili svirati klavir, nego žele učiti kako se izražavati i za to dobiti svoj siguran prostor i validaciju, koja žele učiti kako učiti, kako razvijati samopouzdanje, kreativnost, kritičko mišljenje, inovativnost i sve one vještine koje razlikuju one najuspješnije i najzadovoljnije sobom, svojim razvojem i svojim mjestom u svijetu. A i koji će moći, duboko vjerujem, mijenjati svijet na bolje!
Radionice planiram raditi uživo, prostor je već u pripremi, a ako vidite potrebu za osmišljavanjem online radionica, pišite mi! 🙂
Što bi voljela poručiti ženama koje tek kreću u poduzetništvo?
Nemojte čekati da budete spremne, nego krenite! Ja sam jako analitična, tako da sam prošla niz dodatnih edukacija, priprema i svaki detalj provjerim sto puta prije nego što izađem s njim u javnost. Iako mi moja potreba da budem u svemu najbolja što mogu s jedne strane daje veliku prednost jer rijetko će tko uložiti toliko truda u nešto, s druge strane mislim da te u poduzetništvu to malo usporava, jer zapravo, marketingu treba vremena da odradi svoje, osobito na samom početku rada. Za to vrijeme i ti možeš raditi prilagodbe, a uostalom, neke stvari i promijeniti i napraviti ponovno. Učim nove stvari i prilagođavam se po putu, dakle, stalno učenje je i u poduzetništvu imperativ za uspjeh. 🙂
Gdje te mogu pronaći žene zainteresirane za tvoje usluge?
Možete me pronaći na Instagram profilu
https://www.instagram.com/cliosdreams/
web-stranici: www.cliosdreams.hr
Ili mi se javiti putem e-maila na angela.cliosdreams@gmail.com.
Hvala na čitanju i nadam se da sam vam bar malo otvorila neku novu perspektivu na učenje i školu!
