Pozdrav Branka! Možete li nam se za početak predstaviti i opisati nam kako se rodila ideja da pretvorite svoj hobi u posao?
Pozdrav i vama! Moje ime je Branka Kurelić, živim na Viškovu u okolici Rijeke, imam 43 godine i mama sam dvoje djece. Po struci sam diplomirani ekonomist.Prije sad već više od 9 godina počela sam se iz hobija baviti izradom rukotvorina za bebe i djecu. To su bile, prvenstveno zbog toga što su moje prijateljice bile trudne ili imale bebe, najprije dekice, pa podbradnjaci, trakice za kosu, didaktičke kocke i slični artikli za najmlađe. Kako sam i sama u to vrijeme bila trudna, svijet dječjeg šarenila bio mi je jako privlačan i htjela sam i svojoj bebi ali i bebama meni dragih prijateljica napraviti nešto unikatno. Kako je moj porodiljni odmicao kreativnost je sve više rasla a sve se pretvorilo u posao u trenutku kada je ukinuto moje radno mjesto u poduzeću u kojem sam radila i na kojega sam se trebala vratiti po završetku porodiljnog. Imala sam opciju prihvatiti novo radno mjesto koje je bilo niže rangirano od prethodnog, ili krenuti u samostalne vode. Nimalo nisam požalila radi svoje odluke iako sam je morala donijeti gotovo preko noći. Leka rukotvorine danas, u potpunosti su odraz mene kao osobe, introverta i knjigoljupca zaljubljenog u naš planet i šarene dezene.
Vaša priča o stvaranju proizvoda za bebe zbog želje da svojim prijateljicama poklonite nešto originalno i osobno zvuči zaista inspirativno. Možete li nam reći više o prvim koracima u stvaranju tih proizvoda?
Oduvijek me jako privlačio patchwork. Otkako sam otkrila tu stvaralačku tehniku, potpuno me obuzela. Zbog male bebe nisam stigla baš puno proučavati ali neke osnovne stvari te tehnike sam usvojila i krenula sam stvarati dekice u patchwork tehnici. Prvi su koraci naravno vezani uz youtube tutoriale, pa kupnju tkanina a onda sam si pokušavala predočiti što mama bebe kojoj radim poklon želi i voli. Prilagođavala sam boje i motive svakome ponaosob želeći pogoditi čim više stvari koje će primateljicu mog poklona oduševiti. To su bile meni bliske osobe i nije bilo teško pogoditi, a meni je značilo jako puno, jer sam znala da radim nešto neponovljivo. Taj ushit kod stvaranja personaliziranih proizvoda osjećam i danas, pokušavam predvidjeti što bi se mom kupcu svidjelo i uvijek tražim neke detalje o mamama koje će taj poklon koristiti za svoju bebicu.
Jeste li imali podršku okoline kad ste odlučili postati poduzetnica? Što je bilo najteže?
Imala sam apsolutnu podršku i supruga i roditelja i bliskih prijatelja. Imam je i danas. Najteže mi je bilo „prebaciti“ način razmišljanja u poduzetnički mod, shvatiti da mi nitko neće isplatiti plaću ako je sama ne zaradim. Kako sam u cijelu priču ušla preko noći, vođena ljubavi koju sam osjećala prema tome što izrađujem, užasno je teško bilo naplatiti svoj rad i naučiti ga cijeniti.
Kako je vaše osobno iskustvo kao majke utjecalo na razvoj vašeg asortimana proizvoda? Imate li neke posebne trenutke ili situacije koje su vas inspirirale za određene proizvode?
Kad sam krenula sa šivanjem, bila sam trudna sa mojom djevojčicom. Naravno da je to iskustvo bacilofokus isključivo na stvari za bebe.Kako su mi djeca rođena u istoj sezoni i imala sam gotovo sve što mi je trebalo za novorođenče, radila sam ono što sam primijetila da se ne može kupiti u dućanu. Kad sam rodila, jako smo se voljele nositi te sam sašila gricke za nosiljke. Kad je beba počela sliniti radi izbijanja zubića, napravila sam par nepropusnih slinčeka. Još prije svega toga, kad je moje starije dijete bilo beba, napravila sam kapicu koja mu prekriva uši jer takvih nije bilo za kupiti. Sve su to artikli koji su i danas u malo izmijenjenom izdanju dio asortimana Leka rukotvorina. Materijali i funkcionalnost su naravno bili ono na što sam posebno pazila, jer bebe sve stavljaju u usta i tu nema mjesta tkaninama koje nemaju certifikat i koje su bojane sumnjivim bojama. Na vlastitom iskustvu, svi su proizvodi bili isprobani puno prije nego je priča iz hobija prerasla u posao, a istom se logikom vodim i danas te niti jedan proizvod nije došao do webshopa a da ga nismo prije toga sami dobro testirali i provjerili izdržljivost i funkcionalnost.
Proširili ste asortiman proizvoda na višekratne alternative jednokratnim proizvodima. Možete li nam reći više o tome kako se nosite s izazovima održivog poslovanja i ekološke svijesti?
Zbog mnogobrojnih upita, počela sam izrađivati i platnene uloške, perive blazinice za lice i slične višekratne proizvode. Postoji zainteresiranost i potražnja, još je više upita o takvim proizvodima (pogotovo su „apstraktni“ platneni menstrualni ulošci) a postoji i ogroman otpor svemu što se ne mora baciti nakon upotrebe. Ja razumijem i jedne i druge, a moje razmišljanje uvijek ide prema višekratnom. Naravno, kad radite nešto što nije „mainstream“ postoje izazovi održivosti takvog poslovanja i ne, nije uvijek isplativo pogotovo u nepovoljnom tržišnom trenutku u kojem se nalazimo trenutno radi velikog porasta cijena, ali zato intenzivno radim na prepoznatljivosti među mojom ciljanom skupinom.
Promijenili ste naziv brenda iz Baby LeKa u Leka rukotvorine. Kako je došlo do tog rebrandinga i što vam je bilo važno u tom procesu?
Obzirom da uz dječji i asortiman za bebe, proizvodim i uloške za žene te pidžamice za knjige čime se moja ciljna skupina širi na sve žene a i šire, htjela sam se i nazivom odmaknuti od asocijacije na bebe. Iako i dalje najviše radim za bebe i djecu i taj dio asortimana mi je ujedno i najdraži, nije više moguće imenom biti vezan samo uz dio asortimana jer je dolazilo do zabune. Pod nazivom Baby Leka radila sam dugi niz godina i primijetila sam da me Baby u nazivu često identificira isključivo sa bebama, pa sam htjela odmak da vidim kako će tržište reagirati. Također, moj webshop bio je već pomalo zastario, htjela sam ga osvježiti pa sam se upustila u kompletan rebranding i izradu webshopa od nule. Bilo mi je važno ne izgubiti stare kupce, zato su početni inicijali imena moje djece, Le i Ka i dalje ostali u imenu a htjela sam naglasiti i da ne preprodajem uvozne proizvode već da se radi o maloj proizvodnji rukotvorina te je tako nastao i novi naziv. Također, bilo mi je jako bitno da novi web bude pregledan, jasnih linija, da nema suvišnih detalja jer su moji proizvodi ionako vrlo šareni, te se nadam da smo u toj zamisli i uspjeli.
Koji su vaši budući planovi za Leka rukotvorine? Vidite li se kako širite asortiman ili poslovanje na neki način?
Obzirom da je rebranding nešto relativno svježe i da je to bio ogroman iskorak u poslovanju, trenutno radim na tome da se dokažem u prepoznatljivosti pod novim imenom. Širenje asortimana je naravno u planu, iskrojeni novi proizvodi stoje i čekaju da ih sašijem te prezentiram kupcima. Uvijek se radi na nečem novom ili na usavršavanju postojećeg. Što se tiče daljnjih planova širenja poslovanja oni su tu ali nisam pobornik naglog donošenja odluka i velikih iskoraka preko noći te puštam da neke ideje sazriju prije realizacije. Iako sam posao pokrenula naglo, odluke o poslovanju donosim vrlo oprezno, pogotovo one koje su riskantnije. Sve je na papiru, samo se neke okolnosti moraju poklopiti da se i poslovanje raširi.
Koja je najbitnija lekcija koju ste naučili u poduzetništvu?
Poduzetništvo mi daje lekcije na dnevnoj bazi. Uči me strpljivosti, napornom radu da bi se postigao željeni rezultat, uči me da u poduzetništvu često nema romantike već je otprilike onako kako siješ, tako ćeš i žeti. Naučilo me prilagodljivosti i fleksibilnosti, a oni koji me znaju, i znaju koliko mi je planiranje bitno, vjerujem da mogu shvatiti koliko mi je truda trebalo da shvatim da su planovi jedno a život drugo, i da nekad treba imati i plan B (i C i D… ) i da unatoč svim alternativnim planovima, nekad ispadne sasvim drugačije, i da to treba također znati prihvatiti. Poduzetništvo meučiučenju, i to je zapravo najvažnija lekcija koju sam naučila- niti u jednom trenutku ne mogu reći da nešto znam. Jer sutra će već doći neki novi trend i ako ne pratim trendove bilo u ponudi proizvoda, bilo na društvenim mrežama, vrlo lako će me zaboraviti potencijalni kupci. Poduzetništvo me već tisuću puta izbacilo iz zone komfora i radi to uporno i danas a raditi će i sutra. Uz moje poduzetništvo i ja rastem jer nema tog posla na kojem bi bila zaposlena i istovremeno se bavila i proizvodnjom i prodajom, i logistikom, društvenim mrežama, vođenjem webshopa, financijama i planiranjem. Naučila sam puno, a moram naučiti a i provesti još toliko naučenog, kako bi moj posao rastao i ja skupa s njim. Nema većeg zadovoljstva nego kad na kraju mjeseca možete reći da ste svojim rukama stvorili svoju plaću. I nema veće zahvalnosti od zahvalnosti prema kupcu koji vam je to omogućio.
I za kraj, gdje vas mogu pronaći žene zainteresirane za vaše proizvode?
Moje proizvode možete naći na webshopu https://lekarukotvorine.hr/ a na društvenim mrežama prisutna sam na Facebooku https://www.facebook.com/lekarukotvorine i na Instagramu https://www.instagram.com/leka_rukotvorine/
