Vjerujem da danas nema osobe koja nije čula za burnout sindrom. To je česta bolest današnjice i iz mog iskustva jako puno zaposlenih se susretne s ovim sindromom jednom u životu.
U današnje vrijeme tome doprinose zahtjevi tržišta, opisi posla u modernim korporacijama, trčanje za rezultatima i postignutim ciljevima i sve veći zahtjevi poslodavaca.
Što je to burnout sindrom?
Burnout sindrom se kao pojam pojavio 1970. godine kada ga je američki psiholog Herbert Freudenberger opisao. Tada se sindrom odnosio na pomagačka zanimanja i označavao je stanje kroničnog stresa koji proživljavaju pomagačke struke (doktori, psiholozi, medicinske sestre).
Danas, burnout sindrom mogu doživjeti baš sve osobe koje rade a koje se previše iscrpe i u konačnici ne prorađuju stres koji doživljavaju na poslu.
Dogodilo se i meni na starom poslu. Na tom poslu sam provela oko sedam godina. Prošla sam razne uloge, razna radna mjesta i opise poslova. Sve sam odrađivala bez ikakvih pitanja, kao pravi poslušni zaposlenik. U sebi sam kuhala od nezadovoljstva, no istovremeno u meni su i dalje bila jaka uvjerenja koja sam nosila iz svoje primarne obitelji – ‘ne talasaj’, ‘budi poslušna’, ‘čuvaj svoje sigurno radno mjesto’, ‘nemoj se suprotstavljati više od potrebnog’.
Sve to me 2020. godine dovelo do ruba. Posao koji sam tada obavljala je bio svaštarenje. Morala sam znati sve o svemu, morala sam biti dostupna non stop i morala sam pritom biti zadovoljna jer imam posao (misao moje šefice). Sjećam se jednog dana i jedne noći na godišnjem odmoru kada sam doživjela napad panike. Zvali su me s posla da se nešto hitno mora odraditi, nitko to ne može osim mene. Radila sam cijeli dan, bila sam nervozna jer nisam na poslu i ograničeni su mi resursi, nisam se mogla maknuti od laptopa i napetost je rasla. Otresala sam se na svoju kćer i konačno kada smo legle spavati sam se raspala. Plakala sam kao kišna godine i odlučila da je dosta.
Sada znam da sam znakove burnouta trebala prepoznati na vrijeme, ali nisam. Nisam bila spremna zauzeti se za sebe i poslati sve kvragu, radi sebe i svoje obitelji. Tek kasnije sam shvatila koliko sam napeta i nervozna bila i kada sam doma. Nisam se mogla opustiti, nisam dobro spavala, loše sam se hranila, misli su mi bile u rasulu i jednostavno se nikako nisam mogla posvetiti stvarima koje volim.
Burnout je stanje kroničnog stresa i može se dogoditi čak i na najboljem poslu, ako ne znamo kada stati. Burnout uključuje:
- fizičku i emocionalnu iscrpljenost
- nesanicu
- osjećaj neučinkovitosti
- rastrojene misli
- osjećaj da nikad nećemo postići zadano
- probleme s pažnjom i koncentracijom
- fizičke simptome (bol u prsima, bol u želucu, glavobolja, vrtoglavica, konstantni umor, kratkoća daha)
- gubitak apetita ili povećani apetit
- anksioznost i/ili depresiju
- ljutnju
- pesimizam i otuđenost
Znakove burnouta je potrebno na vrijeme prepoznati kako bismo ga na vrijeme i tretirali.
Da vam se ne dogodi moje iskustvo evo kako brinuti o sebi :
- Slušajte svoje tijelo i prepoznajte kada ste pod stresom. Osluškujte znakove napetosti dok ste na poslu (stisnuta ramena i čeljust, nervoza u rukama i nogama, grč u želucu, napetost u vratu). Zastanite i svjesno opustite napete dijelove. Udahnite duboko i primijetite od kuda sad ti osjećaji. Jesu li vezani uz određeni dio posla ili osobe na poslu?
- Uzmite si planirano vrijeme za odmor (isključite mobitel, odite prošetat, dogovorite se s prijateljima za druženje, bavite se sportom ili nekom drugom aktivnošću, gledajte filmove i serije koje volite).
- Isplanirajte radni dan (izbjegavajte multitasking jer on dovodi do rastrojenosti). Uzmite pauzu na poslu. Iskoristite ju bez distrakcija.
- Spavajte dovoljno i hranite se adekvatno.
- Pronađite svrhu u onome što radite (ako to nije sadašnji posao, mijenjajte ga).
- Osvjestite svoje granice i naučite reći NE onome što vam ne odgovara.
- Potražite pomoć na vrijeme.
Sjetite se – burnout je moguće spriječiti. Pokušajte se zaista povremeno zapitati koliko ste posvećeni sebi a koliko svom poslu. Zanemarujete li sebe dok obavljate svoj posao?
Želim vam da na vrijeme prepoznate simptome kroničnog stresa i želim da znate da nije sramota potražiti pomoć ako više ne znate kako se sami nositi sa simptomima koji su vam se javili.
