Moje ime je Doris Živalj. CIjeloga života mi je razvijen osjećaj za analitičnost, brojeve, računanje, organizaciju, ali imam i izraženu kreativnu i apstraktnu stranu. Taj duel između te dvije strane odlučila sam spojiti u jedan smjer koji zaista to i traži. Toga nisam ni bila svjesna u samim početcima, ali kada se sada osvrnem unazad, vidim da je upravo to bio put koji sam slijedila. Nakon završene Matematičke gimnazije u Splitu, završila sam smjer Dizajn vizualnih komunikacija pri Umjetničkoj Akademiji u Splitu te se od tada intenzivno usavršavam u tom smjeru, sa raznim dodatnim stazicama gdje me život vodio. Majka sam dvoje djece sin Noa (13 godina) i kćer Enia (10 godina) te mi je i majčinstvo, osim što shvaćam kao odgovornu i izazovnu ulogu, poslužilo kao prostor za razvijanje kreativnosti u radu s njima, a i u učenju kroz dječju razigranost i neograničeno polje kreativnosti.
Što te inspiriralo da pokreneš vlastiti obrt za dizajn?
Već dugi niz godina moji prijatelji, poznanici i naručitelji govore kako bi mi bilo najpametnije da otvorim svoj obrt za dizajn, ali nekako sam iznutra imala osjećaj da nije vrijeme, trebala sam proći još iskustva radnog vremena od 8-16 kao i sva znanja koja sam stekla na tim pozicijama, dodatne edukacije… Prošle godine sam odlučila otvoriti obrt, iako sam još radila na puno radno vrijeme kao zaposlenik – voditeljica web shopa. Otvorila sam obrt kao dodatni posao, ali sam od ove godine, točnije od 01.09.2024. odlučila da je ipak to moj put kojim želim koračati jer nešto što je nekome sigurnost i rutina, meni predstavlja nedostatak slobode i ograničenja. Ne znači nužno loše raditi na takav način, ali smatram da je ovo takva vrsta posla da nije na on i off već se nekad ideja koja se “rodila” mora i završiti bez obzira na doba dana. Isto tako neki naručitelji imaju hitnost nekih zadataka i projekata i odgovara im da imaju nekoga na koga mogu računati da je tu kad im treba nevezano za fiksno radno vrijeme.
Koji su ključni koraci kada razvijaš vizualni identitet za brend – od početne ideje do završnog rješenja?
E, to je jedno jako zanimljivo pitanje i veoma sam sretna malo prokomentirati taj dio. Razvijanje vizualnog identiteta za brend nije samo “znaš ti to na računalima raditi, samo posložiš nešto” već je promišljanje, analiziranje, istraživanje tržišta, poznavanje tipografije, boja, znakova i konotacija istih, kao i kombinacija svega navedenog. Prije svega, ono što je najvažnije, a to uvijek ističem, je dobra komunikacija s naručiteljem jer je u konačnici on taj koji zahtjeva od dizajnera neko vizualno rješenje i dobro je da se što jasnije na početku iskomunicira željeni stil, “osjećaj”, mjesta aplikacije za logo, nekakav konačni cilj. Treba razmišljati i o aplikaciji elemenata identiteta na svim vrstama promotivnih materijala i mora se voditi računa da rješenje funkcionira i kao jako mali znak (pr. na plakatima gdje su loga sponzora) ili velikim jumbo plakatima, billboardima i sl., a da ne gubi na kvaliteti, prepoznatljivosti i vidljivosti.
Koji su najvažniji elementi uspješnog brendiranja?
Ako je sve gore navedeno uspješno napravljeno i ako naručitelj ima sluha za sve gore navedeno (često sam primorana napraviti nešto da zadovoljim naručiteljevu želju, ali onda takav rad nije nešto što bi stavila u svoj portfolio), treba raditi na vidljivosti istoga, plasirati iste boje, tipografiju, logo i ostale grafičke elemente, ako su definirani, na svim promotivnim materijalima. Kao i za sve, takav proces, zahtjeva vrijeme i kada dizajner napravi taj prvi i osnovni dio kasnije je važno da se poštuju standardi (zato je dobro da se i izradi knjiga grafičkih standarda za apliciranje loga kako bi se izbjegla kriva aplikacija loga u slučaju da netko drugi vodi npr. društvene mreže, web stranicu ili neke kampanje). Sve je to jako individualno, ovisi o samoj “niši” brenda kao i o budućem plasmanu. U tom slučaju je isto dobro da se odmah sve iskomunicira na samom početku jer o tome ovisi i sama cijena izrade grafičkih rješenja i vizuala. Važno je znati na kojoj razini će biti plasman loga, radi li se npr. vizual za neku veću korporaciju ili mali salon u kvartu .
Kako održavaš balans između umjetničkog pristupa i poslovnih ciljeva u svakom projektu?
Mislim da sam gore već nešto tako i navela, ali sada ću to uokviriti u neku smislenu cjelinu. Ovisno o naručitelju i njegovim željama kreiramo daljnje poslovne ciljeve. Jako je važno da dizajner sluša ono što naručitelj želi, ali isto tako da ga upozori i na potencijalne probleme ili situacije koje se mogu dogoditi ukoliko on inzistira ne nekom rješenju koje baš i nije po pravilima struke ili nije nešto što bi u konačnici predložila kao finalno. Mislim da je tu važno izbalansirati i prepoznati do koje granice ići sa svojim prijedlozima, a kada treba stati i zadovoljiti želju naručitelja. Možda glupi primjer, ali to je isto kao da u frizerskom salonu netko želi neku frizuru iako mu ne stoji, a frizer/ka mu napravi “po svom guštu”. Može dati prijedlog, ali definitivno onaj koji želi neku uslugu smatram da je i treba dobiti, ako je suradnja započeta, i uz dobru komunikaciju i dogovor zadovoljstvo i osmijeh naručitelja, a ne moja osobna satisfakcija je moj krajnji cilj.
Koje alate i tehnike koristiš najviše u radu, i na koji način ih integriraš u svoj kreativni proces?
Ovisno o projektu. Ali, uglavnom prvo krećem od glave i promišljanja, istraživanja i analiziranja… Zatim se uhvatim papira i skiciranja, često u tom djelu još proširujem svoje kreativne ideje, pišem natuknice, skiciram i razmišljam… Ako trebam osmisliti neki format za dizajn, onda se kidaju papiri, lijepe, slažu… Kada prelamam knjigu, onda testiram više vrsta tipografije, proreda i printam pa analiziram koja bolje funkcionira i gdje je bolja čitljivost. U svakom slučaju jako mi je bitno da uskladim funkcionalnost i estetiku. Često projekti na kojim sam radila nemaju tu vrstu kreativne slobode da je krajnji produkt apstraktan pa se ipak moram držati nekih standarda. Kad su ilustracije u pitanju kombiniram papir, skeniranje, računalo, grafički tablet Wacom kojeg obožavam, a dobila sam ga na poklon od sestre nakon uspješno odrađenog projekta The Blue Cage koji je uključivao sve vizuale i prijelome knjiga, ilustracije… Od softwarea sam najviše “doma” s Adobeovim programima i to naročito Illustratorom, Photoshopom i InDesignom koje stalno koristim. Ostale programe koristim po potrebi projekta, a kako brzo hvatam programe i alate, te sam jako uporna i znatiželjna nije mi se problem uhvatiti u “koštac” s niti jednim programom. Sve shvaćam kao izazov i priliku za napredak. I… ne odustajem dok ne uspijem.
Kako definiraš uspjeh u dizajnu, i koji ti je projekt dosad najviše značio?
Definitivno uspjeh u dizajnu ne definiram kroz priznanja i nagrade struke jer koliko god to je lijepo i imponira i svaki dizajner je počašćen ako može imati priliku da osvoji neku nagradu i priznanje meni to nije krajnji cilj. Za mene je uspjeh sreća naručitelja, ona rečenica “napravila si točno što sam i zamislila samo još puno bolje od toga” i njihovo zadovoljstvo je ono što je po meni uspjeh. Isto tako i najbolji dizajn može ostati u sjeni ako se kasnije marketinški dobro ne odradi posao, zato su te dvije struke jako usko povezane i po meni je najbolje kada je to sve skupa jedan tim i da se prati.
Gotovo svaki project za mene ima neki značaj, ali najviše bi izdvojila rad sa svojom sestrom Brunom Bajić jer me ona uvijek gura van mojih okvira i često me “istlači” tako da izvuče ono najbolje iz mene. Iako ta suradnja zna biti nekad iscrpljujuća u konačnici se sve zaboravi kada se vidi krajnji rezultat.
Isto tako bi izdvojila i suradnju sa Udrugom Feniks Split jer je Marina Vidović jedna iznimna i snažna žena koja čini čuda na polju mentalnog zdravlja i sa svojim velikim entuzijazmom i strašću jednostavno pridonese onom momentu da se saživim s grafičkim rješenjima kao da su za mene osobno. Surađujemo od samog početka, izrade loga 2020., a suradnja se nastavlja i do danas.
Još jedan project koji bi izdvojila kao jako ugodan, ali i izazovan je dizajn vizualnog identiteta i ambalaža za mmm kozmetiku i Anđelka je doslovno jedan od anđela naručitelja s kojom je bilo tako jednostavno i lijepo surađivati iako smo napravile ogroman posao.
S obzirom na brzi razvoj digitalnog marketinga i dizajnerskih trendova, kako održavaš svoju stručnost i ostaješ u toku s novostima?
Diploma s kojom sam izašla s Akademije prije gotovo 20 godina mogu slobodno reći da ne bi vrijedila apsolutno ništa da se nisam aktivno bavila svih ovih godina dizajnom i pratila trendove i tehnologiju. To se mijenja toliko brzo da se doslovno na dnevnoj bazi može primjećivati promjena, a rad je najbolji način da se promjena i prati. Iako dodatno školovanje i edukacija nisu nikad na odmet pa tako rado kupim neki Udemy tečaj i završim ga. Prošle godine sam i završila sve module eCommerce Akademije jer sam vodila web shop za drugu tvrtku pa sam željela što više saznati o mogućnostima i trendovima na tom području. Sva znanja i iskustvo sam upotrijebila i u praktičnoj primjeni te dizajnirala, napravila i otvorila svoj webshop. U svakom slučaju, znatiželja i rad, upornost i trud, vjera i dobra volja trebaju biti prisutni u svakom poslu, a ovo je jedna specifična profesija gdje je tako nešto zaista i neizbježno.
Koje su prednosti i izazovi vođenja vlastitog obrta za dizajn, i kako se nosiš s njima?
Kao što sam već rekla, obrt sam otvorila prošle godine i taj dio mogu doslovno odgovoriti sa dijelom teksta sa moje web stranice: Iako sam trenutno ključna osoba iza Flèche-a, surađujem s iskusnim stručnjacima i kooperantima na projektima kako bih osigurala da svaki zadatak bude izveden s vrhunskom preciznošću i u dogovorenom roku. Moj fleksibilan pristup omogućuje mi da obradim projekte svih veličina, uvijek s istim fokusom – Vaša meta je moj cilj.
Jedan od najvažnijih izazova je postizanje ravnoteže između poslovnog i kreativnog aspekta dizajna, kao i pronalaženje dovoljno vremena za svakodnevno poslovanje, administrativne zadatke, marketing i, naravno, za kreativni rad. Kao majka dvoje djece, suočavam se i s izazovom usklađivanja obiteljskog života i poslovnih obaveza. Kako bih to uspješno savladala, postavljam jasne ciljeve, prioritiziram zadatke i unaprijed planiram radno vrijeme. Također, uvijek ostavljam prostora za prilagodbu jer dizajnerske ideje ne dolaze uvijek po rasporedu.
Koji savjet bi dala mladim dizajnerima koji žele pokrenuti vlastiti obrt ili raditi s klijentima na većim projektima?
Neka se ne boje neuspjeha, jer je i on sastavni dio rasta i razvoja. Ako ih strast, znanje, talent i vještina vode u tom smjeru nema odustajanja, ali jedino kroz rad, puno rada i odrađenih projekata, učiti iz svake prilike, pa čak i iz grešaka, jer one često donose najbolje lekcije i to je sastavni dio ove profesije. I kako bi se reklo, talent je samo 2%, a trud je 98 da bi se postigao uspjeh u bilo čemu. Dizajn je proces koji traži strpljenje i vrijeme; ništa se ne događa preko noći.
Kakva je tvoja vizija budućnosti FLÈCHE Visual Communication Design-a, i na čemu trenutno radiš?
Trenutno radim na prijelomu jedne knjige poezije, stalno surađujem i aktivno radim za Udrugu Feniks Split, kroz održavanje web stranice i stalnu izradu promotivnih materijala za događanja, aktivno se bavim plasiranjem obavijesti da se sada bavim ovim poslom, te moram priznati da do sada nisam nikada iskoristila prednosti LinkedIn mreže i sada aktivno “kopam” po tome jer smatram da je to dobra mreža za plasman ovakve vrste posla. Voljela bi surađivati sa stranim firmama i naručiteljima i upravo imam neke pregovore u tom smjeru. Također stalno vodim i održavam svoj web-shop www.e-klima.hr.
I za kraj, gdje te mogu pronaći čitateljice zainteresirane za tvoje usluge?
Drage čitateljice, veseli me mogućnost potencijalne suradnje. Možete pogledati moj portfolio radova na www.fleche.hr, tu se nalaze, i svi kontakt podaci. Slobodno se javite ako imate bilo kakvih pitanja, rado ću vam odgovoriti i dati svoje mišljenje i savjet bez obzira na to hoćemo li dogovoriti suradnju ili imate samo neko pitanje ili nejasnoću vezano za sam proces izrade vizualnog identiteta, stranice, promotivnih materijala, prijelome knjiga i dr.
