Nije baš najidealniji dužinom, ali kraće nikako nisam mogla.
Ne imati ideja o čemu stvarati sadržaj za svoje društvene mreže, blog, newsletter ili nešto četvrto je normalno. I događa se, prije ili kasnije i s vremena na vrijeme, svima. Da! I nama koji od ideja o čemu stvarati sadržaj živimo. Nama se to vrlo vjerojatno ne događa tako često kao vama kojima to nije core business. Ali se događa.
I znam da zna biti frustrirajuće.
Super je kad mi peremo suđe, tuširamo se ili šetamo i samo nam dođe. Ali ne možemo uvijek računati na to. Meni dođe često, priznajem, ali i kad se to ne dogodi, imam metode koje mi pomognu da mi lakše dođe.
Ali, ajmo redom. Jer bitno je da idemo redom.
Zašto stvaramo sadržaj?!
Sve smo mi svjesne da je dobro stvarati sadržaj. Za koji god kanal ili više njih smo se odlučile. Ali nekako kao da zaboravimo zašto to radimo. A kad ne znamo zašto nešto radimo ili kad, jednostavno, ne razmišljamo o tome još je teže doći do ideja.
Sadržaj, za šta god, stvaramo kako bismo stvarale i održavale našu zajednicu. Naše ljude. Ljude koje zanima ono što mi radimo. Naše usluge. Naši proizvodi. Gradimo odnos i povjerenje. Kako bi u konačnici oni kupili našu uslugu ili naš proizvod. Zajednicu stvaramo i održavamo tako što dijelimo informativan, edukacijski, motivirajući, inspirirajući, zabavan sadržaj.
S vremena na vrijeme dobro se prisjetiti ovoga zašto. Malo ćemo lakše doći do ideja.
Tražimo inspiraciju u svakodnevnim poznatim stvarima
Kad je u pitanju neimanje ideja, primijetila sam jedan problemčić koji se javlja kod mnogo žena. Kad zastanemo malo i krenemo razmišljati o idejama, mozak nas momentalno krene sabotirati – To ti je glupo. To nikoga ne zanima. To je bezveze. Kakva glupa ideja! Ta tema je preobična.
Poznato?!
I onda mi pomislimo kako moramo stvarati nešto posebno, drugačije, dosad nepročitano ili neviđeno. Odemo predaleko. Jer to posebno, drugačije, dosad nepročitano ili neviđeno nama je apstraktno. Tamo negdje. Nemamo pojma šta je. I onda ne stvorimo ništa. Jer teško je stvarati sadržaj o tamo nečemu. Nečemu što nam nije blisko.
Ajmo se spustiti na zemlju. Ajmo inspiraciju tražiti u svakodnevnim nama običnim stvarima. Što radimo svaki dan. Koje aktivnosti nam se ponavljaju svaki tjedan. Što sačinjava naš dan. Od čega se sve sastoji naš posao. Pa, da, Sonja, ali to je dosadno. Koga zanima to što ja radim svaki dan. Ili moj poslovni proces. Ili neki stručan savjet. – naše ljude zanima! Našu zajednicu. Jedino kome je to dosadno smo mi. A nije ni nema dosadno jer se ne bismo time bavile.
Nama je to svakodnevica, neke stvari su nam rutinske, neke su nam u kategoriji pod normalno. Nama. Jer se time bavimo. Svaki (radni) dan. Našim (potencijalnim) klijentima nije. Zajednici koja nas je odlučila pratiti ono što mi stvaramo generalno nije dosadno. Ako i je, onda su malo zalutali.
Što se tiče onog dosad nepročitanog i neviđenog… Rijetko koja od nas se može baš pohvaliti da se bavi nečime o čemu već nije sve napisano i snimljeno. To nije razlog, a ni opravdanje, da ne stvaramo sadržaj. Jer ćemo ga mi stvarati na svoj način. Jer naša zajednica od nas treba čuti našim riječima.
Šta god moja newsletter mentorica Dragana kaže ili napiše, ja pratim. Čitam. Slušam. Dragana nije jedina koja uči druge e-mail marketing. Ja i znam neke druge žene koje se isto time bave. Ali meni odgovara Draganin način. Njen glas. Njen stil. Njena karizma. Upijam od nje. Tako naša zajednica upija od baš nas.
Ajmo sada konkretno.
Metode koje nam mogu pomoći doći do ideja
Postoje neke metode koje nam mogu pomoći doći do ideja o čemu stvarati sadržaj za šta god da nam treba. Metode koje će nam malo razdrmati moždane vijuge. Nije svaka za svaku. Poanta je da testiramo i vidimo koja nama najviše odgovara. Ili više njih. Koja nama radi posao. Koja nam stvarno pomogne doći do ideja. Nema prave ili krive. Ima samo prave za nas.
Proći ćemo neke, ima ih, ja vjerujem još. Ovo su one koje se kod mene nekako vrte:
- pročešljavanje svih svojih inbox-a i komentare na društvenim mrežama – koja pitanja nam ljudi postavljaju u inbox-e društvenih mreža; koja pitanja nam postavljaju putem e-mail-a; što pišu ispod naših objava na društvenim mrežama; što nam odgovaraju na naše newslettere…
- pročešljavanje BYOB grupe / bilo koje druge – pitanja, komentari, rasprave vezani uz ono čime se mi bavimo
- što (ne) radi naša konkurencija?! – o čemu oni pišu i pričaju; čega imaju premalo ili previše
- pričajmo! razmjenjujmo iskustva! – s obitelji, prijateljima, drugim poduzetnicama koje su u našoj branši i onima koje nisu; što njih zanima kad je naš posao u pitanju; koje su im nedoumice i poteškoće; koje savjete i preporuke imaju…
- guglajmo – imena, pojmove, institucije… iz naše branše, obratimo malo pozornost što vam sve Google izbaci
- brainstormajmo – 10-15 minuta, koliko već možemo, negdje gdje smo u miru i gdje nam je ugodno, ispišemo sve što nam padne pa pamet, sve, probamo ne dozvoliti mozgu da nas odmah sabotira, samo pišemo šta god nam dođe
- pitajmo svoju zajednicu što njih zanima – direktno, što njih zanima; što njih muči vezano uz ono čime se bavimo; o čemu bi voljeli čitati; što bi voljeli gledati…
Imajmo na umu da ljudima treba neko vrijeme da se naviknu na to da mi njih sad nešto pitamo, da su nam važne i njihove želje, da se osjećaju dovoljno ugodno da s nama podijele neka svoja razmišljanja, znatiželju i probleme.
Kategoriziranje ideja
Do konkretnijih tema o čemu stvarati sadržaj za šta god da nam treba možemo doći tako da navedene metode, ili bilo koje druge, provučemo kroz određene kategorije sadržaja. Bilo bi dobro kad bi naš sadržaj bio od svega po malo. Okej je nečega imati više, nečega manje. Ali da opet stvaramo unutar različitih kategorija:
- novosti – novosti unutar našeg biznisa, naše branše (novi zakoni, nova otkrića, novi programi…), nova radionica na kojoj trenutno radimo, novi proizvod kojeg trenutno razvijamo, konferencija na kojoj smo bile, edukacija koju pohađamo…
- savjeti i preporuke – unutar naše branše, savjeti i preporuke iz kojih će naša zajednica shvatiti da smo stručni u tome što radimo, a nešto će i naučiti (tri bitne stavke ako želite pisati autentično; koji sve podaci moraju pisati na izdanom računu; kako napraviti automatizaciju u MailerLite-u; kako održavati tu i tu ručno rađenu ogrlicu; uz koja jela najbolje ide ta i ta aromatizirana sol…)
- motivacija – pročitali smo neku dobru knjigu, pogledali neku inspirativnu predstavu, pričali s kolegicom koja je s nama podijelila nešto zanimljivo motivirajuće, što nas motivira, što nas gura dalje…
- priče iz kulisa – najkontroverznija kategorija
- o sebi – kako smo počeli raditi to što radimo, koje su nam sve kvalifikacije, tko smo kad nismo na poslu…
- o procesima i sirovinama – poslovni i proizvodni procesi,programi i materijali s kojima radimo, s kime sve surađujemo…
- svjetski dani ovoga i onoga – podijelimo neku zanimljivost o sebi ili svom poslu, organizirajmo neko darivanje, podsjetimo na nešto važno…
- drugi o nama – recenzije, što drugi kažu o našim usluga i našim proizvodima
Što kad ništa ne pomaže?!
Nekad se dogodi život. Nekad ćemo proći kroz raznorazne metode i niti jedna nam neće donijeti rezultat. Nekad nam se jednostavno neće ni dati. I to je okej. Skroz okej.
Ponešto možemo napraviti i u tim slučajevima.
Iskomunicirati to. Podijeliti sa svojom zajednicom da je sad došao neki period u kojem nemamo ideja. Ne ide. Ne moramo ulaziti u razloge. A i možemo. Kako god je nama ugodno. Ja sam to znala napraviti kad sam redovno pisala blog. Iznenadili biste se koliko ljudi lijepo reagiraju na to. Jer i njima se to ponekad dogodi. A često znamo pomisliti da smo mi jedini. Lijepo je znati da nas je još. Da nismo sami. Da je neko o tome progovorio. Da si možda možemo nekako pomoći.
Reciklirati. Ponoviti objavu na društvenim mrežama, newsletter ili blog post koje smo objavili prije šest mjeseci, godinu dana. Jer u međuvremenu zapratili su nas, počeli čitati i gledati novi ljudi. Oni te tekstove, Reelse, videe od prije nekog vremena nisu pročitali i vidjeli. Dio vaše zajednice isto tako. Jer algoritam. Neki od onih koji i jesu – zaboravili su. Oni koji jesu i koji se sjećaju, neće nam zamjeriti.
Napraviti pauzu. Nekad ne ide. Ja nisam baš fan siljenja. Jer mislim da se to osjeti. Napraviti pauzu kad nam je neophodna je okej. Biti neaktivna na društvenim mrežama, preskočiti koji newsletter ili staviti blog malo na pauzu je okej. Neće se ništa loše dogoditi. Neće nam biznis stati. Neće nam sve propasti.
Ja u zadnje vrijeme nisam baš nešto pretjerano aktivna na svojim poslovnim društvenim mrežama. Tu sam, ali opet baš i nisam. Bottom line, ne da mi se. Da vas ne zamaram sad razlozima. Veći dio vremena i zaboravim da nisam baš aktivna. Onda se sjetim pa osjetim krivicu. Brzo me, doduše, prođe. A onda sam malo zastala. Zbrojila i oduzela se. Dok ja nisam baš aktivno stvarala sadržaj moja zajednica i na Instagramu i na Facebooku je rasla. Pokrenula sam newsletter što sam odugovlačila mjesecima. Završila sam neke stvari koje mi se jako nisu dale. I uspostavila nekoliko novih poslovnih suradnji. Sve to dok sam na nekoj polupauzi.
Ne da se nije ništa loše dogodili mom biznisu! Dapače!
