Često kažem kako sam dugo nosila u sebi sjeme poduzetništva koje je tek nedavno proklijalo. Malo je reći da je put do tog klijanja bio dinamičan. Prošle su godine, ali doslovno godine u kojima smo i ja i moje unutarnje sjeme bili u mraku. Hibernirali smo u mračnim i suhim uvjetima dok se napokon nisu ostvarili uvjeti za – rast J
U tom mračnom periodu ja sam marljivo učila. Prikupljala sam brojna znanja, ali mi se uvijek činilo da još nisam spremna. Stalno sam mislila treba mi još ova edukacija. Treba mi još ova knjiga. Trebam tek postati ta hrabra poduzetnica koja stvara.
To sve bila je moja unutarnja saboterka koja me pomno čuvala od potencijalnog (ne)uspjeha. Kako me samo dobro štitila. Toliko dobro da nitko oko mene pojma nije imao što ja sve nosim u sebi. Uključujući i mene!
Ipak, marljiva učenica kakva jesam ja sam nastavila tražiti odgovore. Odgovore na pitanja tko sam ja, kako ću to ja i zašto ova saboterka nikako da me pusti na miru…
Onog trenutka kad smo prijemčivi za poruku koja nam treba ona stigne.
Tako je stigla i moja. Jedna od onih nekoliko udarnih rečenica koje se instaliraju u tvoj DNK momentalno i ostanu tu zauvijek.
Moje saboterske misli glasile su ovako:
Ne znaš dovoljno o toj temi…
Ne možeš o nečemu govoriti ako nisi ekspert.
Nisi ekspert ako ne znaš odgovor na samo 1 pitanje (talk about crazy lady)!
Vidiš kako ona zna više od tebe, zato šuti.
Kome ćeš pomoći ako ni sama još nisi „skroz tamo“?
(Zvuči poznato?)
Na drugoj strani izgarala sam od želje da dijelim, da pomognem, da povežem, da dam ruku, da pričam o temama o kojima sam strastvena.
Te dvije mene dugo su se borile. Svaka je vukla na svoju stranu i nikako se nisu mogle dogovoriti oko toga tko sam ja zapravo.
I onda je stigla rečenica. Rečenica koja je momentalno rekla saboterki „Ti, da ti koja si umislila da si neka Xena ratnica, molim te sjedni na klupu. Hvala ti na trudu I got it from here.“ Potom se okrenula onoj meni koja je gorila da otvori usta i nježno rekla „Ok je, sada možeš“.
Ta rečenica bila je:“ It’s a contribution!“
Wow!
Kada sam shvatila da moja riječ ne mora biti najpametnija, riješiti sve svjetske probleme i ozdraviti sve bolesne ljude u jednom i shvatila da je ona DOPRINOS otključala su se dugo zatvorena vrata.
Doprinos!
Ono što radim doprinosi.
Ono što podijelim je mala, ali važna kap.
Kao kap u moru.
Kao kap bez koje nema mora.
Kao kap koju imaš i ti.
Doprinesi!
Doprinesi je mojoj kapi i zajedno činit ćemo more.
Prvotni plan nikad nije bio da netko bude iznad, a netko ispod. Plan je da se držimo za ruke i da smo ravnopravni.
Ne dozvoli svojoj unutarnjoj saboterki da te uvjeri u išta drugo. Zahvali joj jer sve što ona pokušava učiniti je zaštiti te. Zaštititi onu malu djevojčicu u tebi kojoj nije bilo dozvoljeno. Kojoj nije bilo dozvoljeno da priča, da zaplače, da se naljuti, da vikne. Ta djevojčica sada je odrasla i može toliko toga dati.
Zato neka dobro načuli uši za ovo što ću joj sada šapnuti:
„Ok je, sada možeš“
Ako si strastvena oko neke teme, imaš pravo o njoj pričati.
Ne moraš nužno biti ekspert da bi mogla doprinijeti.
Čak i ekspert ne zna odgovore na sva pitanja (jer nitko ne zna)!
Nije bitno da li Ona zna više od tebe, to nije razlog za tvoju šutnju. Otvori usta!
Nitko nije „skroz tamo“! Pruži ruku i nekome će trebati baš tvoja.
Doprinesi…
