Možeš li nam se ukratko predstaviti. Čime se baviš, koliko dugo si već poduzetnica i čime si se bavila prije kretanja poduzetničkim stazama…
Zovem se Ivančica Tarade, djeca me na radionicama zovu i teta, učiteljica, trenerica, zalomi se nekad i „časna“. Živim i stvaram u Zagrebu, dok baterije punim uglavnom u Istri 😉 Nakon 17 godina pisanja i uređivanja tekstova u većoj medijskoj kući (mjesečnik i kasnije portal za roditelje) te prevođenja odlučila sam se posvetiti radu s djecom, stručnim suradnicima u vrtićima i školama te roditeljima kroz temu mindfulnessa. Zbog toga se danas predstavljam kao Relax kids coach, što je licenca jednog predivnog i vrlo učinkovitog mindfulness programa iz UK, a obrt sam otvorila u prosincu 2021. godine.
Prije toga sam četiri godine paralelno uz tadašnji posao vodila Relax kids radionice u granicama mogućnosti. Ujedno sam i urednica u Mind Ability nakladi, odabirem i izdajem slikovnice za djecu domaćih autorica te poneku zbirku poezije u koju se zaljubim. Katkad čak i sama završim u nekoj od knjiga, kao što je „Mi. Žene.“ izuzetno talentirane književnice Nataše Jukić koja me odabrala među 100 inspirativnih žena u Hrvatskoj o kojima je pisala. Ne moram reći kolika mi je to bila čast.
Sudjelovala sam u mnogim zanimljivim projektima vezanim uz rad s djecom i roditeljstvo. Kroz različite suradnje promoviram dobrobiti mindfulnessa, sudjelujem na konferencijama koje prate srodne teme, gostujem i ponekom podcastu, a pomažem i budućim poduzetnicama da posao pokrenu hrabro i pripremljeno. Nedavno sam snimila i polusatni video za potrebe online pedagoške akademije, tako da zanimljivih izazova ne nedostaje. Dobar je osjećaj iskušavati stalno nešto novo i vidjeti da ljudi cijene ono što radiš pa žele s tobom surađivati.
Više sam puta sudjelovala u organizaciji gostovanja svjetski poznatih autora i govornika u Zagrebu, što mi je omogućilo da upoznam vrlo zanimljive ljude i posložim svoj vlastiti svijet mudrije. Mnogo sam od njih naučila. Najviše o jednostavnosti. I iako će mnogi misliti da za pokretanje biznisa treba puno i dobro promišljati, kod mene je bilo važnije da mislim manje, a djelujem više. Najbolje odluke donijela sam u životu brzo i intuitivno, kao da sam ih samo preuzela s police „Odluke važne za Ivančicu“ – uzmi i kreni. Katkad nas puno razmišljanja samo obeshrabri jer što ako… Ti neki „ali…“ i „što ako“ su baš podmukli. Klonim ih se koliko mogu. Ne gledam daleko u budućnost, živim što više mogu u sadašnjosti, jer sve drugo je nagađanje. To ne znači da ne maštam i ne vidim nekoliko koraka unaprijed koja me čekaju i koje još želim poduzeti. Vidim ih i nadograđujem, od njih sve kreće. Upravo je od vizije mog današnjeg posla sve krenulo vođeno nekom višom inteligencijom koju je teško imenovati i opisati… Nekad je bila samo sjemenka u glavi, danas je moje malo carstvo sreće i kreativnosti.
Vjerujem da smo sve mi žene svojevrsne poduzetnice, jer doslovno stalno nešto „poduzimamo“ i pokrećemo ovaj svijet na najrazličitije načine. No okolnosti su mi se posložile na najbolji način da iskoračim u svijet u kojem ja u potpunosti kreiram poslove koje radim i način poslovanja. Budući da mi je dosadno raditi stalno jedan te isti posao, logično je bilo pokrenuti svoju firmu i registrirati je na sve potencijalne djelatnosti u kojima se pronalazim. Kod mene se nikad ne zna kojim će me putem inspiracija sljedeće odvesti.
Jesi li imala podršku okoline kad si odlučila postati poduzetnica? Što ti je bilo najteže?
Uvijek sam imala podršku i obitelji i prijatelja i na tome sam im jako zahvalna. Moje dvije kćeri posebno su zaslužne za moj razvoj u ovom smjeru, jer su velika inspiracija i motivacija. Željela sam naći alate uz koje ćemo se svi dobro osjećati u našoj maloj zajednici i učiti jedni od drugih te uspješno spojiti sve različitosti s kojima smo se rodili. Relax kids program savršeno u tome služi, a kćeri već godinama dolaze na radionice i još im nije dosadilo.
Kad je prije više godina suprug pokrenuo svoju tvrtku i otišao iz „sigurne“ korporacije, imala sam iz prve ruke dokaz da se može uspjeti iako zna biti i „čupavo“.
Također, povremeno se sjetim i rečenice koju je moj djed za života često spominjao: „Bolje mala trgovina, nego veliki kramp“. Tada sam bila dijete i nisam ga doživljavala ozbiljno, sad kad imam svoj mali obrt (nije trgovina, ali su usluge, edukacije i savjetovanje), puno bolje razumijem što mi je želio reći. Biti sama sebi bossica i odlučivati po svojoj volji i razvijati se u skladu sa svojim željama i potrebama sjajan je osjećaj.
Najteže mi je bilo uvjeriti ljude u HZZ-u da moj plan za ostvarivanja poticaja shvate ozbiljno . Mindfulness je priča koja je na našim prostorima tek od nedavno sve prisutnija i čije vrijeme tek dolazi, a ja sam prilično naivno to izabrala kao glavnu djelatnost. Budući da ne govorim jezikom zaposlenih u komisijama u HZZ-u, pronašla sam knjigovotkinju koja im je sve to prevela na njihov jezik 😉 I tako je nakon pregovaranja i dopisivanja s njihovim različitim uredima njezin vokabular i stav pobijedio. I dan danas ne razumijem većinu onoga što u tim svim dopisima piše 😉 No više ne brinem, jer od tada imam osobu koja pokriva onaj dio posla koji meni ne leži.
Tako je ukratko nastao obrt Dragonfly, u prijevodu s engleskog vilin konjic, moj zaštitni simbol transformacije i razvoja u slobodnu ženu kojom sam zadovoljna i koja sve što je integrirala kroz život želi dalje prenositi drugima… Osobito se to odnosi na djecu koja danas preko Relax kids trenera (jer ima nas više u Hrvatskoj i neka nas je još više!) mogu dobiti podršku za svoj emocionalni razvoj, učiti prepoznavati i izražavati na odgovarajući način osjećaje koji ih preplavljuju, jačati svoje samopouzdanje, komunikacijske i socijalne vještine, empatiju, kritičko mišljenje, suradnju, individualnost, razvijati i zauzeti se za svoj stav, zaštititi se, povećati otpornost na stres, potražiti pomoć ako za tim postoji potreba i još mnoge druge, za bezbrižniji život važne vještine. I to sve radimo prvenstveno kroz igru i vrlo zabavne aktivnosti! Ujedno ovaj naziv dragonfly sadrži u sebi i „zmajev let“ pa mi daje krila i snagu da ne odustajem od svojih snova i da vjerujem da svatko od nas može pridonijeti zajednici u kojoj živi.
Kako su tekli tvoji prvi koraci, dolazak do prvih klijenata?
Prvi klijenti bila su djeca mojih prijatelja i poznanika koji su potom dovodili i svoje prijatelje. Preporuke su najbolji način i danas. Dio klijenata dođe i zahvaljujući društvenim mrežama. Kad bih se malo uljuljkala nakon ljetnih praznika, mame iz vrtića bi me krenule početkom rujna pitati kad kreće relaksacija za najmlađe i nije bilo drugog nego osmisliti termin i krenuti. Osluškivala sam potrebe okoline i spretno i spremno odgovarala na njih. Tako radim i dalje. Katkad mi klijente dovedu i moje kćeri tako što pozovu djecu iz razreda na ogledni sat, odlične su.
Nakon što me jedne godine pozvao Muzej grada Rijeke da gostujem s radionicama kod njih, grupa se popunila u vrlo kratkom roku, a ja sam shvatila da na tom području postoji velik interes za ovakvim radionicama. Pronašla sam prostor u Kastvu, objavila raspored radionica i od tada radim i tamo, svake druge subote s tri grupe u kojoj su djeca različitog uzrasta od 4 do 14 godina.
S kojim se izazovima u poslu najčešće suočavaš?
U početku mi nije baš bilo ugodno podsjećati klijente da još nisu uplatili račun, objašnjavati da se cijeli mjesec plaća unatoč djetetovim izostancima, baš kao i sve druge aktivnosti poput sporta, plesa, stranih jezika i sl. Trudim se puno jasnije od samog početka objasniti sva pravila, no katkad na njih klijenti zaborave.
Jedan od izazova su bila i djeca koja u grupi nisu najbolje funkcionirala i zapravo su trebala više pozornosti od ostalih. Na moguće probleme sa živahnom i manje suradljivom djecom bila sam pripremljena tijekom edukacije, no tek kad se susretneš s takvim slučajevima uživo, učiš kako postupiti i koliko će ta prilagodba trajati, a da drugi iz grupe ne budu zapostavljeni. Trebalo je zadržati miran stav i toplinu i doprijeti do djeteta ili pak predložiti da dolazi individualno, jer za neke je to jednostavno bolje rješenje. U grupe su dobrodošla i djeca s poteškoćama u razvoju, no svako od njih je specifično i potrebno je dobiti što više informacija od roditelja kako bi i ona mene lakše prihvatila.
Znalo se događati da starija djeca sama dolaze na radionice i roditelje nikad niti vidiš niti čuješ, a na pozive da popričamo ne bi se odazvali. Sad više ne čekam da se oni jave na moj prijedlog, već ih zovem ako smatram da je potrebno. Uz ovakve aktivnosti s djecom suradnja s roditeljima je više nego poželjna, a katkad i oni dobiju neke zadaće skupa s djecom.
Poseban izazov je i putovanje do Kastva tijekom hladnijih mjeseci gdje nikad ne znam hoće li me otpuhati vjetar, zasuti mećava ili samo neću vidjeti cestu kojom vozim, jer je vani izrazito gusta magla, kiša i mrak. No nekako se snalazim i povedem društvo preko Bla bla cara, jer se tako osjećam budnije. Tako pomognem i drugima i upoznam zanimljive ljude. Još jedno novo iskustvo iskušano!
Kako organiziraš svoj dan? Imaš li kakav dobar savjet za podijeliti?
Radionice održavam u kasno poslijepodne i predvečer (izuzev Kastva gdje su tijekom dana vikendom) pa imam dovoljno vremena da ujutro bez stresa pomognem djeci da se spreme za školu, doručkujem na miru, odspavam još malo ako sam kasnije išla leći (noćni sam tip pa mi odgovara da se ujutro ne bacam odmah na posao) i onda pomalo rješavam pripreme za radionice, provjeravam uplate, odgovaram na mejlove, bavim se izdavačkim dijelom posla (Mind Ability naklada). Ili jednostavno odem s nekom prijateljicom na jutarnje druženje gdje se fino napričamo i razbudimo.
Ove sam godine prvi put „očistila“ petak i cijeli vikend (osim svake druge subote) od radionica. Godinama sam u večernjim satima nedjelje provodila uz najstarije Relaxaše, ali uvidjela sam da tada ne mogu izlete i druženje s obitelji završiti bez gledanja na sat, a vrijeme s njima mi je jako dragocjeno. Uostalom, trodnevni vikend je nešto o čemu smo, vjerujem, svi nekad maštali. Vrijeme je bilo da se i ta maštarija ostvari.
Nemam neki stalni raspored kojeg se pridržavam, nemam redovite To Do liste, puštam da me moja kreativna energije vodi. Nemam ni identične jutarnje rituale, kavu ne pijem (kakao je moja kava!), jedino što ima svoje fiksne termine je raspored radionica. Tijekom života samo o tome sam maštala – da ne moram nigdje biti u 8 ili 9 ujutro, ako to ne želim. Da mi raspored ne kreira netko drugi. Da radim sumanuto kad me uhvati muza kreativnosti ili ne radim ništa ako sam umorna i svega mi je previše. Naučiti slušati svoje tijelo i dušu ono je što podučavam i druge, jer s takvim životom i sama najviše rezoniram. Za svakoga će to biti drugačiji raspored.
Radni elan najjače me hvata oko 9 navečer kad se sve u okolini stiša. Najviše volim raditi u tišini ili uz neku mirniju glazbu u pozadini. Zahvalna sam što ne moram više bezbrojne sate trošiti na promet i vožnju po gradskoj gužvi kao nekad, jer je poslovni prostor vrlo blizu kućnoj adresi pa mogu lagano prošetati do njega. Također, ne moram cijeli radni dan gledati u ekran kao prije, što je preporod za moju kralježnicu i dušu.
Moj iskreni savjet je da nađete (osmislite, prizovete…) i radite onaj posao koji vas ne iscrpljuje, osobito psihički, ne tjera da gledate na sat kad će završiti radno vrijeme, nego i prebacite koju minutu preko uobičajenog jer ste u takvom nadahnuću… Da vaši klijenti svako malo kažu: Pa zar je već prošlo…kao što meni djeca govore. Ili predlažu da uvedemo termin bar dvaput tjedno… Jer to onda znači da ste našli pravi posao za sebe ili da ste se prepoznali u njemu. Taj posao onda organizirajte kako vašem bioritmu najbolje odgovara i nemojte se uspoređivati s drugima i misliti da drugi imaju nužno bolji način rada. On je bolji za njih, a za vas možda nije.
Učite i slušajte što drugi savjetuju, ali radite kako osjećate da je za vas ispravnije. Ne brinite ako nije uvijek sve savršeno i kako ste zamišljali, već vjerom u sebe pokažite da se može uspjeti i na drugačiji način. Ako ste prepoznali svoj put, doći će vam i suradnici i klijenti i osjećaj zadovoljstva i mira, i sve što vam je potrebno za uravnotežen život. Nadoći će i put kako ćete u tome uspjeti.
Kad nešto silimo pod svaku cijenu, jer društvo ili savjetnici tako kažu, a nismo do kraja uvjereni u to što čujemo, neće proći. I zato je moj način na koji osluškujem djecu i odrasle koji mi dolaze na radionice ponajviše intuitivan i to je jedna od mojih najvećih snaga koje sam u posljednje vrijeme osvijestila. Očišćen od pravila i krutih uvjerenja. Kad vam taj vaš posao još može pomoći da se sami mijenjate u smjeru koji vam se sviđa, to je dodatna potvrda da nastavite. Sve do trena kad vam opet nešto iznutra kaže da je vrijeme za promjenu smjera ili načina na koji radite. I to su te ljepote ove igre zvane život, neovisno gledate li na sebe kao poduzetnicu ili ženu u svim njezinim ulogama. I did it my way, jedino je što se na kraju računa.
Okružite se ljudima koji vas prihvaćaju i podržavaju, ali su istovremeno iskreni. Ne onima koji vam povlađuju pod svaku cijenu, već oni čije vam konstruktivno mišljenje može pomoći da se sagledate sa svih strana. To pod obavezno. Zatim, trenirajte svjesnost. Provjeravajte redovito kakvo vam je disanje (plitko ili duboko, ubrzano ili polako, prsno ili trbušno), to vam je prvi pokazatelj jeste li dobro. Dišite s povjerenjem da se negdje neka sretna zvijezda brine baš za vas! Ja svoju osjećam od malena i pokazuje mi se na različite načine (kroz naslove pjesama autorica koje objavljujem, slike i sl.).
Dobro je poznato da je poduzetnicama teško istinski odmarati. Kako se ti nosiš s time? Jesi li kad bila na rubu burnouta?
Još tijekom studija na Filozofskom fakultetu (diplomirana sam rusistica i romanistica), kad mi je oslabio imunitet jer nisam dovoljno spavala pa sam zaradila mononukleozu, obećala sam sama sebi da ću ubuduće uvijek paziti koliko spavam i odmaram. Držim se toga i dalje i rijetko posrnem. Moje mi tijelo jasno pokaže signale kad trebam nešto mijenjati, na meni je da to ne ignoriram, jer svi novci i poslovni uspjesi ovog svijeta nisu vrijedni da uništimo svoje zdravlje. Moj mi je unutarnji mir i redoviti odmor temelj da mogu ispravno funkcionirati na svim poljima – s vlastitom djecom, s djecom klijenata, s partnerom…
Znam što mi oduzima energiju, a što me puni. Jednom kad to otkrijete, burnouta ne bi trebalo biti. Potražiti pomoć i prepoznati svoje granice možda nije lako, ali je ključno da se on izbjegne. U ovoj našoj grupi ima toliko različitih profila žena da uvijek možete naći pomoć. I stoga je povezivanje jedan od najboljih načina da sačuvamo sebe. Nekada smo živjeli u zajednicama u kojima su svi jedni drugima pomagali i to je bio normalan način funkcioniranja. Vraćamo se tome na neki moderniji način, ali s istom svrhom. Jer jedni bez drugih ne možemo tako lako uspjeti. Ako baš moram birati između težeg i lakšeg puta, uvijek ću birati ovaj drugi. Zato i jesam u ovoj grupi!
Druga je stvar ako same sebe zatrpavamo poslom, jer se plašimo da inače nećemo opstati ili razmišljamo o poslu danonoćno, identificiramo se s tim poslom i zaboravimo postojati izvan njega. Ja sam ja, Ivančica, i niti jedna od mojih uloga (žene, majke, partnerice, prijateljice, poduzetnice) ne bi trebala ugrožavati ostale, ma koliko nam je u jednoj u njoj možda privlačnije nego u drugima. Uz malo svjesnog bivanja, svaka će uloga doći na pravo mjesto, dakako s povremenim iznimkama. Katkad će nas više trebati djeca, katkad ćemo mi trebati više svog mira i same sebe, katkad treba potegnuti posao…
Za one koji ne mogu drugačije, vjerujem da bi lista prioriteta mogla pomoći da ne pretjeraju u prekomjernom „davanju sebe“… Redovito se zapitajte: kako se osjećam u ovom trenutku dok radim to i to… mislim na… Ocijenite taj osjećaj od 1 (katastrofa) do 10 (savršeno). To će vam pomoći da osvijestite što sve radite, a zapravo vam nije ugodno. Naučite isto i djecu i partnere.
Imaš li kakve zanimljive planove za budućnost koje bi htjela podijeliti s nama?
Radim na tome da mindfulness postane prisutniji u školama i vrtićima. Zahvaljujući gostovanju na učiteljskom vijeću u osnovnoj školi mojih kćeri, starija kći sada prije svakog početak sata njemačkog jezika pokaže jednu ili dvije mindfulness vježbice koju tada svi zajedno odrade. Sve više učitelja mi se javlja da već i sami pokušavaju raditi nešto slično jer vide konkretne rezultate.
Ne zaboravite, mindfulness je znanstveno dokazana tehnika koja uvelike utječe na poboljšanje života, komunikacije, mentalnog i fizičkog zdravlja, vraća fokus i koncentraciju koju nam ekrani opasno ugrožavaju, smanjuje stres i opušta nas, a takvi opušteniji jasnije vidimo svoje i tuđe ponašanje, donosimo mudrije odluke, reagiramo svjesnije, ostajemo zdravi.
Razmišljam u kojim bih gradovima još mogla gostovati, pa pozivam bossice da slobodno jave ako u njihovoj okolini sličnih radionica nema. Imam zapravo raznih ideja i planova, ali neka još malo sazrijevaju.
Svakako bih voljela da na nekom od budućih druženja s bossicama organiziram radionice za njih te povremeno grupe u kojima bi mame došle s djecom i radile s njima u paru. Mislim da takvih aktivnosti baš nedostaje, a izuzetno su korisne. To može biti organizirano i u različitim gradovima, a može i online kad su odrasli u pitanju, iako mi je nadaleko milije raditi uživo, gledati ljude u oči, moći ih dotaknuti, osjetiti.
Što bi voljela poručiti ženama koje tek kreću u poduzetništvo?
Ako slučajno sumnjate u svoj uspjeh, samo zastanite i na papir napišite što ste sve već u životu postigle. Od rođenja do danas… Vidjet ćete da ste već uspjele u toliko toga. Osvijestite svoje najveće snage i vrline koje vam najviše pomažu u životu. S tim krenite djelovati. Toliko smo fokusirane na naše nedostatke (koje baš svi imamo i uvijek ćemo imati), da nas to blokira i sabotira put do osjećaja povjerenja, sigurnosti u sebe, uspjeha. Pri prvoj prepreci prepadnemo se kao da je nepremostiva. Kritike shvaćamo osobno, a na pohvale se skromno smješkamo kao da to nije ništa važno. Zaboravljamo pohvaliti same sebe, podržati se, uputiti si značajan pogled u ogledalu koji kaže: Hej ženo, rasturaš u svakom pogledu! Samo naprijed!
Je li poduzetništvo za tebe? To ovisi najviše o odgovoru na sljedeće pitanje: Koliko ti je vrijedna tvoja sloboda i neovisnost?
Meni je neprocjenjiva i ponekad se pitam što mi je toliko dugo trebalo da krenem u vlastiti biznis. No tada se sjetim da sam prije bila neka druga osoba i da mi je mindfulness donio potrebno samopouzdanje i vjeru u sebe. Bez svijesti o vlastitim sposobnostima i mogućnostima, teško je. Stoga prvo posložiti sebe u glavi i ne obazirati se na one koji to ne razumiju. Neka žive svoj život, vi živite svoj. Vi ste same sebi najveći oslonac i podrška. Ostali koji vas podržavaju su samo dodatni plus!
Ako živite u toksičnoj sredini u kojoj vlada uvjerenje da se sve postiže samo mukotrpnim radom i zavist je dominantna emocija, odselite ili u drugi grad, državu, kontinent, svijet je velik. Možda vam nova poticajna okolina donese svježinu s kojom ćete gledati na život. Ograničavamo se uvjerenjima: „sad je već kasno“, „svugdje je isto“, „ma nije loše ni ovako“… izlika za (ne)djelovanje uvijek ima.
Neki sam dan svojim Relaxašima poslala video umirovljenika od 85 godina iz Kirgistana koji je u ovim svojim godinama upisao studij, jer dok je bio mlad nije za to imao mogućnosti. Fasciniraju me takvi ljudi koji se ne obaziru na tuđe mišljenje ili na godine. Nitko ga u obitelji nije u tome podržavao, ali on je uspio i želi svojim unucima pokazati da nikad nije kasno za učenje, razvoj i ispunjenje snova. Svojom mirovinom plaća svoj studij. Zar to nije bolji izbor nego da ostatak života provede ispred televizora?
Gdje te mogu pronaći žene zainteresirane za tvoje usluge?
Osim u našoj BYOB grupi, naći će na mojoj web stranici www.dragonfly.hr sve moje kontakte i linkove na društvene mreže (Relax kids 4All). Poslovni prostor u Zagrebu imam već nekoliko godina u Kukuljevićevoj 15, nedaleko Britanca i tamo, osim Relax kids radionica, održavam i savjetovanja za roditelje, Relax kids rođendane za djecu, Just Relax radionice za odrasle, obiteljske radionice te individualne Relax radionice kroz koje klijenti mogu osnaženi i motivirani, koristeći alate kojima ih podučavam, lakše pronaći svoj put na poslovnom planu, ugodnije plivati roditeljskim i privatnim vodama. Dostupna sam i online.
Dovedite dijete na ogledni sat i neka upozna drugačiji pristup igri, sudjeluje u aktivnostima koja bude sva njegova osjetila i u razgovorima od kojih će mu živnuti duša, jer su drugačiji od uobičajenih. Jedan od slogana mi je: Glow from inside out! Želim upravo takav sjaj svim ženama u našoj divnoj zajednici.
