Krivnja da nisam dobra majka bila je veliki dio mog života – iz dana u dan, gušila me ta misao. Svaka mama poduzetnica osjeća to svakodnevno – u srcu, duši, tijelu…
Sigurno si se i ti barem jednom zapitala: ‘Jesam li loša majka zato što puno radim?’ Meni je to pitanje prošlo kroz glavu milijun puta i svaki put je osjećaj bio isti – užasan.
Dok pokušavaš odgovoriti na mail, dijete te vuče za rukav. Dok vodiš online sastanak, razmišljaš što će klinci jesti za večeru. Dok provodiš vikend s obitelji, osjećaš krivnju što ne radiš, jer te čeka hrpa obaveza. Taj začarani krug krivnje nikad ne prestaje.
S jedne strane, želiš graditi karijeru, biti financijski neovisna i raditi ono što voliš. S druge strane, želiš biti prisutna mama koja ne propušta važne trenutke, jer važni trenuci događaju se samo jednom. Stalno misliš da možeš više, bolje, drugačije.
Mene je ta krivnja izjedala do točke pucanja. Sve dok nisam odlučila preuzeti kontrolu – sjesti, porazgovarati sama sa sobom, pronaći odgovore i napraviti plan kako da budem zadovoljna i kao mama i kao poduzetnica.
Mogu li se pomiriti ta dva svijeta? Mogu! Evo pet ključnih uvida koji su meni pomogli, a nadam se da će i tebi.
1. PRIHVATI DA SAVRŠENSTVO NE POSTOJI (Embrace the Chaos)
Znaš onu savršenu poduzetnicu koja sve stiže – posao, djecu, društveni život – i uvijek izgleda besprijekorno? Naravno da ne znaš, jer takva ne postoji, osim u američkim filmovima. Nažalost, najčešće se poistovjećujemo s takvim nerealnim slikama, a kada ne uspijemo dostići taj ideal, mislimo da nismo dovoljno dobre.
No stvarnost je drugačija – ponekad ćeš briljirati u poslu, ali će djeca dobiti smrznutu pizzu za večeru. Ponekad ćeš biti mama godine, ali će inbox ostati zatrpan. I to je u redu. To je sasvim u redu.
2. KVALITETA VREMENA PROVEDENOG S DJECOM VAŽNIJA JE OD KVANTITETE
“Mama, opet me ne slušaš! Rekla sam ti to već 500 puta, ništa nisi zapamtila i uopće te nije briga za moje probleme!”, rekla mi je jednom najmlađa kći tinejdžerica. I bila je u pravu. Bila sam s njom fizički prisutna, ali mislima u poslu.
Moj ured je odmah ispod stana u kojem živimo i koliko je to prednost, toliko u jednu ruku i nije. Nije zbog toga što mi djeca uletavaju u ured kad god im nešto treba. Nije to prečesto, ali je uvijek u, recimo to tako, ‘najgorem trenutku’ – kad sam duboko u poslu i kreativi. Tako mi je i ovoga puta uletila u ured nakon škole i čim je ušla počela je pričati što se dogodilo u školi, pričala je k’o navijena. Naravno, da sam je slušala s pola mozga, jer kad me lupi kreativa ne mogu se samo tako prebacitina nešto drugo. Poludila sam tada na nju što mi tako upada u ured, jer ja sada radim i naravno da smo se posvađale.
Tada sam odlučila napraviti promjenu. Pozvala sam je u ured, ispričala joj se i rekla da želim čuti što mi govori i da mi je to važno. Dogovorile smo se da mi najavi kada dolazi kući, kako bih uzela sat vremena pauzu i posvetila joj se u potpunosti. I zamisli – posao nije propao, a mi smo naš odnos učinile jačim.Mame često misle da moraju biti stalno uz djecu kako bi bile dobre majke.
No pola sata iskrene, usmjerene pažnje na djecu – slušanja, pričanja, igre, grljenja – vrijedi više od tri sata provedenih zajedno dok si istovremeno na telefonu.
3. TVOJ RAD JE LEKCIJA TVOJOJ DJECI
Kad radiš, ne zanemaruješ djecu – ti im pokazuješ kako izgleda predanost, trud i ostvarivanje vlastitih snova. Gledajući tebe kako gradiš nešto svoje, uče da je moguće slijediti svoje ambicije i pritom ne zaboraviti obitelj. Možda se sada ponekad ljute što ne možeš uvijek biti s njima, ali jednog dana će shvatiti koliko si se trudila i koliko im taj primjer znači.
Danas vidim kako se to odrazilo na moju djecu. Najmlađa kći je nevjerojatno uporna i ambiciozna, a dvoje starijih već grade vlastite karijere s jednakim entuzijazmom. Vjerujem da smo moj suprug (također poduzetnik) i ja barem malo tome doprinijeli.
4. DELEGIRANJE POSLA NIJE LUKSUZ, NEGO NUŽNOST
Ponekad si same nabijamo krivnju jer mislimo da moramo biti one koje rade sve – kuhanje, pospremanje, organizaciju, posao, vođenje djece na aktivnosti… ali zašto? Tvoj partner, obitelj ili čak plaćena pomoć mogu preuzeti dio tereta. Ti nisi superžena i ne moraš biti.
I ja sam dugo mislila da sam superžena i da mogu sve sama – dok nisam pukla. Završila sam na antidepresivima. To me naučilo da delegiranje nije luksuz, već potreba.
Tvoje slobodno vrijeme je tvoja najvrjednija valuta i nema razloga da ga provodiš spremajući, peglajući…umjesto u lijepim, opuštenim i radosnim trenucima sa svojom obitelji.
5. PRESTANI SE USPOREĐIVATI S ‘INSTAGRAM MAMAMA’
Društvene mreže prikazuju samo ispeglanu verziju stvarnosti. Ne vidiš njihove trenutke umora, frustracije i suza.
Dugo sam i sama upadala u tu zamku uspoređivanja i mislila da sa mnom nešto nije u redu – jer nisam stalno nasmijana, jer sam često raščupana, jer sam u trenirci, jer mi je stan u kaosu… No onda sam shvatila – ja nemam tim koji se brine o mom izgledu, kuha mi ručak i fotka moju obitelj za savršene objave. Ja sam samo žena koja se trudi i daje najbolje od sebe, baš kao i svaka druga mama poduzetnica.
Tvoj kaos je normalan. To što ponekad nemaš sve pod kontrolom ne znači da si loša mama – već da si živa.
Često sam bila u situaciji kada me krivnja izjedala izvana i iznutra. Upravo zato želim podijeliti svoje iskustvo i pomoći ti da se ne osjećaš tako, jer ne zaslužuješ taj teret. Iako krivnja neće nestati preko noći, možeš naučiti da te ne guši. Svaki dan daješ najbolje od sebe, a tvoji klinci ne trebaju savršenu mamu – trebaju tebe, sa svim tvojim manama i vrlinama.
Umjesto da se pitaš “Jesam li loša majka?”, možda je bolje pitanje: “Što mogu učiniti da budem još bolja mama?” A odgovor na to već nosiš u sebi.
