Ne volim gubiti vrijeme, vlastito, a ni tvoje što znači da ću odmah prijeći na stvar. Prije godinu dana zadesilo me nešto što ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju, doznala sam da moje zalijetanje u namještaj, ispadanje stvari iz ruku te pretjerana zaboravljivost nije samo simpatična osobina koju sam, eto, razvila u proteklih nekoliko godina. Bilo je prekasno kada sam shvatila da su ovi znakovi ujedno i simptomi nečeg mnogo ozbiljnijeg, dijagnoze koja kod mnogih na površinu potjera uzdahe, ponajprije šoka, a zatim i sažaljenja. Doznala sam da imam multiplu sklerozu.
Život mi je do tada tekao uobičajenim, pomalo dosadnim tijekom. Završila sam fakultet u roku, pritom radila različite poslove kako bih si mogla priuštiti vozilo koje će mi omogućiti malo više slobode, udala sam se odmah nakon što sam pronašla svoj prvi pravi posao i rodila prekrasnu zdravu djevojčicu.
Sve ono što bi žena u jednom heteronormativnom društvu mogla poželjeti, zar ne?
Imala sam savršene uvjete da počnem živjeti punim plućima, no život me opalio u facu i rekao – e, nećeš se tako lako izvući.
Nakon nekoliko tjedana depresije, svakodnevnog plakanja i vrištanja od šoka, odlučila sam da je dosta i da, ako postoji najmanja nada da se iz ovih g**na izvučem, u to idem – ALL IN!
Počela sam češljati svaki kutak interneta i nakon pomnog istraživanja odlučila poraditi na svojim navikama koje su do tada bile sve osim zdrave.
To znači da sam se morala odreći brojnih užitaka koji su naizgled hranili moje tijelo, ali uništavali moj živčani sustav. Slatkiši, peciva, kolači prvi su na listi navika koje sam izbacila iz svojeg života.
U svoju sam svakodnevicu uvrstila one rutine koje su obećavale dobre rezultate. Počela sam jesti nutritivno bogate obroke svaki dan u isto vrijeme, svoju sam jutarnju kavu zamijenila jutarnjom šetnjom, a meditacija mi je postala neophodan ritual koji me je svake večeri pripremao za miran san. Shvatila sam da se svakim danom osjećam sve bolje, jasnije razmišljam i ne gubim fokus (a ni ravnotežu) kao ranije.
Navukla sam se!
No postojao je jedan problem. Uz svoj stalni posao, nisam imala dovoljno sati u danu za sve ove prakse koje su mi pomagale da umanjim svoje simptome. Željela sam više vremena za sebe i za brigu o vlastitom zdravlju.
Odlučila sam pokrenuti vlastiti posao, spojivši svoju ljubav prema društvenim mrežama i grafičkom dizajnu sa stilom života kojeg sam počela intenzivno voditi, fokusirajući se prvenstveno na navike koje mi omogućuju ono najvažnije – dosljednost.
Slušajući mišljenja drugih poduzetnika koji su me uvjeravali da u prvih godinu dana vlastitog poslovanja moram zaboraviti na vikende, neradne dane ili godišnji, u meni se rodio inat. Pod svaku cijenu željela sam im dokazati da mogu imati “i ovce i novce.”
Nakon spoznaje da imam dijagnozu, više no ikad prije počela sam cijeniti vlastito vrijeme. Počela sam istraživati na koji bih način svoj posao mogla obavljati još brže i učinkovitije jer, iako sam za život zarađivala kreiranjem sadržaja, nisam željela da kreiranje sadržaja postane moj život.
Krenula sam njegovu kreiranju pristupati na isti način kao i brizi o svojem zdravlju – uvodeći u dnevni raspored određene rutine koje su mi omogućile visoku produktivnost. Tek sam tada shvatila da imam nešto vrijedno, nešto što bi moglo pomoći poduzetnicama poput mene, koje jednostavno nemaju dovoljno sati u danu da se pobrinu za sebe. Zato što im je posao na prvom mjestu, a na društvene mreže gube jako puno vremena. Bilo zato što im fali znanja o služenju određenim aplikacijama ili pak ne znaju odakle pristupiti kreiranju sadržaja na brz i produktivan način.
Kada sam shvatila da posjedujem nešto zaista vrijedno – način i saznanje kako da uštedim vrijeme ne samo sebi, već i drugima poput mene, shvatila sam da možda ipak nije sve izgubljeno i da zaista mogu imati sve ono o čemu sam sanjala, a od čega sam umalo zbog dijagnoze odustala.
Ono što želim reći jest da, iako se ponekad može činiti da si zapala u situaciju iz koje nema izlaza, to samo znači da možda nisi dovoljno istražila sve postojeće opcije da se iz nje izvučeš.
Put je trnovit, pun prepreka i strahovito težak, no draga poduzetnice, pritom ne smiješ zaboraviti ono ključno. Dijamanti nastaju isključivo – pod pritiskom.
O autorici:
Valentina Babić – Magistra sam kulturologije, grafička dizajnerica i specijalistica digitalnog marketinga i brendiranja, no prije svega sam žena, majka i osoba koja ne odustaje od svojih snova, unatoč ne baš idealnim životnim okolnostima. Naime, nakon dijagnoze multiple skleroze, vrijeme mi je postalo izuzetno dragocjeno te sam pokrenula vlastiti posao u kojem štedim vrijeme na kreiranju Instagram sadržaja i to poduzetnicama koje, poput mene, moraju iz nekog razloga brinuti o vlastitom zdravlju. To radim na dva načina: prvi, onaj najvažniji, jest putem individualnog programa naziva “Zdrava škola Instagrama” u kojemu sam objedinila svoje znanje, vještine i višegodišnje iskustvo kreiranja sadržaja na brz, učinkovit i strateški način s ciljem maksimalne uštede vremena koje zatim mogu usmjeriti u brigu o sebi. Za one poduzetnice koje bi radije delegirale taj dio, također nudim opciju kreiranja visokokvalitetnog pisanog, vizualnog ili video sadržaja. Živim u Istri gdje imam svoj vrt u kojemu redovito ukusno organsko povrće koje je postalo moj najvažniji lijek, a zdrave navike poslovna i životna filozofija.
