Što ako donesem pogrešnu odluku?
Sigurno si se barem nekoliko puta ozbiljno zapitala ovo pitanje. Smatram da jedinstven odgovor ne postoji te da ga vrlo često tražimo na krivim mjestima.
Čovjek u prosjeku u jednom danu donese nekoliko tisuća odluka, a mi smo u stanju reći za sebe da smo neodlučni. Je li to stvarno tako? Je li stvarno ne znamo ili izbjegavamo donijeti odluku? U ovom članku ću se koncentirirati na poslovni aspekt, ali iz iskustva znam da je isto za bilo koji drugi aspekt našeg života.
Pretpostavimo da radiš nekoliko godina na radnom mjestu koje ti je ok. Prihodi su zadovoljavajući, kolege dobre, čak ti nije daleko od doma, ma sve u svemu ne možeš se požaliti, ali u jednom trenutku počinješ razmišljati je li to to? Je li to mjesto gdje trebaš biti? Dolazi ti prijateljica na kavu i govori da je vidjela da poznata firma za dizajn interijera traži novog djelatnika, a ti oduvijek sanjaš o tome koje pločice idu uz kakvu stalažu i kako crna boja zatvara prostor. Možda si završila školu nevezano za dizajn, ali si svim svojim poznanicima pomogla urediti stanove.
I što ćemo sad?
Par dana nakon toga ti dolazi sestra da te obavijesti da su ponovno raspisali natječaj za potpore za samozapošljavanje te da ako i dalje želiš pokrenuti svoj posao bi bilo dobro da pročitaš malo o tome… Ti si sad na sto muka. Imaš jedan posao, vjeruješ da ti donosi stabilnost i sigurnost. Jako voliš taj dizajn i sramiš se priznati da te uzbuđuje pomisao da sama sebi određuješ radno vrijeme, ali ovo ti plaća račune. Zbunjena i razlomljena između uma i srca podijeliš svoje dvojbe s najbližima, a onda te dočeka hladan tuš komentara „ne zanosi se, od toga se ne živi, budi zahvalna za tu gdje jesi, pa tebi je na poslu dobro i imaš super plaću, zašto si nezahvalna, sjedi gdje jesi, možeš te svoje gluposti raditi i u slobodno vrijeme i sl.“ Možda imaš malo sreće pa imaš uz sebe neku osobu koja će ti reći super, pa hajde probaj…usudi se! Onda sjedneš na Google i kreneš tražiti savjete po forumima, grupama, youtubu. Pogledat ćeš i što o tome misli guru, pitati susjedu i sa svojom mačkom o tome porazgovarati, ali će te svaki taj odgovor i mišljenje voditi u daljnju zbunjenost.
Ono što ti ja želim reći je nešto što su meni davno rekli kada sam bila na tom mjestu koje sam tebi gore opisala – „Nema pogrešne odluke.“ Sad slobodno zakolutaj očima i reci da je to glupost koju si već čula, ali dopusti da ti objasnim. Najgore što možeš raditi je ne raditi ništa. Stojati na istom mjestu, pitati se što bi bilo kad bi bilo te svu svoju energiju trošiti na to da ti netko izvana da odgovor što bi ti trebala raditi. Ne govorim ovdje da ne tražiš savjet ili mišljenje onih koji su iskusni ili koji ti znače nego da prije svega toga zapitaš sebe, svoj mozak i svoju dušu, što ti želiš? Ljudi će ti dati savjete u skladu sa svojim iskustvima i uvjerenjima. Kako misliš da netko podrži tebe i kaže da idi radi to što voliš, ako je on cijeli život radio ono što mu je bilo ok i donosilo kruh na stol te pritom vjeruje da se ne može živjeti od onog što voli. Pravo pitanje je zašto vjeruješ da bilo tko drugi zna što je za tebe bolje od tebe same? Nitko ne zna tvoj put bolje nego ti.
Prvo zapitaj sebe, što bi ti htjela raditi kada bi sve bilo moguće? Ne kažem ti da momentalno daš otkaz jer mi je jasno da moramo s nečim platiti hranu i stan, ali ne zatvaraj se u tuđe kutije mogućeg nego kreiraj svoj otvoreni horizont mogućeg! Za slučaj da odlučiš da je davanje otkaza ona odluka za koju osjećaš najviše radosti – pročitaj kako sam ja dala otkaz.
Što god da napraviš bit ćeš ponosna na sebe jer si ili naučila lekciju i uspjela ili samo naučila puno toga što će te pripremiti za idući korak. Za kraj, želim podijeliti s tobom jedan veoma zanimljiv rad na sebi kroz bajke i arhetipsku psihologiju. Bajke koje si voljela kao mala danas možeš koristiti da mnogo toga saznaš o sebi i iskoristiš potencijal svake princeze kada ti je potreban. U ovakvim situacijama, budi kao Mulan – loyal brave and true. Odana sebi, hrabra i živi svoju istinu.
Jedina pogrešna odluka je da ne poduzimaš ništa.
2 comments
Draga Dina, slažem se u potpunosti sa svakom riječi koju si napisala i sama sam svjedok raznih hrabrih poduhvata u svom životnom toku. Strah me, strah me ali u njemu onda nađem hrabrost i idem naprijed…sve dok ne naleti bolest.
Sada se pitam što mi je napraviti, hrabro naprijed u realizaciju svojeg plana ili hrabro stati i posvetiti se bolesnoj bliskoj osobi(onkološki bolesnik u tek otkrivenoj bolesti) i sinu koji će osjetiti promjenu u obitelji i trebat će prisutnu mamu???
Draga Irina, hvala ti na komentaru. Na ovo pitanje kao ni na brojna druga nam odgovor ne mogu dati druge osobe nego mi sami sebi. Što ti osjećaš da je ispravno za tebe sada? Prema kojoj opciji/scenariju imaš manji otpor? Koja odluka u tebi u ovom trenutku pobuđuje veću radost i više je u skladu s tvojim životnim vrijednostima? Nemam dovoljno informacija da ti dam i približan odgovor, ali nadam se da će ti ova pitanja pomoći da odgovor daš sama sebi. Želim vam mnogo snage i šaljem zagrljaj podrške.