Do konflikta na poslu dovodi nekoliko mogućih uzroka i važno ih je znati jer možda možete reagirati na vrijeme, i barem neke konflikte izbjeći ili zaustaviti u začetku.
Ti uzroci mogu biti:
1. Manjak komunikacije ili nekvalitetna i površna komunikacija.
Tako zaposlenici i kolege mogu biti zbunjeni oko toga tko je zadužen za što, mogu očekivati da druga stana nešto zna, iako nisu jasno iskomunicirali ta očekivanja, mogu se čak i bojati postaviti pitanje ili sakrivati problem sve dok on ne postane prevelik.
2. Povećanje obima posla.
Ako nas zatekne nenadani veći obim posla i nemamo plan za takvu situaciju, može doći do zbrke pa i konflikta među kolegama.
3. Nedostatak vještina ili znanja za obavljanje posla.
Ako zaposlenik nije svjestan što će se sve od njega zahtijevati ili se precijenio u poslu može mu se dogoditi niz nepredviđenih situacija koje mogu iznjedriti konflikte s kolegama.
4. Nejednako ponašanje prema zaposlenicima.
Zaposlenici mogu primijetiti da se prema njima postupa drugačije ili im izgleda da voditelj nekog preferira.
5. Suprotnosti karaktera.
Članovi tima mogu imati odlike karaktera koje nisu usklađene i to može izazivati nesuglasice i konflikte.
6. Nejasno definirane uloge voditelja.
Zaposlenici ne znaju točno tko im je nadređeni i kome se i za što mogu obratiti.
I što napraviti kod ovakvih situacija?
Neke od akcija koje možemo poduzeti u navedenim situacijama su npr. presložiti tim, uvesti mentore, komunicirati jasno, potražiti pomoć savjetnika ili coacha…
No, često ne primijetimo da nešto nije kako treba sve dok ne krenu konflikti. Što je onda to što mi možemo učiniti ako se nađemo unutar jednog?
Prvo i osnovno je da budemo svjesni sebe, svojih reakcija i emotivnog stanja. Dakle prvo naučimo upravljati sobom da bismo mogli upravljati konfliktom. To znači da je važno poznavati sebe dovoljno da znamo točno onaj trenutak kad će nam „kap preliti čašu“ i da se znamo ukloniti iz situacije dok se malo ne smirimo kako je ne bi pogoršali. Često je bolje reći: „Trenutno ne mogu razgovarati o ovome.“ i izaći udahnuti zraka nego užarene glave ući u raspravu.
Zatim je važno biti fokusiran na temu. Često, u konfliktima imamo tendenciju izvlačiti ranije neriješene događaje jer nam trenutni konflikt na nekom nivou daje „dozvolu“ za to. Zapravo si sami u tom trenutku dajemo dozvolu da napokon kažemo što nas smeta, a bilo bi dobro da smo to izrekli prije, odnosno na vrijeme. U trenutku rasprave, izvlačenjem starih tema samo ćemo doliti ulje na vatru i teže riješiti postojeći konflikt, zato je bolje biti usmjeren na trenutni problem, a ono što nismo riješili prije, pustiti ili naći neki drugi trenutak za razgovor, ovisno o tome koliko je ta prijašnja tema važna.
Ponekad možemo iz ponašanja osobe donijeti krive zaključke i pretpostavke o tome što osoba misli ili zašto je postupila na određeni način. Zaista je važno provjeriti svoje zaključke o tuđim postupcima jer se može desiti da pravi konflikt i ne postoji nego smo neku namjeru krivo protumačili. Ovo je moj osobni favorit jer mi je jednostavno pitanje poput „Oprosti, nisam razumjela, možeš li mi objasniti što si ustvari htjela reći?“ uštedjelo sate beskorisnih rasprava.
To nas dovodi do toga da naučimo uči u tuđe cipele i dozvoliti drugoj strani da se objasni i da tražimo sve informacije koje su nam potrebne prije nego uđemo u konflikt.
Ovdje je važno i slušati zaista drugu stranu. Ako unutar konflikta odgovarate osobi istog trena kad je ona završila rečenicu znači da ju zapravo niste slušali nego ste u svojoj glavi razmišljali što da joj odgovorite. Naš mozak ne procesira tolikom brzinom sadržaj koji nam je osoba rekla da bismo istog trena kad ona završi svoj dio mogli imati spreman odgovor. Sasvim je u redu da ju saslušate, napravite pauzu da ju čujete u svojoj glavi i razmislite o odgovoru. Iznenadit ćete se koliko će vam odgovori biti drugačiji. „Molim te daj mi malo vremena da razmislim o tome što govoriš…“ je sasvim u redu rečenica i većina ljudi će na tu iskrenu molbu zastati i pustiti vas.
Ako smo već u konfliktu, važno je primijetiti i svoj doprinos nezgodnoj situaciji u kojoj smo se našli i ispričati se za taj dio. Priznavanje naše uloge u konfliktu pokazuje našu zrelost i spremnost na pronalaženje rješenja koje će biti dobro za obje strane.
Sjetite se da je ono što je važno, riješiti problem, a ne pobijediti suparnika. Konflikt se i desio jer se radi o nečemu što je iznimno važno za jednu ili obje strane, pa je naći rješenje zajedničkim snagama put do rješavanja konflikta i očuvanja odnosa. Uključite suprotnu stranu u pronalazak rješenja i zaboravit će na potrebu da bude u pravu.
Nemojte odustati. Sigurno postoji način da se konflikt razriješi. U najgorem slučaju možete otići iz konfliktnog odnosa, ali to je uvijek apsolutno zadnji korak. Traganje za zajedničkim rješenjem, isprobavanje različitih strategija i ustrajanje na dobrim odnosima i razrješavanju izgradit će vas kao osobu. Ako na koncu budete morali otići, otići ćete karakterno bogatiji, u svakom slučaju.
I za kraj, za fanove osobnog razvoja: konflikt je odlična prilika za samoistraživanje i razvoj. Provjerite što je to što vas najviše izbaci iz takta, što je to što se nalazi u pozadini, koji dio vas je povrijeđen i što ga točno dira u tom konfliktu? Tako će konflikti postati izvori važnih informacija o vama i potaknuti vaš napredak što će dovesti do toga da ih počnemo doživljavati i na jedan drugačiji, pozitivniji način.
Ovaj članak se prvenstveno odnosi na konfliktne situacije u poslu, ali neke savjete možete primijeniti i u ostalim konfliktima (između partnera, unutar obitelji, s prijateljima…).
