Postoje razne vrste kriticizma:
Negativni, kada nas drugi osuđuju, daju loše, ponekad i zlonamjerne negativne komentare (oprostite im i ne dajte da to prođe do Vas, njima je najteže; ko je izrazito kritičan prema drugima, još je gori prema sebi, budite sigurni).
Konstruktivni, kada nam drugi daju osvrt na naš rad i postignuće, na način da nam pomažu da budemo još bolji u tome što radimo (istaknu nam naše dobre strane i daju nam dobronamjerne sugestije za unapređenje, na čemu možemo biti zahvalni).
I onaj najgori-samokriticizam, kada sami sebe ne puštamo na miru.
Samokritikovanje dolazi od našeg unutarnjeg kritičara, koji je najvjerovatnije nastao tako što smo internalizirali glasove naših roditelja, ili drugih osoba od autoriteta iz najranije dobi (ono što često ponavljamo djeci, to postaju njihovi unutarnji glasovi koje će nesvjesno ponavljati sami sebi kasnije).
Unutarnji kritičar je glas u nama koji nam često brblja u pozadini “ne možeš ti to”, “neće to ići tako lako”, “ne zaslužuješ ti to”, “ko si ti da to dobiješ”, itd. Sigurno ste i sami svjedoci koliko puta vas je taj unutarnji glas zaustavio da uradite nešto što ste željeli, da ostvarite neki svoj cilj, uspostavite kontakt s drugima i ko zna još na koje načine vas je sabotirao.
U osnovi, unutarnji kritičar djeluje kao unutarnji promatrač koji nas pokušava zaštititi od ozljeda i usmjerava nas na poboljšanje. U tom smislu njegova funkcija (tj. ocjenjivanje ponašanja) je važna za optimalno funkcioniranje. Ono što je problematično je ton unutarnjeg kritičara budući da nam često daje povratnu informaciju na oštre i nepodržavajuće načine te nam prouzrokuje emocije poput stida, krivnje i ljutnje. Ovaj unutarnji glas nas tako može odvesti u začarani krug gdje pad raspoloženja dovodi do samokritike, što potiče dalji pad raspoloženja i tako dalje…
Šta bi se dogodilo kada bi unutarnjeg kritičara pripitomili i zamijenili sa unutarnjim navijačem?
Pogledajte donju tabelu, taj novi glas u nama bi zvučao kao citati na desnoj strani.
| Umjesto | Recite |
| Šta nije u redu samnom? | Radim najbolje što znam. |
| Kako sam mogao/la dopustiti da se ovo desi? | I ja sam samo ljudsko biće, kao i svi drugi. |
| Ne mogu ništa kako treba da uradim. | Nisam nikad potpisao/la ugovor da ću biti savršen/na. |
| Ako ovako nastavim, sigurno ću propasti. | Nešto sam naučio/la iz ovoga. |
| Dijete bi ovo bolje uradilo od mene. | Sljedeći put uradit ću to drugačije. |
Funkcija unutarnjeg navijača je i dalje ocjenjivanje našeg ponašanja, ali umjesto napadanja i osuđivanja zbog ličnih pogrešaka, naš navijač nudi bezuvjetno prihvatanje.
Vaš unutarnji navijač treba da Vas bodri kao što biste Vi bodrili svoje dijete, ili nekog drugog u koga vjerujete. Glavni način da instalirate tog unutarnjeg navijača jeste da počnete sa samopohvalama. Ako do sada niste, počnite da hvalite sami sebe svaki dan, više puta. Primijetite kad ste bili dobri u nečemu, uradili nešto dobro i sl. Priznajte si to. Pohvalite se. Recite to u sebi ili naglas: “Danas sam riješio/la veliki izazov na poslu”; “Bio/la sam ljubazna prema nepoznatoj osobi”; “Dobro sam reagovao/la u toj situaciji”….
Dakle, obratite pažnju na unutarnji govor, pazite šta sami sebi govorite, jer Vaša podsvijest Vas uvijek sluša, čak i kada se šalite (a podsvijest nema smisla za humor, sve doslovno shvaća i prihvaća).
Sasvim je u redu griješiti. Nije u redu praviti iste greške, jer to znači da nismo ništa naučili iz njih. Nije u redu zlostavljati se u vezi grešaka. Oprostite ih sami sebi, drugi put ćete postupiti drugačije. Svi u svakom trenutku radimo najbolje što znamo.
