Svatko od nas brine. Samo naravno da nisu sve brige iste. Nitko ne bi trebao umanjivati vašu brigu, niti je uspoređivati sa svojim iskustvom. Isto tako, dok govorimo da brinemo, ok je da naučimo razlikovati vrstu brige koju nosimo.
“Briga je poput stolca za ljuljanje, imaš osjećaj da nešto radiš, a zapravo se ne mičeš s mjesta” Erma Bombeck
Postoji ona vrsta brige koja je nježna, blaga i vodi računa o osjećajima i potrebama drugih, ta briga je zapravo brižnost. Često znamo biti brižni o drugima (ponekad se sjetimo biti brižni i za sebe) i tu vrstu brige predstavljamo kao vrlinu. Nažalost, nerijetko tu vrlinu znamo okrenuti naopako, pretvoriti u manu i usmjeriti je ka sebi. Tada ju ne usmjeravamo ka sebi kao brižnost, već kao brigu koja nas mori.
Briga je normalna emocionalna pojava, najčešće se javlja kao odgovor na stresnu situaciju koja je predstavljala neki izvor prijetnje za našu dobrobit. “Normalna” briga je usmjerena na konkretan i realan problem kojem treba pronaći rješenje. Takva briga je kratkotrajna i prolazna. Njena pojavnost ovisi o problemu pred kojim smo se našli i kao takva bi trebala sama i nestati kada se rješenje pojavi.
Za razliku od “normalne”, pretjerana briga je nezdrava i može značajno narušiti kvalitetu života pojedinca, pa tako i njegovo mentalno zdravlje. Pretjerana briga nije samo usmjerena na trenutan problem, već predstavlja začarani krug. Krug koji izgleda bezizlazno i ukrašen je dodatnim strahovima, bili oni racionalni ili iracionalni. Pretjerana briga može utjecati na naše samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti, što samo dodatno pojačava osjećaj zabrinutosti.
Briga ima tu “ludu naviku” da lako hvata druge brige i probleme. Tako se taj začarani krug samo širi i osoba sve manje vidi izlaz iz tog sve većeg kruga.
Kako smanjiti brigu?
U trenutcima kada osjetimo da briga poprima sve veći oblik, ok je stati i zapitati se od kud taj osjećaj dolazi. Koji je njegov početak i da li je taj početni osjećaj već riješen. Trebamo pronaći početak tog kruga brige i prerezati ga.
Prvo što možemo napraviti je uzemljiti se. Uzemljenje podrazumijeva niz tehnika koje nam mogu pomoći da ponovno osjetimo tlo pod nogama. Tehnike uzemljenja su i meditacije, svjesno disanje, brojenje, pisanje… Ja ću Vam ponuditi jednu od njih.
Kako smanjiti brigu – Tehnika uzemljenja
- Pronađite sigurno mjesto za sebe. Bilo bi super kada bi to bila udobna sofa ili stolac, na koji možete mirno i udobno sjesti. Normalno opustite noge da vam stopala dodiruju tlo. Ruke možete također udobno položiti na zaslon sofe ili na svoja koljena.
- Sada pogledajte oko sebe. Proučite prostor u kojem se nalazite, a potom zažmirite.
- Žmireći probajte nabrojati 5 stvari koje ste vidjeli u prostoru oko sebe prije nego ste zatvorili oči (stol, sat, lampu…)
- Potom prijeđite na 4 stvari koje možete osjetiti, poput sofe na kojoj sjedite, ruba košulje koju nosite, materijal hlača koje imate na sebi
- Sada možemo prijeći na stvari koje čujete. Nabrojite 3 stvari koje možete čuti (kazaljke sata, cvrkut ptica)
- Potom nabrojite 2 stvari koje možete okusiti (okus kave koju ste popili ili hrane koju ste pojeli)
- Za kraj navedite 1 stvar koju možete omirisati u prostoru
- Kada vam je ok, otvorite oči i ostanite još sekundu u položaju u kojem jeste
Sada kada smo se uzemljili i prizvali trenutak mira, možemo nacrtati tablicu u kojoj ćemo “razlomiti” ono što nas točno brine. U prvi red tablice navedite svoje brige, pišite ih jednu ispod druge. Nakon što ste ih naveli, u drugi red tablice navedite jačinu te brige (1-minimalno, 10-užasno me brine). Treći stupac ćemo posvetiti svrsi te brige.
Zapitajte se iskreno koja je svrha te brige? Da li vas razmišljanje o toj stvari zapravo štiti, jeste li onda više na oprezu jer razmišljate o tome? Ili vam ta briga zapravo ne služi. Možda nema nikakvu svrhu niti razlog. I na kraju, ostavite jedan redak za rješenje te brige, napišite prvu stvar koja vam pada na pamet. Ponekad su rješenja poprilično jednostavna, a ponekad ih ne možemo vidjeti. Koji god slučaj bio, budite iskreni prema sebi.
Za kraj, ispod te tablice možete si napisati riječi ohrabrenja. Ono što si i sama nekada znam reći jest:
“Ništa se neće dogoditi odjednom, imam vremena i snage riješiti to. Sve će biti u redu.”
Koliko god banalno zvučalo, većina naših briga se nikada niti ne ostvari. Ako se i krenu događati, imati ćemo vremena reagirati i ne moramo u svojim brigama biti sami.
Ako ipak osjetiš da se sama ne možeš umiriti i da ti je potrebno tuđe viđenje, pomoć ili smjernica, budi brižna prema sebi. Dopusti si da potražiš pomoć.
Svidio vam se Tenin post o tome kako smanjiti brigu? Pročitajte i post o donošenju odluka!
