Godina je 2024. i za terapijsko pisanje malo ljudi zna, jer — nije u trendu.
U trendu su programi kreativnog pisanja, kao i programi otpuštanja stresa, vođene meditacije, razne energetske prakse… Pa ipak, od terapijskog pisanja, ni traga.
Radimo na svijesti, podsvijesti (i nadsvijesti), na hrpi obrazaca i uvjerenja, kao i na promjeni ili održavanju vrijednosti. Dostupni su nam alati, programi i edukacije kako da nam stres više ne bude uzročnik najrazličitijih bolesti, teških stanja i odsutnosti.
Djeluje da je danas najteže biti prisutna osoba.
Nije li bilo lakše našim starima koji nit’ su meditirali, niti vježbali svjesnost, a šta im je falilo? Deder, šta li su to naši starci radili, pa se još stignu nasmijati životu?
Naši mudri, a i oni prije njih, vjerovali su u moć zajedništva, priče i pisanja. Čitale su se knjige, pisala su se pisma i prepričavale se obiteljske anegdote. Prejedalo se kad se imalo, pilo se, pod tepih se gurala svjesnost. Zatrpavalo se istinsko stanje, jer tko je još o emocijama iskreno govorio, a tek pisao?
Pisanje kao da je oduvijek bilo rezervirano za usamljenike.
Pisale su nježne i osjećajne duše kojima su riječi bile svojevrsna meditacija. Rijetki bi uspijevali da dopru do širih masa čitalaca, Vjerujem da nisu ni slutili šta će se sve izroditi kroz žanrove popularne beletristike i psihologije-za-sve.
Oduvijek me je zanimala popularna psihologija, dok se knjige nisu pretvorile u priručnike za brzo rješavanje problema. Pisanje je postalo tek propratni dio mašinerije uspjeha i efikasnog hvatanja ukoštac sa modernim neprijateljem — stresom.
Godina je 2024. i pokušavam dati ime programu pisanja koji eksperimentalno započinjem.
Pronalazim razne pravce kreativnog pisanja u spoju sa znanjima iz psihologije. Svaki uključuje dijelove u kojima je prisutna meditacija. Kreativno pisanje postaje deo mainstream kulture, uvode se asocijativne kartice na sve strane. Otvaraju se upisi na programe pisanja kojima pristup ima na stotine ljudi. Divno, pokrenuli smo se!
U masi programa pisanja uočavam naziv jednog pravca – terapijsko pisanje. Zaintrigirana sam. Svi moji preci i pretkinje se bune i u meni odzvanja: “Ovo je ili genijalno ili najveća moderna glupost!”
Uočavam kako se terapijsko pisanje negdje naziva i journaling. Nalazim na policama knjižara journal za ovo, journal za ono… Iako je journal odlično sredstvo za samorefleksiju, nije mi to potpuna stvar. Nešto nedostaje…
Ponovo se javljaju oni moji i tvoji starci iz priče koji kroz podsvijest jasno zbore: “Kud ćeš sama? Trebaju ti i drugi ljudi.”
I sama pobornica grupa podrške kao najmoćnijeg oblika rada sa ljudima, odlučujem da istražim kako se u praksi koristi terapijsko pisanje. Nalazim da se terapijsko pisanje primjenjuje u radu sa grupama ljudi kod kojih su prepoznati jasni simptomi koji su posljedica izlaganja intenzivnom stresu. Radi se sa ljudima kod kojih je pojačana anksioznost, neregulisan nervni sistem, javljaju im se psihosomatske bolesti, pa čak i stanja koja zahtijevaju ozbiljne medicinske intervencije.
Počinje da me zanima kako terapijsko pisanje utječe na naše unutarnje odgovore na stresne situacije.
Saznajem da je, u strogo kontrolisanim medicinskim uslovima, terapijsko pisanje utjecalo na brzinu oporavka nakon intervencije, na poboljšani imunitet, kao i na bolji san i snažnije pamćenje.
Šta je zapravo terapijsko pisanje ili JOURNAL THERAPY u okviru grupe?
Kroz struktuirano pisanje i vešto definisana pitanja, osoba se vodi kroz unutarnje procese tako da se od mentalne jasnoće ide ka emocionalnoj jasnoći (postaje nam jasno zašto smo u konkretnoj situaciji osjećali odrijeđene emocije i kakve su, shodno tome, naše reakcije morale biti). Dolazi se do dubokog prihvatanja sebe u ovom procesu, pri čemu moć grupne podrške igra najvažniju ulogu! Osoba se otvara ka drugima koliko je trenutno spremna, uz potpuno uvažavanje njezinog ličnog prostora.
U zavisnosti od pokrenutih tema, priče pojedinih osoba iz grupe počinju da se prepliću i osoba dobija odgovor sa kojim dalje odlučuje čemu joj služi. Vežba se prihvatanje, bliskost, ranjivost, otpuštanje… sve ono što nam je uskraćeno u ova stresna vremena. Ljudi postaju prisutni, povezani sa sobom i sa grupom, a sve uz pomoć pisanja!
Piše se rukom kako bi taktilni dio (dodir sa podlogom i pokreti ruke koji aktiviraju odrijeđene djelove u mozgu) doprineo osjećajima nalik onima u meditaciji. Kada smo fokusirani na sopstvene pisane riječi, osjećaji nam postaju opipljivi i uspijevamo ih verbalno iskazati. Ukoliko se ne uspije iz prve, terapijsko pisanje je bogata oblast koja nudi niz vježbica pisanja koje pomažu osobi da pronađe prave riječi.
U terapijskom pisanju se minimalno koristi sugestija voditelja.
Voditelj grupe ima ulogu da omogući optimalno aktivno slušanje kako bi riječi i iskustva drugih ljudi u grupi služili pojedincu. Osoba se otvara za nove perspektive i dobija uvid u bogati svijet emocija koje su nam svima zajedničke. Što je najvažnije, nakon postizanja emocionalne jasnoće, tehnikama terapijskog pisanja zatvara se krug i dolazi ponovno do mentalne jasnoće. Nova saznanja o sebi na emotivnom (tjelesnom) nivou uspješno se unose u svakodnevni život, koji većinom počiva na racionalno donijetim odlukama.
Ne znam za vas, ali mene je terapijsko pisanje kupilo istog trena kada sam ga unijela u rad sa grupama žena koje su već ranije volele da pišu. Namijenjeno je svakoj osobi koja trenutno prolazi kroz stresne situacije, bori se sa životnim izazovima i traži za sebe trenutke mira.
Kao netko tko je i sam prošao razne meditacije, tjelesne prakse i energetske vježbice, mogu reći da je pisanje i dalje najdjelotvorniji oblik rada na sebi koji daje jasne uvide šta nam je u životu trenutno najpotrebnije. Zato, dopustimo si da emocije izrone na van i zapišimo šta nam te iste emocije poručuju.
Tijelo ne laže, a njegov jezik treba naučiti.
Ili kako su starci znali govoriti: “Ako laže koza, ne laže rog!” U prijevodu — Možemo mi hendlati stres ovako i onako (načina ima!), ali prvo valja prevesti poruke koje nam naš bogati unutarnji život šalje svakog dana.
Uživajte u pisanju u svim oblicima, a ako vas je zainteresirala priča o terapijskom pisanju, istražite na koje vam je načine dostupno. Vrijedi svakog minuta!
Baš me zanima hoćemo li u 2025. godini pokrenuti novi trend…
