Za razliku od ideje iz trenutno popularne serije Severance, posao (na žalost ili na sreću) nije odvojen od naše osobnosti. On odražava naše stavove, emocije i iskustva. Pogotovo ako imamo tu sreću da posao kreiramo same. Način na koji pristupamo poslu često odražava dublje obrasce ponašanja, uvjerenja i unutarnje konflikte proizašle iz odgoja i životnih iskustava.
Koliko imamo hrabrosti da se pokažemo i budemo viđene? Koliko nam je važno zadovoljiti svoja, a koliko očekivanja okoline? Možemo li sebi dozvoliti da stvari ne budu savršene? Koliko odgađamo poslove koji nam nisu ugodni? Kako se nosimo s neuspjehom?
Vjerovali ili ne, svi putevi nekako nas dovedu do poruka iz djetinjstva i onih trenutaka kada smo povjerovali da nešto možemo ili ne možemo. Ako je tvoja okolina stalno naglašavala važnost postignuća, možda osjećaš pritisak da uvijek moraš raditi više. Ako su oni bili nesigurni, možda i ti nesvjesno sabotiraš vlastiti uspjeh. Ako vjeruješ da sve moraš sama, to može biti posljedica naučenog osjećaja da nisi sigurna ako nisi potpuno neovisna.
Načini na koje nesvjesno sabotiraš vlastiti uspjeh
Ponekad nas upravo naša uvjerenja drže na mjestu, sprječavajući nas da ostvarimo puni potencijal. Evo nekoliko uobičajenih obrazaca samosabotaže:
- Prokrastinacija – Odgađaš projekte jer se bojiš da rezultat neće biti dovoljno dobar. Uvjeravaš se da je potrebno „još malo pripreme“, ali u stvarnosti stojiš na mjestu jer se bojiš neuspjeha ili kritike.
- Strah od vidljivosti – Možda imaš odlične ideje, ali ti je nelagodno istaknuti se, promovirati svoj rad ili naplatiti svoje usluge. Osjećaš sram ili nelagodu kad trebaš pričati o sebi i svojim postignućima.
- Preopterećenost i iscrpljivanje – Osjećaš da nisi dovoljno dobra ako nisi stalno produktivna. Umjesto da pametno upravljaš energijom, preuzimaš previše zadataka i na kraju izgaraš.
- Nemogućnost traženja pomoći – Osjećaš da sve moraš sama jer je traženje podrške znak slabosti. To te dovodi do preopterećenja i manjka fokusa na ono što je zaista bitno.
Kako možeš svjesno mijenjati svoja uvjerenja?
Danas je popularno tvrditi da je „psihoterapija potrebna svima nama“, a onda opet na psihoterapiju najčešće odlazimo tek kada više ne možemo, kada nas guši, preplavljuje ili više nemamo energije za pokret naprijed. No, nekada nije loše istraživati i ona mjesta na kojima blago zapinjemo.
Što te to drži na lošem poslu u uvjerenju da bolji posao ne možeš pronaći? Zašto vjeruješ u sposobnosti ljudi oko sebe, ali ne i u svoje? Kako da se zauzmeš za sebe? Kako da naplatiš svoje usluge bez srama i osjećaja nedovoljnosti? Sve su to pitanja kojima se možeš baviti na putu svog osobnog rasta – mnogo prije nego što zagusti.
Ostavljam ti ovdje neka pitanja koja si možeš postaviti kako bi bolje razumjela svoj odnos prema poslu:
- Što moj posao govori o meni?
- Doživljavam li ga kao dokaz vlastite vrijednosti, bijeg ili autentičan izraz sebe?
- Koja uvjerenja o poslu sam naslijedila i koriste li mi još uvijek ?
- Što dobivam sabotiranjem sebe? Štiti li me to od nečega?
Umjesto da se boriš protiv svojih nesigurnosti, možeš ih prepoznati i prihvatiti, ali im ne dopustiti da vode tvoj posao. Svjesnost je prvi korak ka promjeni – a kada jednom prepoznaš obrasce koji te koče, možeš ih početi mijenjati korak po korak. Rad na sebi ne mora biti dramatičan ni težak; ponekad je dovoljno samo stati, udahnuti i zapitati se: Je li ovo zaista moj izbor ili živim prema uvjerenjima koja mi više ne služe?
