Kako voditi posao bez društvenih mreža?

Priča ide nekako ovako…

Nekoć davno, davno u Zagrebu je živjela žena koja nije bila ljubiteljica tehnološkog napretka. Olovka i bilježnica su oduvijek bili njezini najbolji prijatelji, a planove je stvarala u dugim šetnjama gradskim ulicama. Jednoga dana muž joj je rekao da će joj kupiti smartphone iako je ona ustrajala u tome da u njezinoj ruci žive samo nepametni telefoni. Ipak, uzela je taj novi, pametni telefon i shvatila prednosti brze komunikacije, brzog odgovaranja na mailove, vječne dostupnosti i konstantnog skrolanja po portalima. 2015. godine ta je žena odlučila napisati svoj prvi roman i objaviti ga samostalno, a za to joj je trebao nekakav kanal koji će je spojiti s ljudima i pred očima je zabljesnuo – Facebook. Nakon nekoliko godina prijatelji su joj počeli isticati prednosti Instagrama na kojem žive neki drugi ljudi i neke nove generacije do kojih se mora doći i tako je žena pokrenula Instagram uloživši silan trud da shvati kako da na story stavi smajlića i strelicu, kako da prenese tuđi post i doda @ pa nečije ime kako bi taj netko znao da je ona to prenijela… Cijeli se svijet zavrtio u šarenilu. Toliko filtera, toliko sličica, toliko izbora, toliko vijesti, a iza svakog ugla eksperti koji objašnjavaju razmaženu narav tog balavca Instagrama. Taj živući stvor Instagram imao je neku svoju ćud koju je teško dokučiti. O njemu se trebalo brinuti jer se on inače, pričale su predaje, osvećuje, smanjuje vidljivost, a cijela zajednica želi biti vidljiva jer nas izvan tog šarenila valjda nema. Žena je jurila tim modernim kanalima, jurila, trčala, jurila, ali shvatila je da su svi ostali na još sedam mreža, da je ona posljednji tutlek koji nema onu mrežu koja počinje na L, a završava na in i čije ime uopće nije naučila jer ga je teško izgovoriti, a već se pojavio i taj TikTok na kojem su još noviji ljudi do kojih bi trebalo doći… i žena je odlučila da sve te mreže mogu otići u neko nepristojno-za-javno-reć mjesto i počela sanjariti o životu prije društvenih mreža, o slatkom vremenu kad smo bili nedostupni i kad se izbor svodio na jednu i pol stvar ili uopće nije postojao. Divnih li vremena, uzdahne ona i s osmjehom na licu, bez imalo žaljenja, zauvijek izbriše društvene mreže.

Svaka medalja ima dvije strane

Društvene mreže mogu biti odličan alat za pronalazak istomišljenika, građenje zajednice, privlačenje klijenata, umrežavanje, pokretanje promjena i predstavljanje svijetu – ali ne za mene.

Nije važno koliko je nešto dobro ako nam ne koristi, ako se u tome ne pronalazimo i od toga imamo više štete, nego koristi. Zato sam odvagala svoje razloge i zaključila da ono negativno premašuje mogućnosti pozitivnog. Ovo su bili moji razlozi:

• Preveliki priljev informacija

Ja sam osoba koju bi se najkraće moglo opisati kao organizacijskog umjetnika. Sve vidim, sve čujem, sve mi daje ideje i sve ideje odmah spajam, sklapam, pretvaram u knjige, priče, slikovnice, radionice, predstave i od njih radim planove za događanja, okupljanja, humanitarne akcije, društveno korisne projekte, uveseljavanje naroda… Ja sam stalno u akciji, moje misli su stalno u akciji, moj mozak nikad ne odmara i društvene mreže su uzrokovale pregrijavanje mojih kreativnih izljeva. Ideje više nisu frcale na dnevnoj razini pa čak ni na sate… frcale su na minute i ja nisam znala čemu se trebam i želim posvetiti, što da prije započnem i od silne želje za svime nisam ništa uspijevala napraviti.

• Stvara se ovdje i sada

Počeo mi je smetati život u kojem je sve odmah izloženo oku javnosti. Stvaramo sadržaj, iznosimo novitete i sve je odmah prepušteno sudu lajka, sve je odmah tu, sve je fast food, ubrzano… a neke mladice trebaju čistinu, prostor, vrijeme, kapi kiše i godine, ali proces je društvenim mrežama dosadan… one trebaju ovdje i sada i trebaju SVE.

• Šareni potrošači vremena

Dok sve pogledaš, dok se za pola toga zainteresiraš, dok četvrtinu iskomentiraš, dok se zabaviš šarenilom, zvukovima, videima, dok pomogneš prijateljima pa ih podijeliš, dok oni pomognu tebi pa te podijele pa im zahvališ, dok se onda izzahvaljujete po inboxu (ja sam vrlo društvena osoba 🙂 )…

• Toliko opcija

Obožavam edukacije i kad ti netko ponudi stotine predivnih webinara, seminara, predavanja, razgovora, gostovanja… pa kako da čovjek odbije 🙂

• Osjećaj da radiš

Ti, dakle, imaš osjećaj da si nešto napravila jer si 3 sata potrošila na odabir pozadine s točkicama i font za carousel, jer si napravila još 12 popratnih storyja, jer si organizirala i pitalicu skitalicu i onda s veseljem škicala tko to sve odgovara i uz to pročitala još 22 objave o racionalnom korištenju društvenih mreža…

Svi moji razlozi za neku vrlo organiziranu, krasnu osobu s osjećajem za planiranje i potrošnju vremena uopće ne moraju biti nikakve prepreke tako da je odnos prema društvenim mrežama vrlo individualna stvar. U nečijem su svijetu prednost, u mom su definitivno bile prepreka.

Pa kako onda voditi posao bez društvenih mreža?

Uopće nisam došla do faze u kojoj imam apsolutno posložen poslovni plan. Promjene u mom životu dogodile su se gađanjem u samo jedan cilj i to je u kratkom vremenu stvorilo prava čuda. Cilj je bio prekinuti dotok informacija gdje god je to moguće i dobiti što više vremena. Samo to. I pogledajte što se dogodilo:    

• Konkretizirala sam se

Osim mreža, prestala sam pratiti i vijesti. Izbacila sam sve moguće priljeve informacija i usmjerila se na ideje koje treba završiti i odrađivala ih jednu po jednu bez nepotrebnih distrakcija.

• Dobar glas daleko se čuje

Vijesti o projektima širila sam od uha do uha s uvjerenjem da ljudi prepoznaju dobre stvari i da će oni nositi glas tamo gdje moj ne dopire. Na meni je bilo raditi najbolje što mogu, stvoriti nešto što ima vrijednost, a onda sam bez puno srama zvala sve drage ljude, prijatelje iz branši koje su mi bile od pomoći, tražila savjete i kanale kojima mogu poslati priču u svijet.

• Jedan na jedan

Više nisam pucala ćorke po internetu, nego sam uzela telefon i zvala konkretne ljude za konkretne stvari. To mi je donijelo i nova iskustva i novu širinu, novo područje djelovanja i nove poslove.

• Učim u skrovitosti

I dalje nisam čovjek od vrhunskog fokusa, ali bez priljeva tisuća novih ideja sve više učim stvarati planove, vježbati disciplinu i odrađivati započeto, a svaki završeni projekt daje mi vjetar u leđa za nove pobjede.

• Privatnost donosi drugačiju perspektivu

Više ne moram biti brza, mogu pustiti stvari da sazrijevaju i mladici dati dovoljno vremena i prostora da izraste u kvalitetno drvo. Nitko ne zna što radim, ne moram trošiti vrijeme da bih svaki dan bila zabavna na mreži, nego sam dobila prostor za stvaranje bez pritiska. Plodovi dozrijevaju i stižu do usta koja su čekala baš taj okus i tu puninu.

Da ne bi sve ostalo na rekla-kazala, prilažem i dokaze svoje godine s Instagramom i svoje godine bez njega 🙂

Moja godina s Instagramom 2020 – 2021

• Pokrenula sam Instagram jer sam željela predstaviti svoje komunikacijske radionice, ali sam na Instagramu vidjela hrpu drugih ideja i zanemarila radionice
• Objavila sam svoj peti roman koji je polučio lijep uspjeh kod instagramske publike
• Ostvarila sam lijepa poznanstva i naučila mnoge stvari o tome kako biti poduzetnica
• Zanemarila sam blog, newsletter i web stranicu

Moja godina bez Instagrama 2021 – 2022

• Napisala sam slikovnicu i prvi put se prihvatila ilustriranja i ostvarila dobar posao
• Preuredila sam podrum u prekrasan ured što sam stalno odgađala
• Upravo završavam 1. godinu studija pripovijedanja i postajem storyteller
• Postavila sam kazališnu predstavu i kao voditeljica dramske skupine za odrasle – DramaMama organizirala naša 3 uspješna nastupa
• Osmislila sam i vodila mnoge radionice za djecu i odrasle
• Napravila sam svoj prvi dokumentarni film
• Napravila sam svoju novu web stranicu
• Ponovno sam pokrenula blog i newsletter
• Dovršila sam nekoliko velikih obiteljskih projekata koje sam odgađala
• Naučila sam delegirati poslove i suradnje s drugima su bile plodonosne
• Postavila sam temelje za novu poslovnu shemu koja kreće ove jeseni
• Počela sam pisati za Be your own boss

Ako te društvene mreže udaljavaju od tvojih ciljeva umjesto da ti služe i koriste, ako je tvoja tajna želja maknuti se i pronaći novi smjer, nemoj strahovati. Svi smo mi različiti i baš zato su različiti i naši putevi i naši načini izgradnje dobrog, zdravog, ispunjenog života. Važno je otkriti odijelo koje nam pristaje, kroj u kojem možemo disati i dezen čiji uzorak odražava našu istinsku nutrinu.