Martina Žgomba bavi se onim što je kod nas možda još nepoznato kao zanimanje ali itekako ulazi na velika vrata poduzetništva – ona je virtualni asistent. Kao bi taj posao približila zainteresiranima i educirala ih, održava webinare a nama je ispričala kako je sve počelo.
Martina Žgomba – virtualna asistentica
Predstavi nam se ukratko, odakle si i čime se baviš?
Moje ime je Martina Žgomba, imam 34 godine i živim u Puli.
Vlasnica sam obrta Alpha & Omega putem kojeg pružam usluge virtualne asistentice. Pomažem mikro, malim i srednjim poduzetnicima u organizaciji vremena i poslovanja, optimizaciji poslovnih procesa te administrativnim poslovima.
Kako je tekao tvoj poslovni put?
Nakon 12 godina rada na raznim pozicijama u raznim sektorima došla sam do točke gdje više nisam imala želje ni volje tražiti novo zaposlenje i novog poslodavca. Znala sam da želim i mogu više od toga, a kao majka dvoje djece htjela sam imati više vremena za njih, htjela sam slobodu tako da sama određujem s kim, kad, gdje, kako i koliko ću raditi. Zato sam počela razmišljati o vlastitom biznisu. Nisam znala ni što ni kako, ali u jedno sam bila sigurna – sljedeći posao koji ću raditi bit će vlastiti.
Jednog dana sam sasvim slučajno naišla na članak o virtualnim asistentima i istog trena sam znala da je to ono čime se želim baviti. Odmah sam krenula istraživati i planirati potrebne korake za ostvarenje zadanog cilja.
Jesi li imala podršku okoline i što ti je u početku bilo najteže?
Ideju o poslovnom pothvatu podijelila sam samo s uskim krugom ljudi koji su mi već godinama podrška pa su tako bili tada, a i sada su. Oni koji me poznaju dugi niz godina znaju da kod mene mogu očekivati neočekivano te da ne odustajem od zadanih ciljeva. Zanimljiva je činjenica da se, kad sam krenula u poduzetničke vode, lista prijatelja/poznanika lijepo raščistila. Nekako sam putem prestala imati kontakt s nekim ljudima iz svog okruženja, ali zato sam i upoznala nove.
Najviše sam vremena u početku provela istražujući tko su virtualni asistenti i kako rade, potom sam istražila ponudu i potražnju na našem tržištu. Najviše sam čitala iskustva stranih virtualnih asistenata. Tada nije bilo mnogo virtualnih asistenata u Hrvatskoj, a još manje onih koji ne rade preko nekih freelance platformi pružajući usluge isključivo stranim klijentima. Stoga je nastala ideja koju sam nedavno i realizirala, a to je moj online program “Postani virtualni asistent” kojim kroz vlastito znanje i iskustvo pomažem svima koji se žele baviti ovim poslom, dajući konkretne smjernice i savjete te alate za rad.
Jesi li upoznata s terminom imposter sindromom i imaš li takvih problema?
Mislim da većina ljudi koji razmišljaju o vlastitom poslovnom pothvatu iskusi imposter sindrom pa sam tako i ja mislila da nemam dovoljno znanja i vještina, da trebam proći još x broj edukacija prije toga te da nemaš što svijetu pružiti i reći, a da već nije rečeno. Sada je to prisutno u manjoj mjeri nego u početku. To je još jedan benefit poduzetništva jer u poduzetništvu je rad na sebi neminovan.
Kako organiziraš svoj radni dan? Postavljaš li si neke ciljeve ili slično?
Svi koji me znaju ili prate na društvenim mrežama znaju da obožavam organizaciju i planiranje. Moj dan je „miks“ privatnog i poslovnog. Prva stvar koja mi trenutno određuje tijek dana jest način održavanja osnovnoškolske nastave za stariju kćer. Prema tome planiram radni dan. Na primjer, ako je ona kod kuće i sluša online nastavu, radim u blokovima između kojih njoj pomažem sa zadaćom. Kada je sve „normalno” gledam odraditi većinu toga ujutro kako bih poslije podne bila s djecom, te eventualno još neke sitnice odradim navečer kad djeca odu na spavanje.
Veće ciljeve postavljam na godišnjoj razini, a potom određujem manje mjesečne ciljeve koji vode do tih većih. Svaki mjesec si zadam oko tri glavna mjesečna cilja te korake za njihovo ostvarenje. Petkom planiram naredni tjedan kada popisujem sve obveze i slažem ih po hitnosti i bitnosti te ih potom raspoređujem po danima. Uvijek pustim prostora i za nepredvidive situacije kako mi ne bi previše poremetile zadani raspored.
Bojiš li se buornout-a? Na koji način se opuštaš?
Toga se definitivno ne bojim. Došla sam u godine kada znam slušati svoje tijelo. Naravno da ima dana kada mi je razina energije na minimumu i/ili kada mi se ništa ne da. Taj dan odradim samo ono što je bitno i hitno, a ostatak prebacim na idući dan. Bez imalo grižnje savjesti takav dan provedem gledajući filmove, čitajući knjigu, u igri s djecom… Znam da će proći i idući dan ću već biti puna energije i stići ću odraditi posao koji sam prebacila.
Je li ti teško uskladiti posao i majčinstvo? Mi se žene, naime, često borimo s osjećajem krivnje…
Sada, kada sama planiram svoje vrijeme, nemam problema s usklađivanjem ta dva bitna segmenta mog života. Nema više vremena u danu kada ne mogu biti tu za njih i s njima. Nedavno se dogodila situacija da su bile obje prehlađene. Zvala sam pedijatricu i rekla je da dođemo na pregled sljedeći dan u 11 sati ujutro. Otišle smo i obavile to. U tom trenutku sam osvijestila da sam prvi put u životu išla sa svojom djecom kod doktora i bila s njima dok su bolesne cijeli dan bez grča u želucu s mislima o tome tko će ih voditi doktoru, tko će ih čuvati dok ja radim, kako ću sad na bolovanje, koliko posla će me čekati kad se vratim na posao i tome slično. Preplavila me tolika količina zahvalnosti da to riječima ne mogu opisati. Još jedna potvrda da je ovaj način poslovanja moj san snova.
Organizirala si LinkedIn meet up. Koliko ti je bilo zahtjevno okupiti predavače ali i sudionike i zašto misliš da su takva okupljanja važna?
Mogu reći da je bilo lakše nego što sam mislila da će biti. U početku sam bila mišljenja da ćemo teško naći sponzore. Na kraju je ispalo da koga god smo pitale je drage volje pristao sudjelovati na bilo koji način. Lekcija koju sam ja naučila jest: „Ako ne pitaš, odgovor je uvijek ne.”
Bitno je naglasiti da smo LinkedIn meetup organizirale Ana Klancir i ja. Dobar partner je jako bitan pa tako i u organizaciji takvog tipa događaja. Ima mnogo stvari za obaviti i uskladiti, ali mi smo napravile odličan plan i podjelu poslova tako da ni činjenica što je Ana u Zagrebu, a ja u Puli nikako nije utjecala na uspješnost projekta.
Na takvim okupljanjima moguće je upoznati različite ljude iz različitih branši. Većinom su to skupine ljudi sličnih ili istih vrijednosti. Do sada sam na svim LinkedIn meetup-ovim upoznala ljude koje sam do tada znala samo virtualno, sklopila nova poznanstva pa čak i prijateljstva, poslovne suradnje. Nakon takvih okupljanja uvijek sam puna energije, motivirana i inspirirana.
Što bi savjetovala poduzetnicama početnicama?
Svima, pa tako i poduzetnicama početnicama, savjetovala bih da slušaju sebe i svoju intuiciju te da krenu ODMAH. Nemojte čekati da navršite određeni broj godina, da upišete još xy broj edukacija, da dobijete odobrenje okoline i tome slično. Savršeni trenutak ne postoji, ali postoji sadašnji trenutak u kojem možemo donijeti odluku i malim koracima krenuti do ostvarenja velikih snova. Nema toga što bilo tko od nas ne može činiti, biti ili imati, uz želju, volju, trud, rad, fokus na cilj, dobar plan i organizaciju.
Martina Žgomba je inače i jedna od naših autorica, pa vas pozivamo da pročitate i njen tekst o organizaciji vremena!
