Moje putovanje ka Izuzetnosti, Poduzetnosti i Nezaustavljivosti

Čemu me moja mentorica Nevena naučila…

“Pozdrav Diana,

Čestitam na osvajanju mentorskog programa: “Izuzetna, Poduzetna, Nezaustavljiva” i hvala ti na divnoj prijavi putem koje sam zaključila da je ovo program baš za tebe! 🙂

Veseli me što želiš raditi na svojoj Izuzetnosti, Poduzetnosti i što ti je cilj postati Nezaustavljiva žena poduzetnica!”

Ovako je počelo moje putovanje ka Izuzetnosti, Poduzetnosti i Nezaustavljivosti. E-mail dobrodošlice na besplatni mentorski program početkom 2023 god. IZUZETNA, PODUZETNA i NEZAUSTAVLJIVA pod vodstvom mentorice Nevene Vretenar.

Putovanje za koje nisam niti mislila da će mi donijeti neopisivo mnogo iskustva, rada na vlastitom osobnom rastu, promjena, rezultata i na kraju uspjeh.

Svatko od nas je IZUZETAN, PODUZETAN na svoj način. Netko je izuzetan i poduzetan jer je kreativan. Netko jer je fokusiran na detalje. Netko jer je najglasniji i brani svoje stajalište i mišljenje. Netko jer je tih i nenametljiv, jer radi u tišini. Moja izuzetnost i poduzetnost leži u organiziranosti, snalažljivosti, voljom za nepretkom, slušanjem savjeta drugih, radom u tišini.

Svatko od nas je UNIKAT, upravo takav kakav je, upravo takvog izgleda, pogleda na svijet, razmišljanja. I iza svakoga od nas stoji KAOS. Stoji strah… Strah od odbijanja, strah od odbacivanja, strah od ismijavanja, strah od neshvaćanja, strah od neuspjeha, strah loših iskustva, strah, strah, strah… STRAH je najveći čovjekov neprijatelj koji nas koči u našem napretku i napredovanju u privatnom i poslovnom životu.

I upravo jedan takav KAOS stoji iza mene… KAOS koji me naučio da se loše i ružne stvari događaju i meni, a ne samo susjedu preko ograde. KAOS koji mi je pokazao oštre zube, a ja sam se oduprijela svim silama i snagama. Bilo je dana kada sam dozvolila da me taj KAOS uništi, jer nisam imala snage za borbu, ali snaga volje i želja za prevladavanje problema je ipak na kraju pobjedio.

2015. god skupa sa suprugom sam otvorila Biomela, obrt koji je bio specijaliziran za maloprodaju zdrave hrane. Također smo imali i savjetovanje o pravilnom i zdravom odabiru namirnica, savjetovanje o dodacima prehrani…Sve je krenulo po planu i programu, i onda se dogodio KAOS. Umjesto sreće i radosti osjetili smo strah i neizvjesnost kada nam se rodila kćerkica Dunja. Djevojčica koja se od prvih dana svojeg života borila za svoj vlastiti život. Svi su me uvjeravali da je sve u redu, da je to samo prolazna faza ali ja sam osjetila da nešto stvarno nije u redu sa njom. Nakon mnogo dana provedenih u bolnici i mnogih pregleda stigao nam je nalaz medicinske genetike kojeg smo poslali u Santa Clara u Kaliforniju, koji je dokazao da je Dunja djevojčica sa Pierpont Sindromom kojeg nema nitko u Hrvatskoj i ima svega nekoliko slučajeva u cijelom svijetu.  KAOS… Nitko te ne razumije… Nitko te ne shvaća… Borba sa zdravstvenim sustavom… Diana-poduzetnica… Trči sa odjela na odjel, i odgovara na pozive dobavljača, kupaca, naručuje robu, odgovara na emailove, plaća račune… Stiže na odjel, baca mobitel u torbu i kao da se ništa nije dogodilo i  nastavlja razgovor sa doktorom, I klima glavom kao da sve razumije, a niti jednu riječ nisam razumijela, nisam razumijela ozbiljnost situacije… I tako iz tjedna u tjedan..

Doktori me ne znaju savjetovati jer se nikada nisu susreli sa takvim slučajem i jedino što im preostaje je da mi kažu da redovito dolazimo na kontrole i na praćenje.  Tako je i bilo. Uvijek je moj tata išao samnom jer je suprug ostao kući na poslu, jer si nismo mogli priuštiti da svakodnevno ide on sa mnom jer bi to značilo da bi morali zatvoriti obrt.

Ali tada se dogodio još jedan KAOS, kao da i ovaj kaos sa Dunjom nije bio dovoljan. 2017. God. jednog ljetnog dana, jednog sunčanog dana moj tata je imao teški srčani infarkt kojeg nije preživio. U sekundi život mu se ugasio, a cijeli moj svijet se srušio. Osoba koja mi je neopisivo pomagala oko Dunje, odlaska iz jedne bolnice u drugu, koji mi je bio oslonac i podrška, logistika, roditelj, otišao je. Samo tako odjednom, bez da se pozdravimo, bez da se zadnji put zagrlimo, bez da se pozdravimo… Ostavio me samu u ovom KAOSU…

Ali život ide dalje… Zbog djece, posla, morala sam se odmah sabrati i krenuti dalje. Nisam imala ideju kako, samo sam znala da ne smijem klonuti i da moram biti hrabra.   Posao je počeo patiti i rezultat se polako počeo nadzirati. Suprug je sve više i više bio sam na poslu, ja sam sve više i više morala sa Dunjom na preglede i terapije koje su znale biti i po 10-tak dana.

Nakon 2 mj nakon što je moj tata preminuo dogodio se još jedan KAOS. Sina koji je tada imao 8 god, ispred zgrade ga je pregazio biciklist. Dogodila se nezgoda u žaru igre. Dječak koji je bio na bicikli nije vidio mojeg sina jer je moj sin izletio na cestu i sa pedalom koja ima šiljke protiv klizanja poderao mu je cijelu nadkoljenicu. Odmah smo morali na hitnu kirurgiju. Zadobio je oko 30-tak šavova… Dva mjeseca je proveo kući na bolovanju, nije mogao hodati, nije osjećao nogu, nije mogao pratiti nastavu. I opet se vraćamo na početak, da usprkos svim ovim situacijama, sa kćerkicom koja je imala svoje potrebe, sa sinom koji se kretao na štakama, gdje sam se morala njima  posvetiti, sa samom sobom koja nisam znala kako da se sredim, kako da se posložim, kako da krenem dalje,  nisam bila na poslu, a i kada sam bila nisam mogla dati 100 % sebe. Jer svi znamo kada si poduzetnik ili si 100 % prisutan i koncentriran ili nisi, jer uspjeh dolazi posvećenim i predanim  radom.

I tada sam se počela pitati:” Što se to događa?” Do tog trenutka imala sam stav da se takve tragedije događaju susjedu iza ograde, a ne meni…  Brzo sam postala svjesna da se takve stvari događaju meni, a ne nekom drugom. Bila sam svjesna kaosa, ali nisam još uvijek bila svjesna da sam ja glavni lik usred tog kaosa. Glavni lik od kojeg se očekivao sljedeći korak odustati ili se boriti dalje. 

Krenula sam u borbu. Ali je tada i Covid kriza došla… Još jedan KAOS… Preživjela sam i taj kaos. Ali međuljudski odnosi između mene i surpuga su postali jako narušeni, i takvi su  i danas.

Prošle godine na jesen suprug i ja smo odlučili da ćemo zatvoriti maloprodaju, jer je zbog sveopćeg kaosa posao postao neodrživ. Do proljeća ove godine imala sam rješenje o 100% njezi za Dunju. Sa 01.06.2023 godine dobila sam novo rješenje da se vraćam na pola radnog vremena na posao. Preuzmam obrt, jer suprug je na drugom poslu, i kao što se i Feniks nanovo rađa iz pepela tako i ja sam sebi i obrtu dala drugu šansu.

Početkom ove godine krenule su prijave za 7. krug besplatnog mentorstva. I čim sam na listi vidjela program Nevene Vretenar, Izuzetna, Poduzetna, Nezaustavljiva, znala sam da je to program kojeg želim. Prije nego je i program počeo osjetila sam iskru koja me zapalila za taj program. I na kraju se ispostavilo da sam napravila najbolju odluku što sam se prijavila, a Nevena što me izabrala. U tom trenutku bila sam osoba koja se niti u jednom trenutku nije brinula o tome što će drugi reći o njoj, o njenom posebnom djetetu, znala sam da nisam savršena, ali da se savršeno trudim napredovati, rasti i učiti. Nisam se bojala pitati i prihvatiti pomoć jer mi je bila prijeko potrebna. Bilo mi je potrebno da me netko vrati na pravi put, jer sam bila zalutala i nisam se sama znala vratiti.

Iz tjedana u tjedan imali smo organizirane video pozive. Svaki modul sam pratila sa velikim zanimanjem i koncentracijom. Svaki detalj sam zapisivala, upijala. Nisam htjela niti jedan dio propustiti. I tada mi je jedna ideja pala na pamet. I tada se nešto pokrenulo u meni. Obuzeo me osjećaj da mogu mnogo više i bolje nego što sam dala i davala do sada. Razgovarali smo o  izuzetnosti, kako izgleda izuzetna poduzetnica, o izradi financijskih planova, gutača vremena, poduzetnosti, što trenutno poduzimam, što bi voljela poduzeti, planiranju, sidrištu, podršci… Sve teme koje su me jako zanimale i iz kojih sam mnogo naučila.

I tada sam nešto poduzela… Krenula sam planirati kako da KAOS pretvorim u RED I MIR. Dok sam radila plan, uzela sam u obzir da nešto može krenuti naopako. Ne smatram da je to negativno razmišljanje, već realno, jer sam imala jako loših i ružnih iskustva ranije. Bila sam svjesna svojih trenutnih okolnosti, mogućnosti i želja. Ali usprkos svemu cilj sam postavila jako visoko.

 Potaknuta Neveninim izlaganjem i prezentacijom ŽABE-najvećeg problema,  odlučila sam donijeti tu odluku. Nisam više htjela dozvoliti da STRAH I NEMIR preuzmu kontrolu.

Bila sam dovoljno HRABRA da učinim nešto što nikada prije nisam napravila. 

Pojela sam “ŽABU”. Najveću, najružniju, najodvratniju ŽABU.

ŽABA, najveći i najvažniji zadatak u danu, tjednu, mjesecu ili životu, onaj za koji postoji najveća vjerojatnost da ću ga odugovlačiti., jer mi se čini neostvarivim, teškim zadatkom. Postoji kvaliteta kojeg čovjek mora posjedovati da bi pobjeđivao a to je jasnoća svrhe, spoznaja što želi i žarka želja da se to ostvari. Jedući žabu shvatila sam da je kriza normalna pojava u životu ali način na koje je mi doživljavamo ili rješavamo određuje hoće li ishod biti pozvitivan ili negativan.

Naučila sam da se ljudi dijele na ODUSTAJAČE, ODLAGAČE I OSVAJAČE.

Ja sam odlučila biti OSVAJAČ.

Svaki čovjek je postao veliki i uspješan u ovoj mjeri u kojoj je usmjerio svoje snage. Prvi zakon uspjeha je koncentracija, usmjeravanje cjelokupne energije na jednu točku i kretanje direktno prema toj točki, bez gledanja lijevo ili desno.

Moja ŽABA-kćerkica Dunja, njezinih 20-tak dijagnoza i kako joj olakšati teret sa kojim se bori.

Uz Pierpont sindrom kojeg ima, ima i selektivni mutizam. 4 godine u vrtiću nije progovorila, što je rezultiralo mnogim frustracijama, tantrumima, ispadima bijesa, a na kraju krajeva i veoma negativnom energijom u kući. Slučajno sam naišla na jedan oglas za Proljetnu ligu Hrvatska trči 2023 i prijavila sam se na trčanje, a da nikad prije toga nisam trčala. Kroz 5 tjedana trčanja, tj. 15 trčanja isrtčala sam 124 km. Svaki kilometar sam posvetila Dunji. Nakon svakog trčanja sam razgovarala sa njom kako mi je bilo teško, ali bez obzira koliko mi je teško da nikada nisam odustala i da sam uvijek došla do kraja. Razgovarale smo i o drugim trkačima i kako i njima nije jednostavno i da svako trči koliko god tko može.

NAZAUSTAVLJIVA…

Na kraju lige stigla mi je medalja i potvrda o sudjelovanju na trčanju. Niti u jednom trenutku mi nije palo na pamet da sebi stavim medalju oko vrata. Medalju sam njoj posvetila i odmah sam njoj stavila oko vrata. Osjećala se jako posebno. Ne mogu vam opisati kako je bila sretna i ponosna. Sljedeći dan je sa medaljom u ruci išla u vrtić i cijeli dan joj je medalja bila u rukama. Potaknuta mojom žrtvom na trčanju taj dan je potiho progovorila sa tetom u vrtiću i sa djevojčicama iz grupe.

U tom trenutku KAOS je posao ČUDO…

Kada sam je upitala kako je uspjela progovoriti, samo mi je odgovorila:”Ti si se potrudila za mene, a sada sam se ja potrudila za tebe.”

Primarna veza majke i djeteta je temelj formiranja djetetove ličnosti. Sada kada joj je nešto teško uvijek se sjeti moje žrtve i medalje i potrudi se iz petnih žila da savlada prepreku. 

Nevena me naučila da:

• Edukacije i ulaganje u sebe treba biti dio svakodnevnice.
• Rad na vlastitim vještinama su jako važne.
• Nekada treba priliku zgrabiti, a nekada priliku treba stvoriti
• Sve stvari se događaju iz nekog razloga
• Ako imam viziju mogu poduzeti akciju
• Akcija bez prethodnog planiranja uzrok je svih neupsjeha
• Uvijek imam dovoljno vremena ako ga upotrijebim na pravilan način
• Najteži dio svakog zadatka (ŽABA) je njegovo započinjanje
• JASNOĆA-najvažniji koncept u osobnoj produktivnosti
• Upotrijebim svu svoju snagu volje
• Započnem i završim posao do kraja
• POJEDEM ŽABU
• Radim u tišini, a da uspjeh napravi buku.

Sada kada sam pojela svoju ŽABU, kada je iskustvo trčanja iza mene, kada je rezultat tu, sada mi nije teško pojesti i ostale žabe koje stoje ispred mene. Sljedeća žaba koju jedam je povratak u punom sjaju na posao, podizanje obrta iz pepela, rad na web stranici, pokretanje svojeg bloga jer mislim da imam jako puno toga za ispričati ovom svijetu.

Hvala na ovoj divnoj zajednici, administratorima, Marini, na neopisivom ulaganju u ovu zajednicu.

Nadam se da ću i ja jednoga dana biti u ulozi mentora i da ću i ja nekome ovako pomoći u životu.

Divne ste, i svakoj želim mnogo uspjeha u privatnom i poslovnom životu. 

O Autorici:

Moje ime je Diana Majcan. Živim i radim u Buzetu. Majka sam sina Jakova (14.god) i kćerkice Dunje (7. god).Završila sam ekonomsku školu i spletom okolnosti nisam nastavila školovanje na fakultetu, ali me to nije zaustavilo na osobnom rastu i razvoju kroz edukacije i usavršavanje. Volim prirodu, planinarenje, trčanje, outdoor aktivnosti, stvarati od ničega nešto. edukacije, rad na sebi, organiziranost i kreativnost.  Zaposlena sam u svojem obrtu Biomela, kojeg dižem iz pepela kao što se Feniks nanovo rađa. 

Glavni moto života mi je RADI NAPORNO U TIŠINI! NEKA REZULTAT NAPRAVI BUKU!