Statistike su jasne – žene u prosjeku zarađuju manje, vode manje profitabilne biznise i njihovo vrijeme na tržištu je često cijenjeno manje. Zašto je to tako i kako da to promijenimo kao bossice?
Prvo da vidimo koji razlozi stoje iza ovih statistika.
Često su žene, njihove potrebe i specifične želje – nevidljivi. Caroline Criado-Perez je kao aktivistica toj temi posvetila vrijeme, podcast i knjigu. Već godinama ova autorica skuplja dokaze o tome kako statistike zanemaruju i potrebe i situaciju žena, pa stoga nije ni čudo da i naši zahtjevi, očekivanja i prava – ostanu nevidljivi. Ovo nikako nije aktivizam usmjeren protiv muškaraca, nego upravo suprotno – pokušaj da skrenemo pažnju da i posao, i odgovornosti i izazove današnjeg svijeta možemo podijeliti ravnopravnije. To naravno znači i da zarade, profite i ljepote ovog svijeta treba da ravnopravnije dijelimo svi mi.
Drugi razlog je to što žene često biraju druge prioritete osim zarade i novaca. Nobelova nagrada za ekonomiju 2023. godine dodijeljena je Claudiji Goldin, autorici istraživanja koje je pokazalo da generacije žena radije biraju manje plaćene poslove koji će im dati više slobode, vremena i fleksibilnosti da mogu brinuti o djeci, obitelji i životnim temama. Dakle, ODLUKA je razlog koji ženama dobrovoljno ograničava ekonomske pokazatelje. Mnogo puta sam odustala od događaja i prilika koje su potencijalno bile unosni samo da bih “sačuvala svoj mir”, a i mnoge moje klijentice pričale su mi o sličnim razmišljanjima.
Treći razlog me posebno brine, jer mi se čini da imamo najmanje svijesti i uticaja na to: kulturološka i socijalna očekivanja, prema kojima za žene nije preporučljivo, zgodno ili pohvalno da brinu o novcu. Kad pomenem da bitne teme i odluke traže financije, osjetim nelagodu kao da se podrazumijeva da svi koji žele raditi nešto za dobrobit djece, žena, društva ili umjetnosti treba da rade besplatno. Ako je sve nabrojano prepušteno dobroj volji, slobodnom vremenu i entuzijazmu onih koji imaju drugi izvor prihoda, kako da očekujemo boljitak za društvo? Što ćemo sa onima koji ne mogu da priušte sport, hobije, umjetnost i obrazovanje? Kako da mijenjamo društvene norme ako očekujemo da za sve što ima prizvuk “društveno” plaćaju oni koji imaju velike prihode, kontroliraju velike budžete i vode velike poslove? Zašto da “natprosječni” donositelji odluka nastave kreirati društvene norme i kulturološki okvir za većinu (koja je prosječna ili ispodprosječna)?
Četvrti razlog je manjak samopouzdanja. Primijetim to i kod muškaraca, ali mi se čini da to barem bolje prikrivaju. Poduzetništvo, biznis i novac traže rizik, ulaganje i možda samopouzdanje kojem nas nitko ne uči. Ako odustajemo prije nego što i započnemo “nešto svoje”, ako se prepustimo overthinkingu, ako smo neodlučni ili nedosljedni, kako da očekujemo da zarađujemo više?
Peti razlog je možda objektivan. Od svih poticaja, projekata, dostupnih informacija i ponude, lako se izgubiti i odustati. Iako su informacije dostupne, nitko nas ne uči kako da odvojimo bitno od nebitnog, nigdje ne postoji pomoć za odlučivanje o poslovnim opcijama. Uglavnom smo prepuštene okruženju koje nije poduzetno niti poticajno za biznis. Tranzicijska ekonomija i tradicija “sigurnog posla i stabilne plaće” ipak su glasniji od stidljivih pokušaja i ambicija poduzetnica. Čak i ako postoje fondovi, investicije i mentori, za prve korake i početničke pokušaje ipak smo najčešće same.
Na kraju da odgovorim na pitanje iz naslova: zašto ne zarađujem više kao žena. Zato što:
- Nije sve u novcu
- Čak i ako želim, možda su mi mogućnosti ograničene
- Čak i ako mogu, možda ne želim
Kako promijeniti činjenicu da žene u ekonomiji zarađuju manje?
Možda neću reći ništa novo kad ponovim da nam nedostaje financijske pismenosti (od osnovne škole), poduzetničkih edukacija (što prije, što više) i društvene svjesnosti da novac ne dolazi niti iz fondova niti iz budžeta – nego od kreiranje ekonomske vrijednosti.
Otkud krenuti? Moj prijedlog: od sebe, svojih mogućnosti i kapaciteta. Dijeljenjem znanja, ideja i inspiracije i širenjem “zaraze” inovacija. Ono što ja mogu je dijeljenje znanja, povezivanje i vlastiti primjer, koliko god da košta. Za mene je dijeljenje znanja investicija sa sigurnim povratom – i u novcu i u vrijednostima većim od novca. To je moja Misija Moguće i sve ste dobro došle!
