Jesi li ti kreativno biće? Što ti, onako na prvu, kaže tvoj unutarnji osjećaj?
Kroz život sam se toliko naslušala od mnogih da oni jednostavno nisu kreativni pa sam kao posljedicu toga razvila čudan alarm na samu tu rečenicu. Čim netko izgovori da nije kreativan, reagiram (čak i pretjerano :)). Prekinem ih dok pričaju, raširim oči i svim srcem u riječi pretvorim te unutarnje urlike u glas koji kaže – JESI!!!!
Jer jesi.
Nemoguće je ne biti kreativna. Udahneš, izdahneš i kreiraš dah – prostor novog daha u plućima ili mali nevidljivi oblak ugljikovog dioksida s tvojim osobnim “potpisom” izbačen u svijet iz tvog tijela. Pomakneš ruku i kreiraš pokret. Okreneš glavu za nekoliko stupnjeva i kreiraš putanju pogleda. Upisuješ troškove u Excel i kreiraš tablicu troškova, koliko god mnogi ljudi pričali da brojevi nisu kreativni.
Kreiramo konstantno, to je osnova našeg postojanja. Većina naših kreacija se događa nesvjesno. Nesvjesno kreiramo nevjerojatne količine toga u danu i pravo pitanje uopće nije jesmo li kreativni nego što želimo svjesno kreirati i što nas u tome sprječava. Jednako tako važno pitanje je – što je u dubini mene i kako da do toga dođem?
Svjesna kreiranja se najlakše provode zadavanjem ciljeva i određivanjem koraka koji su nam potrebni da dođemo do tog cilja. To je relativno jednostavno, praktično, logično i objašnjivo. Prava poslastica za onaj dio mozga koji mora sve razumjeti i odobriti.
Želite li ta svjesna kreiranja podići na neku višu razinu, onu gdje ne možete unaprijed predvidjeti baš sve korake – trebat će vam nešto hrabrosti i upornosti. Ipak, i dalje je to – mozgu objašnjivo.
Međutim, u našim dubinama postoje stvari koje su naše i koje ne dolaze do izražaja zato što smo, odrastajući u nekim okruženjima, nesvjesno prihvatili puno tuđih ciljeva. Zbog takvih stvari se može dogoditi da si u prekrasnoj ljubavnoj vezi, a nisi ni sretna ni dobro. Može se dogoditi da završiš fakultet i uspješno se zaposliš na nekom prestižnom radnom mjestu, a osjećaš se prazno i nedovoljno. Ili se mogu događati “samo” sitna nezadovoljstva, na puno blažoj razini – možda kao osjećaj da još nešto fali…
Što tada možeš učiniti?
Svjesno dati prostora nesvjesnom dijelu sebe da se – izrazi. Većini ljudi je taj proces izuzetno nelagodan, ali je jedan od najvažnijih koji ljudsko biće može proći. Dopustiti sebi kakav god da jesi – da se konstantno izražavaš. Bez osude i s potpunim prihvaćanjem.
I, to je isto važno reći, ta kreativnost ne mora uvijek biti aktivna. Možeš stvoriti u sebi stanje mira i tišine pa iz tog mira kreirati još više mira koji se širi na tvoju okolinu. Dapače… ne samo da možeš, nego bi i trebala. Za pravu istinsku kreativnost, onu koja proizlazi iz našeg bića – nužni su periodi samoće, odmaka. Inače stvaramo iz (na)učenog, stvaramo iz informacija koje smo dobili izvana, a prigušujemo vlastite unutarnje doživljaje.
Želiš biti kreativnija?
Pitaj se što za tebe znači kreativnost. Što obuhvaća, zašto je želiš imati više? Želiš li imati bogatiji život ili ti se samo čini da su drugi kreativniji pa bi i ti malo sebe “popravila”? Čega to točno želiš imati više (ili manje) da bi po svojim kriterijima bila kreativna? Posveti ovim pitanjima potrebno vrijeme i nađi svoje odgovore. Složi svoju trenutnu (jer se mi mijenjamo i sve se mijenja) definiciju kreativnosti, vlastitih kreativnih potreba, želja i očekivanja. I onda s te točke kreni na putovanje njegovanja svojeg kreativnog bića.
Na tom putovanju možeš:
Dati svojoj kreativnosti vrijeme
Jednostavno navineš sat na nekoliko minuta i svjesno to vrijeme prepustiš svojoj kreativnosti. Nema nikakvih pravila – ne moraš ništa smisliti, stvoriti ni pokazati neki rezultat. Samo provedeš tu neku količinu vremena s njom.
Dati svojoj kreativnosti prostor
Raščistiti komadić nečega (stola, mjesta u mobitelu, namirnica u kuhinji, odjeću u ormaru, stare pisalice…) s namjerom da imaš više mjesta za bilo koji oblik izražavanja.
Dati svojoj kreativnosti boje
Najjednostavnije je kupiti novi set bojica – drvenih, vodenih, kolaža… možda i tkanine. I na papiru isprobavati kombinacije. Ne moraš stvoriti ništa određeno, samo svoj pogled i svoju svijest izloži bojama. Igraj se kombinacijama koje ti pašu pa onima koje ne pašu, spajaj ih intuitivno, koristi boje koje obožavaš, koristi boje koje su ti ružne…
Ukinuti svojoj kreativnosti boje
Koliko god trebamo boje, bogatstvo, puninu i raznolikost… isto tako trebamo i jednostavnost. Uzmi bilo kakav komad papira (često sam pisala pisma na salvetama kad bi se zatekla u nekom kafiću u drugoj zemlji i bio je bitan trenutak) i jednu najobičniju pisalicu (iako koristim i nalivpera i različite zanimljive pisalice, često pišem s kemijskom za 2 kn iz Narodnih novina koja mi baš lijepo leži u ruci i ostavlja reljefni trag na papiru) i piši, crtaj, šaraj, radi s njom što god poželiš izraziti u tom trenutku.
Dati svojoj kreativnosti pažnju
Slušati je. Što je ono što želiš izraziti? Možda samo jedan dan u svom životu želiš biti plesačica, gondolijerka ili frizerka? Možda samo želiš biti šarateljica po papiru? Origamistica koja radi samo papirnate brodove? Slušaj svoju maštu čak i ako ti se realizacija ne čini izvediva. Ne mora sve biti vidljivo u realnosti. Možeš proživjeti neka od najljepših osobnih iskustava kroz vizualizacije. Samo daj pažnju onom dijelu tebe koji se želi izraziti.
Dati svojoj kreativnosti slobodu
Neka bude ono što je u tom trenutku. Trenuci se mijenjaju, tko zna što još može nastati, neka bude slobodna u svakom mogućem smislu.
Dati si priliku da se fokusirate na proces umjesto rezultata
Ne znači da rezultat nije bitan, ali izrast će ionako iz samog procesa.
Stvarati “ružne, glupe i nepotrebne” stvari
U takvim procesima, ako malo potraju, mozak odustane od kritiziranja. Dosadi mu da radite nešto bezveze i iskopča se pa samim time dozvoli drugoj polovici mozga da se uključi. Ono što izađe iz tebe bi te moglo ugodno iznenaditi.
Nikad nije stvarno pitanje jesmo li kreativni ni kako biti kreativniji. Pitanje je kako si olakšati izražavanje onoga što je nama važno, što nam je prirodno. Njegujući svoju unutarnju kreativnost, svoj mekan i moćan unutarnji glas, polako zauzimamo i prostor vanjskog svijeta, na svoj način. Polako dodajemo svoje boje, svoje materijale, svoju mirnoću, svoje pokrete… Polako gradimo u vanjskom svijetu onu vrstu postojanja koju želimo živjeti.
I, što danas želiš kreirati?
Još bolje, kako ćeš si dopustiti – izraziti ono što je u današnjoj tebi?
