Citat je u originalu nešto drugačiji, ali kada je u pitanju organizacija definitivno je primjenjiv. Osobe koje me poznaju ili su imale priliku surađivati samnom, znaju da sam osjetljiva kad je u pitanju organizacija (ili njen nedostatak).
Veliki sam protivnik obavljanja posla stihijski. Nažalost, godinama sam bila prisiljena raditi na takav način. Za tvrtke, poslodavce i klijente koji su sve informacije “dobivali” u zadnji čas, a na meni je bilo da posao obavim kako god znam i umijem- naravno u ekspresnom roku u kojem se očekuje.
Kad bolje razmislim zapravo sam više bila u ulozi mađioničara nego li radnika. Dok sam tek ulazila u svijet poslovanja i rada za druge naravno bila sam ponosna kako sam šefa i firmu izvukla iz one stvari i spasila im obraz pred njihovim klijentom. Međutim, kako je vrijeme prolazilo vidjela sam da se situacija ne mijenja i da se kontantno živi i radi na rubu.
Svaki puta kada bi pokušala popričati, predložiti promjenu ili preuzeti bar dio odgovornosti kako bih mogla nešto zaista i promijeniti i poboljšati zapravo sam dolazila pred zid. Čak sam imala situaciju gdje me je šef na prijedlog da preuzmem dodatnu odgovornost kako bi se stvari bolje posložite u firmu gdje sam bila u ulozi asistenta dobila odgovor: “Aha, to bi da možeš tražiti veću plaću?”, što me kompletno izulo iz cipela.
S vremenom sam pomalo postajala frustrirana jer mi nije bilo jasno u čemu je problem i kako je moguće da ima toliko “armagedon” situacija gdje sve treba biti gotovo jučer i gdje se informacije daju redovito u zadnji čas i na kapaljku. Pa nije valjda moguće da tako stoje stvari u poslovnom svijetu? Da ne govorim o tome da sam doživjela burnout.
Ne, tako stvari ne stoje u poslovnom svijetu- što sam shvatila jako brzo kada sam počela raditi za sebe. Ok, vrlo je moguće da će s vremena na vrijeme biti neka kritična situacija i da kada se jedan klijent javi da mu treba nešto hitno da će ih se javiti i ostalih pet, ALI…to ne bi smjela biti konstanta. Ako želite svoj posao obavljati na vrijeme i kvalitetno onda se on ne može raditi stihijski. Ukoliko se sve radi u zadnji čas i da je nekoliko puta tjedno “armagedon” situacija sasvim jedan normalan radni dan, nešto opasno ne valja u samoj organizaciji.
Kako znam? Jer si sama organiziram svoj posao, gradim nekoliko svojih brendova i vodim brendove klijenata. Planiram radne zadatke unaprijed i jednako tako posao obavljam unaprijed kada je to moguće. Ne volim kasniti niti probijati rokove i stvarno mogu reći da sam poprilično osjetljiva na njih. Smatram da je organizacija jedan od najvažnijih vještina koju možemo savladati i stojim iza toga da je svima nama potrebno imati nekakav red u ovom današnjem kaosu.
Koliko puta sami sebi kažemo da nemamo vremena za nešto. Pravo je pitanje zapravo je li to zaista tako? Je li trenutno period kada stvarno nemamo vremena ili se samo trebamo bolje organizirati?
Naravno u poslovanju nije sve crno i bijelo i pred nas dolaze različiti izazovi. Međutim, smatram da je vrlo važno znati i moći se organizirati. Prvo, kako bi stigli obaviti posao za sve vaše kupce/klijente, kako bi oni bili zadovoljni, te kako bi vi mogli podići svoju razinu prihoda na zadovoljavajuću rzainu. Drugo, kako bismo svoj posao mogli raditi (u većini slučajeva) s osmijehom na licu i biti zaista njime i zadovoljni. Treće, kako biste svoj posao mogli raditi što bolje i što dulje bez da doživite burnout i pokupite zdravstvene probleme. Vjerujte da niti jedan posao nije vrijedan vašeg zdravlja- pa ni vaš vlastiti.
Što se mene tiče imam tu neku blesavu “sreću” da sam mix reda i kaosa i zapravo mi je svakodnevica žongliranje između ova dva svijeta. Za kreativno stvaranje i osjećaj unutarnjeg mira i slobode- potreban mi je kaos; što koristim u stvaranju sadržaja za sebe i klijente. Međutim, kada je u pitanju posao, sastanci, rokovi- tada sam red, rad i disciplina mod. Ovaj način mi zapravo najbolje odgovara i jednostavno ne mogu drugačije. Vjerujte probala sam, nije se pokazalo dobro.
Također, kao što sam na faxu jednom davno bila kampanjac, ostala sam jednaka do dana današnjeg. Svjesna sam da nisam svakog dana na jednakom kapacitetu energije (oko koje organiziram sve što radim), stoga kod mene ima dana kada radim po 15 sati dnevno i odradim posla za narednih tjedan dva, a ima dana kada mi je uspjeh doslovno se izvući iz kreveta. I smatram da je to u redu. Svatko od nas samo treba prepoznati i pronaći onaj način koji njemu funkcionira.
I ne, ne ustajem se u pet ujutro kako bi sve stigla obaviti. 😉
