Postpartum i poduzetništvo može biti popriličan izazov unatoč tome što se često za poduzetništvo odlučimo s idejom drugačijeg vremena za svoju obitelj. Također, puno poduzetnica započelo je svoj poduzetnički put tijekom porodiljnog dopusta i opet ima određene izazove tijekom drugog porodiljnog dopusta.
Jedna od njih sam bila i ja. Tijekom 2020. otvorila sam svoje društvene mreže s ciljem dijeljenja znanja i iskustva koje sam imala kao mlada socijalna pedagoginja i planirala „nešto svoje“ za 2027. godinu. Porodiljni tijekom 2021. me katapultirao nekoliko stepenica naprijed i odlučila sam se na taj korak odmah po njegovom završetku, a do tada sam radila besplatno. Iako je to sve samo ne besplatno!
Radila sam za iskustvo, iz potrebe za pripadanjem (tražila sam svoju zajednicu majki), potrebe za zabavom (jednostavno sam se igrala na drugačiji način nego doma s djetetom i oslobodila svoje kreativne procese), ali i potrebe za slobodom (trebao mi je odmak od obiteljske svakodnevice i da ja opet imam neke druge uloge osim uloge mame koja se prelije na sva područja života u tom periodu). Prepoznaješ se?
Tada, na početku, nema toliko pritisaka i često ne znaš što točno radiš, zapravo učiš o poslovanju i nisi još svjesna što sve ulazi u samostalan posao, a UZBUĐENJE je na vrhuncu. Sve je puno lakše jer smo pronašle način kako punimo svoje baterije u toj drugačijoj ulozi.
Drugi (ili svaki idući) porodiljni ima svoje posebne izazove jer je vrlo vjerojatno prošlo neko vrijeme, posao je tu, klijenti su tu, obaveze su tu, a mi otvaramo porodiljni i stavljamo obrt u službeno mirovanje za vrijeme postpartuma (ili zapošljavamo nekog drugog iako ćemo posao raditi mi).
Tu je i starije dijete (djeca) koja će tražiti svoje, kojoj ćemo se posvećivati uz bebu što je dvostruko zahtjevnije nego biti na prvom porodiljnom dopustu, slažeš se? Tu je i hrpa nepoznanica kako je biti mama dvoje djece upravo zbog očekivanja koja imamo na temelju prvog iskustva, pa smo u frustraciji jer ipak nije onako kako smo očekivale da će biti.
Ono što je jedina istina je da ne znamo što nas čeka sve dok to „nešto“ ne dođe, a tada se bavimo tim izazovima sa svim resursima koje vidimo da imamo na raspolaganju.
Brinuti unaprijed (za idućih godinu dana) nema smisla, ali ima smisla jačati svoje kapacitete, pripremiti plan punjenja baterija, ulagati u svoje mentalno zdravlje, tražiti pomoć kako bismo jačali svoju otpornost na stres i frustraciju.
Evo nekih dodatnih i konkretnih savjeta za postpartum:
- Otpuštanje trebanja i moranja (postpartum, ali i općenito u životu)
U životu je ovoga jako puno. I previše. Iako krenemo u poduzetništvo da se oslobodimo od tuđih moranja i zadataka koje trebamo obaviti, putem kreiramo vlastita moranja. Pritom je jako važno kakve smo same sebi šefice i koliko slobode unutar strukture si dopuštamo općenito. Važno je koliko poznajemo sebe i koliko slijedimo sebe kako bismo kreirali posao po svom, po svojim pravilima, a ne tuđim.
Kad tek krećemo, isprobavamo različite strategije, akcije, načine poslovanja te odlučujemo što je za nas, a što nije.
Nemam pravi odgovor što tebi sve treba u tvom postpartumu, ali znam da svaki dan moraš pratiti samo sebe i pitati se što ti ZAISTA treba. A to ne možemo unaprijed. No, ako krenemo otpuštati sva trebanja, imat ćemo više mogućnosti zaista slijediti sebe kroz postpartum, a ne poduzetništvo.
Dat ćemo sebi prostor za odmor i tražiti različite načine punjenja baterija, a jedno od načina zaista može biti određeni segment posla koji volimo (tu će iskočiti ono što nam nedostaje) i za kojeg ima prostora upravo u postpartumu.
- Priprema glavnog sadržaja za idućih mjesec dana
Vjerujem da će ti biti lakše ako ipak imaš nešto pripremljeno i s time na umu lakše se opustiti i uzeti vrijeme za oporavak. Ipak, lako je izgorjeti nekoliko dana pred porod jer „nisam sve još stigla“. Poanta pripreme je pripremiti minimum koji će omogućiti povezivanje s našom zajednicom, a ne pripremiti sve kao da radiš punom parom svaki dan. Znam da je teško naći pravi omjer, ali manje je više u ovom slučaju te će svi koji inače prate što radiš i očekivati da ćeš uzeti pauzu.
Ono što sam ja radila je isplanirala različite načine suradnje i povezivanja s drugim stručnjakinjama iz svog područja kako bih upoznala njih, ono čime se bave i na koji način (a povezano je i s mojom zajednicom žena), te kako bih rasteretila sebe u kreiranju većih komada sadržaja. Tako je nastao projekt „Podržana u majčinstvu“ o kojem možeš više pročitati OVDJE.
Kada otpustiš moranja, odnosno kada svakodnevno otpuštaš moranja i okreneš se prema onome što ŽELIŠ za taj dan, otvaraš se unutarnjim spoznajama i kreiraš prostor iz neke druge energije.
Prisjeti se zašto radiš to što radiš, kako si krenula u svoj posao i razmišljaj o periodu postpartuma kao periodu ponovnog buđenja jer zasigurno nećeš iz njega izaći ista.
- Dopuštanje oporavka kroz postpartum
Oporavak, nježnost prema sebi, odmor, povezivanje s bebom i usklađivanje sa starijim djetetom (djecom) – kakav god porod bio i kako god se ti osjećala. Minimum minimuma je 40 dana tzv. babinja, a novija istraživanja pokazuju da kod nekih žena postpartum traje i do dvije godine. Stoga, uvijek majkama s kojima radim upravo u postpartumu radim plan odmora, potrebne podrške, punjenja baterija i načina kako da im tih godinu dana bude lakše, ljepše i da one same budu zadovoljnije na svim svojim područjima u okviru okolnosti u kojima jesu.
Dopustiti si oporavak znači da si najbolja mama ako ležiš jer imaš ranu na maternici (o kojem god porodu se radi), a ne ako se vratiš iz bolnice i pereš 3 ture veša koje muž nije „mogao“ oprati.
Dopuštanje oporavka znači ne forsirati svoje tijelo, nego uložiti u kvalitetan oporavak i rehabilitaciju.
Dopuštanje oporavka znači ne raditi i dopustiti prirodnim procesima da se dogode prihvaćajući novu ulogu u svom životu.
- Prihvaćanje uloge mame i promjene prioriteta kroz idućih 6mj postpartuma
Uloga mame je uloga koju svjesno biramo i koje se nikad ne možemo odreći, ali zapravo ne znamo u što se zaista upuštamo. O određenim strahovima tijekom same trudnoće pričala sam OVDJE
Zato, prihvaćanje te uloge za svaku od nas ima posebno značenje. Moje razumijevanje te uloge ne ide iz stava da se na porodu rađa i majka, nego da se majkom postepeno postaje. Pojam matrescencije kod nas nije dovoljno poznat, ali govori upravo o tom periodu ako ga razumijemo na pravi način. Za postati majkom treba vremena i svaka žena mora proći vlastiti put koji je za svaku od nas drugačiji.
Uloga mame je jedna od najvažnijih i najtežih uloga u našem životu. Uloga za koju često pomislimo da nismo bile spremne, ali ono što je teško uči nas najviše upravo o nama samima. Postajemo drugačije osobe ako se zaista posvetimo ulozi koja nam je važna. Jačamo neke nove vještine, razbijamo mitove, mijenjamo uvjerenja koja se prelijevaju i na našu poduzetničku priču.
- Podrška u postpartumu, ali i nakon njega
Odmor, mogućnost ne obavljanja zadataka u svom poslovanju kao i poneko obavljanje posla nakon određenog vremena ne bi bilo moguće bez podrške unutar i/ili izvan naše obitelji. Osigurati sebi pomoć kad nam je potrebna nema cijenu, uvijek, ali posebno u postpartumu. Pritom ta podrška može doći iz različitih izvora i na različite načine koje ponekad ne vidimo jer razmišljamo samo iz svog kuta gledišta. Otvoriti se za različite opcije ponekad znači opasno poraditi na svojim očekivanjima (od sebe i drugih) kao i uvjerenjima koja su u pozadini.
Ako želiš još mojih lekcija (teme koje najviše obrađujem su: postpartum, majčinska krivnja, briga o sebi, unaprijeđenje partnerskog odnosa), kao i stručne podrške, pozivam te da se prijaviš na moju newsletter listu koja okuplja divne žene koje žele raditi na sebi. To možeš napraviti OVDJE.
Šaljem ti zagrljaje,
Iva 🙂
FOTO: Kristina Samardžić ; Instagram profil potraži OVDJE
