Kada smo opterećene svakodnevnim obavezama, poslovnim izazovima i tuđim očekivanjima, lako je izgubiti vezu sa sobom. Ono što smo nekada voljele raditi, ono što nas je činilo sretnima, čemu smo redovno posvećivale svoje vrijeme s vemenom kao da ostane zatrpano ispod svega što “moramo” i “trebamo”.
I meni se to dogodilo.
Dvadeset godina u korporativnom svijetu, u menadžerskoj ulozi, potpuno su me udaljile od mene same. Toliko sam se usmjerila na posao; ciljeve, strategije, rezultate… da kao da sam prestala osjećati. Kada sam počela tražiti posao koji bi bio autentično moj i usiklađen sa mojom svrhom, nisam se mogla prisjetiti što je to što me stvarno veseli. Znala sam okvirno, ali nisam mogla osjetiti onaj zanos i žar kojeg sam nekad osjećala baveći se tim aktivnostsima. Jednostavno, nisam znala niti što me pokreće, niti što zapravo želim.Kao da je taj dio mene zauvijek nestao.
No, istina je bila da je uvijek bilo tu – samo mi je trebalo ponovno osjetiti sebe, dozvoliti si da osjećam i vjerovati onome što mi je moje tijelo govorilo.
I iako sam, kada sam studirala, imala toliko hobija da su se ljudi pitali kako sve to stižem uz studij i posao, sada se svega toga niam mogla prisjetiti. Znala sam da sam bila ispunjena, da sam plesala, glumila, igrala bridž, slikala, pisala, … Bila sam ispunjena. A onda su došle obveze, ozbiljna karijera i malo po malo, sve te stvari su nestale.
I upravo to vidim često kod žena sa kojima radim.
Tek kada se opuste, kada si dopuste prostor bez pritiska, počinju se prisjećati onoga što su nekada voljele. Ponekad su to male stvari – pisanje, crtanje, razgovori koji ih nadahnjuju. Ponekad nešto veće – ideje koje su oduvijek nosile u sebi, ali ih nikada nisu slijedile.
Zato, ako tražiš ono “nešto” što bi te ispunilo, možda odgovor nije u još jednoj strategiji ili poslovnom planu. Možda je odgovor u tebi – u onome što si nekada voljela, ali si zaboravila.
Dopusti si stati. Opustiti se. Prisjetiti se.
Jednostavna vježba koja ti može pomoći je da svaki dan odvojiš samo 10 minuta tišine. Bez telefona, bez obaveza. Samo ti i tvoje misli. Postavi si pitanje: “Što me je nekada činilo sretnom?” i onda samo slušaj. Ne analiziraj, ne planiraj – samo osjećaj.
S vremenom, ti trenuci tišine postaju dragocjeni prozori u tvoju autentičnu sebe. I možda ćeš, baš kao i moje klijentice, otkriti da ono što tražiš nije tako daleko.
Jer tvoja autentična strast nikada nije nestala – samo čeka da je ponovno otkriješ.
