Za početak, možeš li nam se ukratko predstaviti!
Moje ime je Sonja Nedić i ja sam, zadnjih nešto više od dvije godine, intelekt iza obrta IntelektOS. -OS being regionalna oznaka. Bavim se pisanjem sadržaja za druge, educiranjem drugih kako da sadržaj pišu sami za sebe, vođenjem društvenih mreža te lekturom i korekturom.
Prije ovog poduzetničkog putovanja radila sam u marketingu, administrativno-organizirajuće-Katica za sve poslove, na EU-projektima i u jednoj nevladinoj organizaciji.
Jesi li imala podršku okoline pri pokretanju svog posla?
Jesam. Ogromnu. Cijeli svoj život imam podršku i muškog i ženskog roditelja. Čak i onda kad im se baš nije svidjelo. Uvijek su stajali iza mene. Sad je tu i cimer. Prijatelji. Nemam ih puno, ali imam točno one koje trebam. I to stvarno, ali stvarno puno znači. I jako sam zahvalna na tome.
Onako potpuno iskreno, ja sam u poduzetništvo ušla iz potrebe, ne iz želje. Ne kažem da to nije negdje čučalo i da nisam nikad o tome razmišljala, ali sam generalno mislila da se to događa tamo nekim posebnim ljudima.
Bilo mi je dosta Zagreba i htjela sam se vratiti kući, tadašnji posao me nije ispunjavao, a nisam mogla napredovati (ni pozicijom ni novčano), nisam više htjela imati vezu na daljinu, a u Osijeku nisam mogla naći posao. Hence, stvorila sam si posao.
Prvih godinu dana sam imala poticaje i često me je mučilo hoću li nakon njihovog istekla ja to sve sama moći. Prošlo je više od godinu dana da ih nemam i evo… Mogu.
Kako je tekao put do prvih klijenata?
Bilo je upleteno malo sreće. Moj tata bavi se sličnim stvarima kao i ja iako nikad ja ne bih nešto napisala kao on, a on nikad ne bi nešto napisao kao ja, ali oboje pišemo. Na svoj način. Mog prvog klijenta mi je on prepustio. On je u penziji i svoje dane bi radije provodio vozeći bicikl, sjeckajući granje, čisteći ulicu od ćoška do ćoška nego za kompjuterom.
Taj prvi klijent je ujedno i osoba koju znam pola svog života i ovo nije prvi posao koji mi je “namjestila”.
Za jednu meni poznatu i dragu nevladinu organizaciju radila sam, na početku, volonterski, ali čim se stvorila mogućnost za plaćenu suradnju, počeli smo i na taj način surađivati. I onda se zakotrljalo. Poznanstva. Preporuke. Moj angažman u Be Your Own Boss grupi. Iako kad sam se angažirala, angažirala sam se iz jednog jedinog razloga, a to je da sebe tjeram iz svoje zone komfora, a na kraju sam dobila divne klijentice.
Dobro je poznato da je poduzetnicama teško istinski odmarati. Kako se ti nosiš s time?
Ja sam kraljica odmaranja. Haha. Nedavno sam se vratila s godišnjeg. Jedanaest dana nisam palila laptop i jedanaest dana nisam mislila na posao.
Poznata sam među svojim prijateljima kao osoba koja ima vrijeme kada ne radi ništa. I nikad nikom, a ponajmanje sebi, nisam dozvoljavala da mi dira u to moje “ništa”. Zvali su mene tada i na kavu i u šetnju i raznokuda, ali ja se nikad nisam dala jer sam radila “ništa”. To je moje vrijeme. Šta god ono meni podrazumijevalo.
Vrijeme za odmor mi je strašno bitno. Oduvijek. Otkad sam poduzetnica pogotovo. To ne znači da ja svoj posao ne volim i da mi nije stalo do mojih klijenata. Baš suprotno. Moji klijenti, a i moji bližnji i, ono najvažnije, ja sama nemamo koristi od mene pregorene.
Nisam se nikad dovela do burnouta i kategorički tvrdim da nikad ni neću. Jer radi se o mom zdravlju. A smatram da burnout utječe i na psihičko i na fizičko zdravlje.
Smatraš li se organiziranom? Voliš li rad od kuće?
Strašno sam organizirana. Poslovno, ali i privatno. Nekad je to znalo biti i do u krajnost. Sad dobro pronalazim nekakav balans. Ono što mogu izorganiziram, ali uvijek ostavim prostora za one neplanirane stvari. Jer ih uvijek bude. A privatno sam naučila da mi upravo taj prostor donese najbolje doživljaje. Nedavno sam se vratila iz Madrida i da nije bilo tog neplaniranog, a ja sam inače osoba koja na putovanja ide s popisom muzeja, restorana, slastičarnica i ostalih “do to”, “to see”, “to eat”, po mogućnosti točno po danima, ne bih probala fantastičnu sangriju i još fantastičniji, i to na potpuno i opće iznenađenje, bocadillo de calamares.
Volim rad od kuće. Obožavam svoj radni kutak s podesivim stolom i anatomskom stolicom. Volim sama raditi, odnosno volim slobodu koju mi to donosi. Da mogu koliko hoću, kako hoću i kad hoću.
Iskustvo s imposter sindromom – kako ga pobijediti?
“Oscar Wilde said: ‘Each man kills the thing he loves.’ And it’s true. The mere possibility of getting what we want fills the soul of the ordinary person with guilt. We look around at all those who have failed to get what they want and feel that we do not deserve to get what we want either. We forget about all the obstacles we overcame, all the suffering we endured, all the things we had to give up in order to get this far…
… But if you believe yourself worthy of the thing you fought so hard to get, then you become an instrument of God, you help the Soul of the World, and you understand why you are here.”
Ovo je moja go to imposter sindrom “molitva”. Mene imposter sindrom ne zahvaća baš često. Moram priznati. Ali za one rijetke trenutke kada me ipak uhvati, “lupim” si jednu odgojnu, izdeklemujem si ovaj citat sa samog početka Coelhovog “Alkemičara” i idem dalje.
Imaš li kakve zanimljive planove za budućnost koje bi htjela podijeliti s nama?
Trenutno konkretne planove nemam. Imam želje. I sve idu u nekom edukacijskom smjeru. Ja sam inače osoba koja ulazi oprezno “na mala vrata”, a pogotovo sada kad su mi želje smjer za koji nisam nikad mislila da ću ga željeti. Kad želje postanu planovi, članice Be Your Own Boss grupe bit će o tome prve obavještene.
Što bi voljela poručiti ženama koje tek kreću u poduzetništvo?
Proslavite svaki uspjeh po putu. Otvaranje kojeg god pravnog ili drugog oblika, novog klijenta, bolju zaradu od prošlog mjeseca, godišnjicu, dobar feedback… Ništa, ali ništa, od toga nije premalo za čašu vina s prijateljicama, ručak s partnerom, kolače s roditeljima, nove patike (za nove patike je uvijek vrijeme ako, recimo, pitate mene pa je zato bolje da me ne pitate :D), weekend getaway ili bilo šta drugo što vas veseli.
I za kraj, jedan savjet stručnjaka – što svi koji sami stvaraju svoj sadržaj trebaju znati? 🙂
Nemojte zaboraviti u sadržaju koji stvarate imati sebe. Da. Svi mi stvaramo sadržaj zbog svojih potencijalnih i trenutnih klijenata, odnosno kupaca, odnosno ciljane skupine. Da. Stvarat ćemo ono što prolazi kod njih. Ali u svemu tome nismo mi nebitni. U svemu tome treba biti i nas. Treba nas stvaranje sadržaja veseliti, zabavljati. Muka živa je stvarati nešto ukalupljeno samo da bismo ispunili tamo neku formu. Unesite sebe. Naši pravi (potencijalni) klijenti ili kupci će to itekako prepoznati. Svi ostali ne trebaju tu ni biti.