Što govorimo (o) sebi i kako to utječe na naš život

Ako mislite da nešto možete učiniti ili mislite da to ne možete učiniti, u pravu ste. – Henry Ford

Najvažniji odnos koji imamo u životu odnos je sa samim sobom. Iako u odrasloj dobi veliki naglasak stavljamo na odnose s drugima, ono što putem nikako ne smijemo zaboraviti je odnos prema sebi. Način na koji pričamo sami sa sobom (naš unutarnji govor) utječe na naše misli, emocije, ponašanje i rezultate koje postižemo. 

Ponekad imamo ideju da možemo predvidjeti vlastitu budućnost pa se mentalno unaprijed, kroz unutarnji govor, pripremamo za (nepoželjni) ishod. Jeste li ikada sami sebi rekli Znala sam da će biti tako! Ako jeste, onda znate o čemu je riječ.

U psihologiji i sociologiji taj je mehanizam poznat pod imenom samoispunjavajuće proročanstvo. Brojna su istraživanja u školskom i poslovnom okruženju, menadžmentu, roditeljstvu, ljubavnim vezama, prijateljskim odnosima, zdravstvu itd. potvrdila koliko naša uvjerenja utječu na međuljudske odnose, kao i na vlastitu sliku o sebi i rezultate koje postižemo u vlastitom životu. 

Posljedice samoispunjavajućeg proročanstva prvi je u eksperimentalnim uvjetima istražio Robert Rosenthal u svom doktorskom istraživanju iz kliničke psihologije na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu sredinom 1950-ih godina. Rosenthal je podijelio 108 ispitanika u 3 eksperimentalne skupine: “uspješni”, “neutralni” i “neuspješni”. Ispitanici odabrani za pokus bili su nasumično dodijeljeni tim kategorijama, ali im je rečeno u kojoj su kategoriji te im je pojašnjeno što koja kategorija znači. Svjesni svog rangiranja, ispitanici su sudjelovali u kognitivnoj vježbi, a kasnije su ih ponovno testirali kako bi uočili razlike. Rosenthal  je očekivao da će eksperiment pokazati da će “neuspješni” biti gori na naknadnim testovima, “neutralni” približno isti kao ranije, a oni koji su imenovani kao “uspješni” bolji. Rezultati su potvrdili tu hipotezu. Jedina razlika među ispitanicima bilo je očekivanje usađeno u njihov um od strane eksperimentatora, a pokazalo se da je to bilo dovoljno da izazove razlike u uspješnosti. 

Bit samoispunjavajućeg proročanstva je u tome da očekivanja i uvjerenja djeluju na ponašanje osobe tako da ono dovede do ispunjenja tih očekivanja i potvrde uvjerenja. Funkcionira kao zatvoreni ciklus koji se može promatrati u pet faza:

1. Imamo određeno očekivanje od sebe, druge osobe ili situacije, koje je formirano putem naših uvjerenja o tome (npr. Ja sam osoba koja uvijek kasni.)
2. Izražavamo svoja očekivanja verbalno i neverbalno (Ja nikad ne mogu stići na vrijeme. Vrijeme i ja smo posvađani.)
3. Drugi ljudi prilagođavaju svoje ponašanje našem ponašanju, onome što govorimo i signalima koje šaljemo. Mi sami radimo to isto. (Drugi već unaprijed očekuju da ćemo kasniti, formiraju svoje uvjerenje o nama kao nepouzdanoj osobi. Mi odugovlačimo s pripremama jer ionako ćemo zakasniti, trošimo vrijeme na nebitne poslove, izostaje nam fokus na zadatak.)
4. Naša očekivanja se potvrđuju, postaju stvarnost (Stvarno ne stignemo na vrijeme)
5. Time potvrđujemo i jačamo svoje primarno uvjerenje. (Znala sam! Nikad ne stignem na vrijeme i gotovo!) Drugi potvrđuju svoja (nova) uvjerenja o nama. (Baš je nepouzdana.)

ZAŠTO UOPĆE LJUDI SAMI SEBE TAKO SABOTIRAJU?  

Koliko god čudno zvuči – sve što ljudi rade, rade iz dobre namjere. Iza svakog ponašanja koje osoba ima, leži neka sekundarna dobit koja ponekad na prvu nije vidljiva. Npr. kad osoba unaprijed očekuje neuspjeh, može biti vođena idejom da tako ima situaciju pod kontrolom i da će se manje razočarati kad do neuspjeha i dođe. Pritom nije ni svjesna da je baš time povećala svoje izglede za neuspjeh. 

Iako se samoispunjavajuće proročanstvo najčešće spominje i zapaža u kontekstu nepodržavajućih uvjerenja o sebi i/ili svijetu oko sebe, istina je da djeluje u oba smjera. Npr. ako na razgovor za posao dođu dva kandidata potpuno jednakih sposobnosti, ali jedan je samouvjeren i baš radi toga opušten i elokventan u nastupu, najvjerojatnije će baš to odnijeti prevagu u korist tog kandidata. I time potvrditi njegovo uvjerenje o sebi kao o odličnom kandidatu za taj posao. 

Ovo je dovoljan razlog da naučimo kako samoispunjavajuće proročanstvo koristiti tako da nas podržava, zar ne?

KAKO DA SAMOISPUNJAVAJUĆE PROROČANSTVO RADI U NAŠU KORIST

Za početak, važno je osvijestiti svoje nepodržavajuće uvjerenje. Tek tada ga možemo zamijeniti rečenicom u koju također možemo vjerovati, a koja će nas više podržavati na putu prema cilju koji želimo ostvariti. Ako netko cijeli život vjeruje u to da nije dobar materijal za privatnog poduzetnika, teško da će sam sebe uvjeriti u rečenicu “Poduzetništvo je pravi put za mene.”. U takvom će slučaju više koristiti neka rečenica koja podržava razvojni mentalni sklop, npr. “Iako još ne znam kako biti poduzetnik, oni koje to već jesu mogu mi pomoći na putu da to postanem.”.

Da, druge osobe koje su već ostvarile neki naš cilj mogu nam stvarno pomoći na putu. Čak i ako nam direktno ne pomažu, modeliranjem njihovih koraka i ponašanjem na takav način možemo iskoristiti njihovo dragocjeno iskustvo. 

Ono što nam također može služiti kako bismo doživjeli pozitivne efekte samoispunjavajućeg proročanstva jest maštanje. Moć zamišljanja budućih situacija je nepravedno zanemarena, a čak i kad to rade, ljudi najčešće zamišljaju nepoželjne ishode. Međutim, zamišljajući pozitivne ishode neke situacije, možemo mentalno izvježbati vlastite reakcije u određenim situacijama i tako biti spremniji za njih kada se stvarno dogode. 

SVE JE MOGUĆE, ZA “NEMOGUĆE” SAMO TREBA MALO VIŠE VREMENA

Posljednji (no ne i manje važan) savjet jest izbaciti generalizacije iz govora. Generalizacije su sve one rečenice koje u sebi imaju riječi uvijek, stalno, nikad, nemoguće, neću, ne mogu, svi, nitko, treba, mora. Kako način na koji govorimo utječe i na naše ponašanje, isključivost nepotrebno ograničava naš raspon mogućih reakcija. Npr. Nikad neću ovo savladati! rečenica je koja će nas zaustaviti u pokušajima, dok će nas rečenica Još nisam naučio pravi način da ovo savladam! podržavati u daljnjim pokušajima, jer se vodimo idejom da način postoji.

Važno je u cijelom procesu biti nježan prema sebi i dati si vremena. Uvjerenja koja imamo nisu nastala preko noći pa tako ne možemo očekivati ni da nestanu preko noći. Ustrajnost je ključan faktor svakog uspjeha. Sretno u primjeni (i promjeni)!