Psihoterapija je razgovor između terapeuta i klijenta u kojem se kroz određeni vremenski period prorađuju teme s kojima se klijent bori, za koje mu je potrebna podrška. Na psihoterapiji se ne dijele savjeti već se poštuje tempo i želje klijenta, koliko duboko želi ići u neku temu, koliko često i o kojoj temi će uopće biti riječi.
Na psihoterapiju je najbolje ići u svrhu prevencije a ne kako bi se ugasio požar. Stoga je potrebna svima, u manjoj ili većoj mjeri. Što prije proradite stvari koje vas u životu koče i more, time smanjujete vjerojatnost pojave „požara“, tj. sprječavate pojavu nefunkcionalnog ponašanja u svakodnevnom životu.
Koliko traje jedan psihoterapijski susret?
Najčešće jedan sunčani sat, odnosno 60 minuta.
Tko može držati psihoterapiju?
Psihoterapeuti i savjetodavni terapeuti. (Edukanti psihoterapije spadaju u posebnu kategoriju.)
Psihoterapeut je stručnjak koji je završio dodatnu edukaciju nakon što je prethodno završio medicinu, psihologiju, socijalni rad, edukacijsku rehabilitaciju, socijalnu pedagogiju ili logopediju.
Savjetodavni terapeuti su stručnjaci koji su završili fakultet koji se ne nalazi u gornjem popisu i koji su dodatno, uz edukaciju iz psihoterapije, bili obvezni završiti i propedeutiku psihoterapije.
Ono s čim se često poistovjećuju psihoterapeuti su psiholozi i psihijatri, no to nije isto.
Psiholog je osoba koja je završila studij psihologije, dok je psihijatar završio studij medicine te specijalizaciju iz psihijatrije.
Stoga je lako vidjeti da svaki psihoterapeut nije psiholog ili psihijatar, kao što ni svaki psiholog ili psihijatar ne mora biti psihoterapeut.
Tko su to edukanti psihoterapije?
Edukanti psihoterapije su na putu da postanu psihoterapeuti ili savjetodavni terapeuti.
Oni su osobe koje su još uvijek u edukaciji, ali na dovoljno visokom stupnju tako da su dovoljno stručni da krenu držati psihoterapiju. To im odobrava centar u kojem se školuju. Uz specifičnosti svakog ponaosob, njihova prednost na tržištu je što će biti dostupniji i vremenski i cjenovno od psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta.
Vrste psihoterapije
Postoji više vrsta psihoterapije: kognitivno-bihevioralna, geštalt, transakcijska analiza, psihoanaliza, sistemska, logoterapija itd.
Nijedna nije bolja ili lošija od neke druge, bitno je koja odgovara vama. A ono što je bitnije od bilo kakvog terapijskog pravca je odnos koji gradite s terapeutom. Odnos je taj koji iscjeljuje.
Stoga obratite najveću pažnju na to jeste li „kliknuli“ s osobom koja vam je terapeut.
Uživo ili online?
Ako možete birati između odlazaka na terapiju, odnosno susreta uživo i susreta online, odaberite susret uživo. Bolje vi možete doživjeti terapeuta a i on vas. Online je izazovnije raditi jer već imamo određeni „zid“ između nas.
Ako iz bilo kojeg razloga terapija uživo za vas nije moguća, bolje je imati ju i online nego ju uopće ne imati.
Koliko će trajati moja terapija?
Svatko je jedinka za sebe. Neki od nas imaju jedna iskustva koja drugi uopće nemaju. Neke su pak iskustva koja smo mi imali pogodila, dok nas nisu – i obratno. Nekome će za određenu temu ili problem biti potrebno 10 susreta, a nekom za isto to 1 godina redovitih dolazaka.
Neki prosjek za veće promjene su redoviti dolasci pola godine.
Koliko često se trebaju odvijati dolasci da bi se smatrali redovitima?
Pod redovitim dolascima podrazumijevaju se dolasci jednom u tjedan dana, odnosno jednom u periodu od dva tjedna. Za rjeđe od toga se smatra da je značajno oslabljen efekt terapije.
Znam da određenoj osobi iz okruženja silno treba psihoterapija, ali ona to ne vidi. Kako da ju nagovorim?
Sve i da to je istina, što ne možemo sa sigurnošću znati, jedino što možemo ponuditi toj osobi je naše viđenje situacije te informiranje o tome što je psihoterapija. Dovođenje ili prisiljavanje na psihoterapiju nema smisla jer osoba koja nije samostalno odlučila da uđe u zahtjevan proces kao što je psihoterapija neće puno, ako i uopće, profitirati od nje.
Najbolji način je pokazati svojim primjerom. Nekada će to značiti i da smo spremni prihvatiti da naši najbliži ne žele promjenu koliko god da im je teško.
Ukratko, 3 najbitnije stvari ako krećete na psihoterapiju:
1. U redu je ako vam ne paše terapeut kod kojeg ste krenuli – potražite novog. Svi smo mi različite osobe i za ovaj specifičan odnos, kako bi iz njega izvukli maksimum, najbitnije od svega (čak i od vrste psihoterapije!) je da nam terapeut sjedne.
2. U redu je ako ne vidimo značajan pomak nakon 10 – ak, čak ni 30 – ak susreta, ne treba podcijeniti napredak koliko god on bio malen i treba dati vremena procesu, ništa ne ide preko noći.
3. Za optimalan efekt najbolje je ići na terapiju jednom tjedno ili jednom u dva tjedna.
AUTOR: Monika Mišolić, edukantica geštalt psihoterapije pod supervizijom
Bivša profesorica matematike s pet godina iskustva rada u školi, trenutno edukantica gestalt psihoterapije. Za ulazak u psihoterapijske vode najviše ju je inspirirao rad s učenicima, ali i iskustvo osobne psihoterapije. Još od malih nogu fasciniraju je boje, a zadnjih nekoliko godina opet strastveno slika. Trenutno drži psihoterapiju 1 na 1 te istražuje povezanost svoje dvije strasti – psihoterapije i apstraktnog slikarstva.
