Naše su dušice zaista kreativne u izboru životnih uloga; od kćeri, sinova, preko prijatelja, poslovnih partnera, unuka, pa sve do uloge roditelja, a i dalje i šire…
Svaka nam ta uloga daje neke drugačije granice, naše ponašanje je različito i srodno vlastitom sustavu vjerovanja, no suštinski autentični „ja“ je isti – ili bi barem trebao biti.
Vjerujem kako nisam jedina kojoj je zaista bio izazov postaviti granice, vratiti fokus i koncentraciju na početnu razinu nakon poziva nekih dragih i bliskih osoba koje su u tom trenutku imale neki „problem“.
Promatrajući sebe, svoje klijente i bliske ljude shvatila sam kako neke sasvim (ne)bitne, a „hitne“ stvari i stanja ljudi do kojih nam je stalo postanu u stotinki prioritet visoke važnosti.
Tako zaposlena žena koja je u stisci sa rokovima, odgodi još malo jer dijete ne može pronaći adekvatne hlače za trening, ili se fokusirate na svoj posao kad kolegici hitno treba razgovor o uobičajenoj temi na kojoj mjesecima niste pronašli rješenje… Sigurna sam kako bismo pronašli još mnogo primjera.
Uzroci :
- Vlastita vrijednost nekad nam je usko vezana kroz potvrdu bliskih ili autoritativnih ljudi
- Nisu dobro definirane naše osobne granice
- Ne znamo pravu mjeru i zdrave granice u odnosima
- Ne poštivanje vlastitog vremena
- Obveze na distrakcije
- Vrednujemo više vlastiti rad ako smo dulje radili, više se trudili i još uz to uskočili i/ili riješili tuđi izazov
Kako si pomoći ?
Važno se povezati sa vlastitom vrijednosti te početi cijeniti svoje vrijeme kao bismo lakše cijenili i tuđe. Definirati koji su naši osobni prioriteti te percipirati u pravom vremenu što zaista je hitno, a što može i sačekati.
Fokus u 10 sekundi
Nakon što ste primili informaciju koja vas poziva na odlaganje ili prolongiranje posla koji ste u tom momentu obavljali – zastanite na 10 sekundi i razmislite.
Vježbom možete postići da um prevlada osjećaj „hitnosti“. U tih deset sekundi, odmaknite se od uloge u kojoj ste u tom odnosu te pokušajte iz neutralne pozicije sagledati situaciju – da li je doista hitna ili vaš fokus trenutno ima zaista veću važnost.
Prakticirajući „Fokus u 10 sekundi“ često pronađemo rješenje koje je win-win za obje strane poput;
- Javit ću (nekome) da pokupi dijete iz škole/vrtića
- Prilagodit ću situaciju planu kasnije
- Usmjeriti osobu na rješenje
Zamijene uloga (žrtva – spasitelj)
Prilikom primanja informacije tuđe hitnosti, dopustite si promisliti da li je to neki obrazac ponašanja koji je učestao. Uskačete li toj osobi često ili stalno te znate li funkcionirati bez te energetske simbioze.
Vrlo često nismo ni svjesni te povezanosti jer nam daje osjećaj važnosti, pripadnosti, prihvaćanja… no te bi osjećaje trebali osjećati uvijek, ne samo u slučajevima kada uskačemo kao Super(wo)man u tuđe izazove i p/dokažemo svoju vrijednost, kreativnost i snalažljivost kroz rješenje tuđeg izazova.
Dok ste igrali igru „ Super(wo)man“, ne zaboravite da ste odustali od svog „bitno“.
Stoga, dajte si vremena, zamijenite uloge u glavi te potvrdite dal’ je zaista nešto hitno ili ste u simbiozi spasioca u odnosu na nekog tko igra ulogu žrtve.
NE!
„Ne“ je prosto proširena rečenica. Imate je pravo izreći bez obrazloženja, jer da vas podsjetim, dok izgovarate to „ne“ duboko ste fokusirani u svoju definiciju „bitnog“.
Poštujte svoje granice, kako bi ih poštovali i drugi.
Ukoliko u bilo kojem momentu osjetite osjećaj krivnje, nemoći ili nezadovoljstva jer odbijate sudjelovati u „hitnim“ intervencijama koje se mogu odraditi kasnije, a možda može uskočiti i netko drugi – radite na sebi.
To zaista ne znači da nešto sa vama ne valja već je samo podsjetnik kroz situacije kako je vrijeme da prihvatite i osvijestite vlastitu vrijednost, vrednujete svoj rad i vrijeme te da u tome nema apsolutno ništa krivo.
Dozvolite si podučit sebe i i okružiti se ljudima koji to cijene i poštuju, jer to je zaista BITNO.
