Tri ključne stvari za uspješnu suradnju s djetetom

by Jelena Idžaković
125 views
Često puta (gotovo svakodnevno) govorimo djeci:

⏩ Spremi igračke!
⏩ Napiši zadaću!
⏩ Operi zube!

Pomislili bi kako će nakon toooliko ponavljanja dijete navedeno samo odraditi 🤔.
No ipak se to ne dogodi.
Zašto?😠  

Moje ime je Jelena Idžaković, vlasnica sam brenda Emocionalno snažni.
Edukator sam roditelja prema principima pozitivne discipline, edukantica NLP-a te ono najvažnije mama troje mališana 😊. Vjerujem kako se odgajati može uz obostrano poštovanje, prihvaćanje te viđenost. Skupom svojih stečenih znanja, vještina i vlastitih iskustava pomoći ću ti dati odgovor na pitanje:

𝐊𝐚𝐤𝐨 𝐬 𝐝𝐣𝐞𝐭𝐞𝐭𝐨𝐦 𝐨𝐬𝐭𝐯𝐚𝐫𝐢𝐭𝐢 𝐬𝐮𝐫𝐚𝐝𝐧𝐣𝐮 𝐮𝐳 𝐬̌𝐭𝐨 𝐦𝐚𝐧𝐣𝐞 𝐯𝐢𝐤𝐞, 𝐬𝐭𝐫𝐞𝐬𝐚 𝐢 𝐛𝐞𝐬𝐤𝐨𝐧𝐚𝐜̌𝐧𝐢𝐡 𝐩𝐫𝐞𝐠𝐨𝐯𝐨𝐫𝐚?

𝐙𝐚𝐬̌𝐭𝐨 𝐝𝐢𝐣𝐞𝐭𝐞 𝐧𝐞 𝐬𝐮𝐫𝐚đ𝐮𝐣𝐞?

❌ Ukoliko često tako komuniciramo (naređujući) dijete je naviklo na ton i način takve komunikacije,
❌ Drugo, ukoliko odradimo odjetetov zadatak, onda ono kroz posljedicu (lošije ocijene u školi, zagubljene igračke u neurednoj sobi…) nije naučilo snositi odgovornost za navedeno i
❌ Posljednje – ne manje važno – nitko ne voli kada mu netko naređuje.  

3 ključne stvari koje dovode do suradnje:

🌸 𝐢𝐬𝐤𝐚𝐳𝐚𝐭𝐢 𝐯𝐢đ𝐞𝐧𝐨𝐬𝐭 𝐢 𝐩𝐨𝐬̌𝐭𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐞 djetetu
🌸 𝐩𝐫𝐞𝐩𝐮𝐬𝐭𝐢𝐭𝐢 𝐨𝐝𝐠𝐨𝐯𝐨𝐫𝐧𝐨𝐬𝐭 za navedeno te
🌸 𝐢𝐦𝐚𝐭𝐢 𝐩𝐨𝐯𝐣𝐞𝐫𝐞𝐧𝐣𝐞 𝐮 𝐝𝐢𝐣𝐞𝐭𝐞 kako navedeno može samostalno odraditi.  

Djeca vole i žele biti uključena u naš svijet. Žele se osjećati korisnima i biti dio obitelji već od najranije dobi.

Ne mogu se osjećati korisnima ukoliko ih često ispravljamo, korigiramo ili opominjemo.
Tako gube na samopouzdanju i s vremenom odustanu.
Dopustimo djetetu određenu odgovornost za aktivnost koju sukladno dobi može odraditi – prilagodimo očekivanja.

𝐕𝐚𝐳̌𝐧𝐨 – postavljati granice te uz mnogo prakse i dosljednosti uočiti one male pomake u odnosu koji čine razliku i motiviraju nas za dalje 💪.  
👉 𝐊𝐚𝐤𝐨 𝐭𝐨 𝐢𝐳𝐠𝐥𝐞𝐝𝐚 𝐧𝐚 𝐩𝐫𝐢𝐦𝐣𝐞𝐫𝐮?

Dječak dobi godinu dana s kojim sam radila, volio je bacati smeće u koš za smeće – bio je vrlo uredan i to je sa zadovoljstvom obavljao.

Kako je do toga došlo?

Vidjela sam kako dijete želi sudjelovati u zajedničkim aktivnostima – bio je idealan trenutak jer je dijete pokazalo interes.

Sjela sam pokraj njega i pitala ga onako na glas „Vidim kako si jako vrijedan. Što bi ti mogao nama pomoći? Aha znam! Vidi one papiriće na podu? Hoćemo ih zajedno pokupiti i baciti u koš?“

Prvi put smo zajedno odradili. Kada je ubacio navedeno u kantu, ja sam entuzijastično rekla: „Super, pogledaj kako nam je sada odmah ljepše. Koš je sada sretan kada si ga nahranio. Mogao bi ti to odsada sam raditi, ha?“

Kada smo navedeno „dogovorili“, više se nisam „petljala u njegov posao“. Nisam kritizirala, opominjala, pomagala – to je bio njegov zadatak.

Kako bi dijete steklo odgovornost za nešto moramo to zaista od njega i očekivati i vjerovati mu kako je sposoban odraditi navedeno.
🤔 𝐒𝐚𝐝 𝐬𝐞 𝐩𝐢𝐭𝐚𝐬̌:
„Ali ukoliko mu ne pomognem oko zadaće neće moći kasnije upisati „dobru školu“ ili ne može živjeti u takvom neredu u sobi, no ⏬⏬ :
 
✅ Uvijek polazimo od 𝐩𝐫𝐢𝐦𝐣𝐞𝐫a 𝐫𝐨𝐝𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐚 – kako se ponašamo, komuniciramo, koje vrijednosti živimo, prenosimo i na dijete – ukoliko je roditelj odgovoran i posvećen u svom poslu ili stavlja fokus na obitelj, vrlo vjerojatno će i dijete modelirati to ponašanje i vrijednosti koje mu prenosimo.

✅ 𝐏𝐫𝐢𝐥𝐚𝐠𝐨𝐝𝐢𝐭𝐢 svoja 𝐨𝐜̌𝐞𝐤𝐢𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 – želi li dijete svirati flautu ili je to naša želja?

✅ 𝐏𝐨𝐬̌𝐭𝐨𝐯𝐚𝐭𝐢 𝐝𝐣𝐞𝐭𝐞𝐭𝐨𝐯𝐞 𝐤𝐚𝐩𝐚𝐜𝐢𝐭𝐞𝐭𝐞 – ukoliko dijete nema izražene čitalačke vještine i ne pokazuje interes i teško mu ide – u redu je da dijete iz toga predmeta nema odličnu ocjenu – fokus staviti na druge djetetove talente (ne zanemariti „čitanje“ u ovom slučaju ali ne očekivati izvrsnost).

✅ Uči u djetetov svijet – 𝐬𝐡𝐯𝐚𝐭𝐢𝐭𝐢 𝐝𝐣𝐞𝐭𝐞𝐭𝐨𝐯𝐮 𝐩𝐞𝐫𝐬𝐩𝐞𝐤𝐭𝐢𝐯𝐮.
Glavni medij kako djeca uče je igra –  iskoristi to!
Npr. „Medo Brundo pomaže u spremanju igračaka“.
𝐊𝐚𝐤𝐨 𝐣𝐞 𝐧𝐚𝐯𝐞𝐝𝐞𝐧𝐨 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐢𝐥𝐨 𝐮 𝐧𝐚𝐬̌𝐞𝐦 𝐬𝐥𝐮𝐜̌𝐚𝐣𝐮?

👦 Naravno kako je pokoja vilica ili igračka završila u košu.
Navedeno sam smireno prokomentirala: „Mislim kako kanta nije sretna kada jede naše posuđe. Ne sviđa joj se to.“

Nisam stavljala fokus na to kako je bacio i zašto i povisila ton jer navedeno bi upravo izazvalo suprotan efekt i kod djeteta izazvalo osjećaj „nisam dovoljno dobar“.

Kasnije su roditelji rekli kako je dijete i u svom domu od tada „zaduženo“ za odlaganje smeća u koš 😀.
𝐙𝐚 𝐤𝐫𝐚𝐣

Kako dijete odrasta tako „dozirati“ zahtjevnije odgovornosti.

No uvijek krenuti od 𝐯𝐢đ𝐞𝐧𝐨𝐬𝐭𝐢 i 𝐞𝐦𝐩𝐚𝐭𝐢𝐣𝐞 prema djetetu.

Kada će biti potrebno odraditi neke zadatke koji mu i nisu dragi – navedeno će olakšati suradnju.

💥 Upravo zbog činjenice kako su ovo česti izazovi u odgoju, pripremila sam radionicu
„Kako ostvariti suradnju s djetetom?

Link za prijavu  ⏬⏬   😊

  http://subscribepage.io/R0OEwG

Tu sam da te podržim i osnažim na tvom putu roditeljstva i odgoja,

Jelena

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More